originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Toliko se problema u hrvatskoj kulturi nagomilalo tijekom nekoliko mjeseci da bih Slamku trebala pisati svakodnevno. Da sam stonoga ne bih sve stigla prijeći.
Ma kakva stonoga, da sam hobotnica!
Slušam jučer na radiju
razgovor s ministricom kulture Andreom Zlatar Violić.
Odmah u uvodu čujem da budžet ministarstva «nije razvojan» i padne
mi mrak na oči. Pa mora li se moja mama izboriti za «razvojni
budžet»? Usput se ministrica pita kako bi se snašle institucije da
im se odjednom makne 30% financiranja?
Teško, teško…
Ne pita se, međutim, skrbna ministrica kako se snađu organizacije
s neovisne scene kojima se smanji financiranje i do 60%! Šesdeset.
Posto.
Ma nije to problem! Zašto bi bio problem? Jer jutros čitam da je
izložba Picassa
deset puta vrednija od cijelog proračuna za kulturu u 2013.
godini. Odlično, neka svih 15 tisuća umjetnika u Hrvatskoj ove
godine jedu - Picassa.
I žive od ljubavi za Picassa.
Ma nitko ne dovodi u pitanje Picassa, jasno je, da ne bi bilo
zabune.
Kaže nadalje ministrica da JAVNI SEKTOR treba zaraditi 10%
vlastitog prihoda. Baš razvojno, bravo. Kad bi NEOVISNA SCENA
zaradila SAMO 10% vlastitog prihoda - već odavno je ne bi bilo!
Glavno da su u uvodnim ministričinim intervjuima krajem 2011.
godine dominirale rečenice tipa «Nije bitna registracija nego
PROGRAM».
Kako se sad jasno vidi, program je već godinu i pol jedini prioritet ovom ministarstvu.
Mo'š mislit.
Ne mogu više slušati o važnosti «neovisne scene» i «poduzetništvu u kulturi», a ove je godine, bez ikakva obrazloženja, NESTAO NATJEČAJ «Poduzetništvo u kulturi» koji je trajao od 2008. do 2012. godine. Koliko i kako je bio koristan ovaj projekt, ne može se sa sigurnošću utvrditi jer nitko nije napravio nikakvu evaluaciju.
Nestao projekt - BEZ EVALUACIJE.
Tak. Nestao.
U veljači se pojavio natječaj koji je raspisalo Ministarstvo poduzetnišva i obrta, a koji podupire kreativne industrije. Za divno čudo, ni samostalni umjetnici ni umjetničke organizacije NISU se mogli prijaviti na taj natječaj! A Ministarstvo kulture «svojih» je 2 milijuna kuna predviđenih za poduzetništvo, na koji su se uglavnom prijavljivali samostalni umjetnici i umjetničke organizacije, kako stvari stoje - preusmjerilo u druge svrhe. Daj Bože da su to samo zli jezici koji šire ovu (dez)informaciju. No, ako nisu objede, i ako je istina da je ovaj natječaj NESTAO, premda je bio uvršten u proračun i za ovu i za sljedeću godinu, onda bi se Ministarstvo kulture barem moglo oglasiti priopćenjem.
Nema evaluacije, nema priopćenja, nema natječaja, ima samo crno na bijelo napisano da će se ovo Ministarstvo zalagati za poduzetnišvo u kulturi i neovisnu kulturu. Kao da nekog zanima što se RADI! Važno je što se GOVORI i što PIŠE. Riječi, riječi, riječi… koga briga za DJELA?
I dalje nam je otvoreno pitanje što se dogodilo s javnom
raspravom o Zakonu o
kulturnim vijećima? Je li koji komentar odnosno prilog raspravi
(od onih jadnih desetak koliko ih je pristiglo) usvojen? Ako nije,
zašto nije? Hoće li biti održan kakav okrugli stol na tu
temu?
Nadalje, u emisiji «Vijesti iz
kulture» u četvrtak, 21. ožujka, zamjenik ministrice kulture
Berislav Šipuš rekao je da Izmjene i
dopune zakona o kazalištima idu u proceduru već za mjesec,
mjesec i pol. Super! To znači da je ona javna
rasprava koja je bila na internetu - sve?!
Ne bih se začudila.
Što je sa samostalnim umjetnicima, koeficijentima, s
diskriminacijom da oni 25 godina moraju dokazivati umjetnički rad,
a zaposleni umjetnici 20 godina?
O Strategiji kulturnog razvoja i kada će se donijeti, ministrica
ne govori ništa. Ali zato kaže
da se u proteklom razdoblju nekako moglo naći nekih 10 do 14
milijuna kuna iz proračuna Grada Zagreba i države i da se mogla
napraviti druga scena za HNK. Ma divno, 10, 14 MILIJUNA kuna, k'o
da su to neki novci!
Ne'š ti para, 10 milijuna kuna! Kikiriki!
Pa ako se mogla naći ta sitnica od novca - ZAŠTO SE NIJE NAŠLA?
Osim ovih «velikih» problema, ima i onih «malih» koji su ostali
otvorenima, a o kojima bi valjalo pisati: kad će se već
organizirati presica u Rijeci s temom odlaska O
zrena Prohića s mjesta ravnatelja Opere? Sjećate li se onog
priopćenja od 1. ožujka u kojem se javnost obavještava da će se o
detaljima uskoro sve reći na presici? Danas je 24. ožujka, a nema
presice. A bome ni Prohića.
Grad Rijeka u međuvremenu je objavio prijedlog Strategije
kulturnog razvitka do 2020. godine, a od objave dokumenta do
javne rasprave predviđeno je slovom i brojkom šest (6) dana
zainteresiranoj javnosti za analizu dokumenta! Pritom u izradi Strategije
nije sudjelovao nitko iz organizacija u kulturi Grada Rijeke. A
izglasavanje dokumenta planira se već za travanj! Zvuči li vam
poznato? Podsjeća li vas to na zagrebačku strategiju iz 2009.
godine? Ista predizborna matrica, sve isto, pa su čak i očekivanja
da će netko povjerovati u to da su promjene na vratima, samo što
nisu stigