originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Ako slučajno još niste čuli, obavještavam vas da je ponovno pao natječaj za intendanta HNK-a u Zagrebu. Oba, oba su pala…
Osvanulo je to poništenje u subotu, 28. travnja 2012. na internetskim stranicama Narodnih novina.
Novi natječaj još nije izašao.
Naime, prvi natječaj (objavljen 11. travnja 2012.) razlikovao se od drugoga (13. travnja 2012.) samo u broju dana tijekom kojih se mogla pregledati dokumentacija. Glasno razmišljam, ili dokumentaciju nisu uspjeli dovoljno dobro «ispeglati» da bude gotova do trenutka kada je trebala biti dostupna kandidatima ili su vodeće glave HNK-a postavile ograničenje samo zato da se potencijalni kandidati i ne snađu, a da je rok za preuzimanje materijala već prošao.
Trenutno, kako još uvijek nije izašao novi natječaj i nema mogućnosti usporedbe, samo pretpostavljamo da je ovaj posljednji poništen jer nije bio u skladu s pozitivnim zakonima RH.
A čekali smo na poništenje više od dva tjedna od objave jer se, očito, Društvo nije moglo dogovoriti što i kako dalje. Ah, gadna je stvar ta foteljska kombinatorika!
Osobito kad se ne zna tko pije. A plaćaju porezni obveznici pa se onda moćna gomilica može igrati skrivača o tuđem trošku. Ili one igre Crna kraljica jen, dva tri.
Sad smo već na broju - tri.
Treći natječaj.
HNK u Zagrebu ima stalno zaposlenog rukovoditelja službe pravnih i općih poslova, ima zaposlenog i višeg stručnog savjetnika za personalne poslove, a uz ove zaposlenike na pravnim i personalnim poslovima, za odvjetničke usluge HNK u Zagrebu plaća gotovo 300 tisuća kuna godišnje.
Osim svih već navedenih, tu je i sedmeročlano Kazališno vijeće u sastavu: Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture, Krešimir Seletković, skladatelj, Duško Ljuština, ravnatelj Satiričkog kazališta Kerempuh, Matko Raguž, glumac, Danijel Martinović, orkestralni glazbenik, Luka Dragić, glumac Drame te Mihaela Devald, prvakinja Baleta.
Naime, bez Kazališnog vijeća ne može se ni raspisati natječaj.
Ajme, ajme, toliki angažirani ljudi, a već dva natječaja ne drže vodu!
Šlamperaj do neba i blamaža - samo takva.
Idem još samo malo u ovu analizu.
Da je Duško Ljuština na mnogim funkcijama (Bandićev savjetnik, ravnatelj jednog kazališta, producent drugog - "Ulyssesa", član gornjeg Vijeća HNK-a, vjenčani kum ravnatelja trećeg kazališta - Darka Stazića), znamo već odavno. Najnoviju smo mu funkciju (predsjednik Upravog vijeća Muzeja Klovićevi dvori) detektirali kada je kulturnu javnost zainteresirao slučaj Kusin.
Drži se dragi Duško one poslovice «od viška (funkcija) glava ne boli» pa se rasprostro svom svojom dužinom i širinom po kulturnom prostoru naše male države.
A nekako mi se čini da je i (razmjerno) mladi Krešimir Seletković krenuo Duškovim putem. U kratkom razdoblju ime mu nalazimo u Vijeću za glazbu Ministarstva kulture, u Kazališnom vijeću HNK-a, postao je umjetničkim voditeljem Muzičkog bijenala, a naveliko se govori da je upravo on, nakon ostavke Gorana Končara, postao predsjednikom Vijeća za glazbu u Gradu Zagrebu. Ovo se posljednje, dakako, ne može provjeriti jer već je općepoznata žalosna činjenica da Grad Zagreb ažurira svoje internetske stranice - nikada.
A možda ni onda.
Pa na tim stranicama i dalje stoje imena članova Vijeća koji su odstupili (Kovač, Šušković Stipanović i Končar, na primjer).
Kada na internetskim stranicama Ministarstva kulture pogledate sastave vijeća važnjih festivala i vijeća za razne djelatnosti, vidjet ćete da se uvijek jedni te isti ljudi «vrte» na funkcijama, a da je politka čvrsto zasjela na sva mjesta i da nema govora o depolitizaciji kulture o kojoj smo još donedavno slušali.
Pa je tako još jedan član HNK-ova Kazališnog vijeća, Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture, član i vijeća Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku, a i Marulićevih dana u Splitu.
Ma mogli bismo tako do prekosutra!
Ali sada ću ostaviti našu nacionalnu i matičnu kuću da se kupa u vlastitoj kaljuži neugode zbog blamaže s ponovno poništenim natječajem i okrenut ću se pitanjima koja su životno važna za mnoge umjetnike i njihove projekte.
Naime, značajna se stvar dogodila prošloga tjedna.
Napokon se na internetskim stranicama Ministarstva kulture, sasvim neprimjetno i pomalo u ilegali, pojavio dugoočekivani dokument STRATEŠKI PLAN MINISTARSTVA KULTURE 2012. - 2014. Ono što mi je privuklo pozornost već na prvoj stranici dokumenta jest nadnevak: Zagreb, siječnja 2012.
Hm, gdje je boravio dokument od siječnja do kraja travnja, pitam se, pitam?
Zašto nije izašao u siječnju kada je, očito, napisan?
Ono što mi je još čudnije jest činjenica da na internetskoj stranici Ministarstva kulture nema obavijesti da je objavljena STRATEGIJA nego stoji vijest da je ministrica kulture u Osijeku predstavila Strategiju kulture.
Zanimljivo je da čak da na samoj stranici Ministarstva kulture nema ni linka na STRATEGIJU koja je objavljena u rubrici FINANCIRANJE, i to - na petom mjestu!
Jednom riječju, da bi čovjek pronašao važeću STRATEGIJU mora se baviti rudarskim poslom.
Hm, hm… Što se događa?
Zbog čega nije bilo tiskovne konferencije na kojoj bi se predstavio KLJUČNI DOKUMENT našeg Ministarstva, zapravo, NAŠE KULTURE, nego čitamo samo vijest koju prenosi HINA?
Ne razumijem… O čemu se radi?
Ima li možda Ministarstvo kulture nekih problema s vlastitim PR-om?
Čini se da je tako.
No, sve to skupa sada nije najvažnije jer je SADRŽAJ STRATEGIJE ono što me u ovom trenutku zanima. Naravno da ne mogu u jednom tekstu obuhvatiti sve segmente dokumenta od 57 stranica, ali ću pokušati reći nekoliko riječi o gorućim problemima.
Jedan od njih je svakako pitanje samostalnih umjetnika.
Dakle, već duži niz godina natječaj za primanje u članstvo Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) zatvara se zadnjim danom rujna.
Sjednica stručnog povjerenstva koje odlučuje o primanju novih članova gotovo se uvijek održava krajem listopada ili tijekom studenoga mjeseca iste godine. Iznimno se zna dogoditi da se održi tek početkom prosinca.
Danas je kraj travnja, a sjednice stručnog povjerenstva za natječaj od prošle godine - još nije bilo.
Dobro, možemo naći izgovor da su bili izbori, da bivša vlast nije htjela oduzeti pravo novoj da ima utjecaja ovu odluku, pa se čekao državni proračun u kojem su iskazana sredstva predviđena za samostalne umjetnike, one koji već jesu u postojećem sustavu, ali i one koji trebaju ući.
I?
Proračun je donesen prije gotovo dva mjeseca i iz njega se vidi da su sredstva za doprinose za samostalne umjetnike u 2012. godini SMANJENA za oko 150 tisuća kuna i da je takva SMANJENA projekcija predviđena sve do 2014. godine!
Moram ponovno napomenuti da je samostalnim umjetnicima još 1. kolovoza 2009. godine, a u paketu s ostalim mjerama štednje koje su nastale zbog krize, koeficijent uplate doprinosa SMANJEN.
Kada su SVE krizne predviđene mjere ukinute, ostala je samo ova - za samostalne umjetnike, kojima se koeficijent nikada više nije vratio na staro premda velika većina samostalnih umjentika u Republici Hrvatskoj ima završen fakultet.
Zašto sve ovo pišem?
Zato što se u novoj Strategiji (2012-2014), odmah na početku, u naslovu OPĆI CILJ 1. Razvoj kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i proizvodnje, POSEBNI CILJ 1.1. Potpora umjetničkom stvaralaštvu, poduzetništvu i participaciji u kulturi spominju upravo - samostalni umjetnici.
Saznajemo da će se ove godine donijeti izmjene Zakona o pravima samostalnih umjetnika. Déjà vu, to smo već vidjeli prije dvije godine!
Vladinim programom te su izmjene trebale biti donesene najkasnije do prosinca 2010. Naravno da se ništa od toga nije dogodilo.
Jako mi je zgodno čitati u novoj Strategiji da se trebaju predvidjeti sredstva koja će osigurati stabilan broj samostalnih umjetnika kao mjere pomoći opstojnosti umjetničkog djelovanja u vrijeme trajanja gospodarskog oporavka.
Da ne povjeruješ, proračun predviđa SMANJENJE troškova po ovoj stavci (za oko 150 tisuća kuna), i to sve do 2014. godine, a u tablici na stranici 11. možete vidjeti da se broj samostalnih umjetnika planira povećati s 1316 na 1361! Dakle, za manje novca nego što ga je bilo prošle godine država će uplaćivati doprinose za 45 umjetnika više!
Molim?
Da bi se ostvarilo povećanje broja samostalnih umjetnika za njih novih 45, a uz smanjenje proračunskih sredstava u odnosu na 2011. godinu, KOEFICIJENT ĆE SE MORATI DODATNO SMANJITI!
I? O čemu pričamo? O kakvoj poticanju samostalnih umjetnika da ne zapostave svoj kreativni potencijal, kako lijepo piše, govori ova Strategija?
Strategija ide šumom, a državni proračun i projekcija do 2014. godine drumom.
Je li netko usporedio ova dva dokumenta i vidio da ostvarenje jednog onemogućava drugi? Da proračun i strategija jednostavno NISU USKLAĐENI!
Idemo još malo dalje.
U Strategiji je, također na samom početku, istaknuto da će se unaprijediti program Poduzetništva u kulturi. Odlično. Zahvaljujući tom natječaju mnogi su subjekti s neovisne scene uspjeli preživjeti od 2008. do danas.
U državnom proračunu stoji da će se za program Poduzetništvo u kulturi odvojiti dva milijuna kuna, i to za sve godine do 2014.
Stabilno.
No, u Strategiji piše da će se već ove godine taj iznos povećati za 50%!
A gdje će se naći taj novac kad nije predviđen Državnim proračunom?
Usput, ovogodišnji natječaj Poduzetništvo u kulturi još uvijek nije raspisan, premda ga svi s neovisne scene s nestrpljenjem očekuju, ali je zato ministrica najavila (pogledajte sami) da će Ministarstvo za tjedan dana raspisati natječaj za podjelu četiri milijuna kuna jednokratne pomoći. I to za kulturne ustanove i institucije.
Svi subjekti s neovisne scene dobit će putem natječaja dva (2) milijuna kuna, a jednokratnu pomoć u iznosu od četiri (4 milijuna kuna dobit će kulturne ustanove i institucije koje su ionako već dobile svoje redovite iznose?
Što je uopće - jednokratna pomoć? Kakva je pomoć? Hitna pomoć?
Za ustanove i institucije. Dakle, za javni sektor?
Što je ovo?
Može li mi netko objasniti što se događa?
Moram priznati da sam se potpuno izgubila.
Ili se pak nisam izgubila ja nego - netko drugi.
I to netko tko se nikako ne bi smio izgubiti.
Ili HINA lupeta gluposti, a Ministarstvo to lupetanje objavljuje na svojim stranicama?
P. S. Danas, 29. travnja 2012. gledatelji će imati priliku pogledati zadnju predstavu na Queer festivalu koji se uspješno održavao punih deset godina. Zašto se danas odlukom svojih osnivača gasi unatoč uspješnosti? Pročitajte intervju osnivača festivala Zvonimira Dobrovića pod naslovom «U Runjaninovoj ne vide potonuće» i - sve će vam biti jasno.
DODATAK: Za dobre đake stigla je dopunska literatura! HNK u Zagrebu postavio je na svoje internetske stranice svoj Statut! Dobro, nije to najnoviji Statut koji je tek izglasan, ali i ovo je veliki napredak! Strpljivi smo mi i dočekat ćemo (valjda) i novi!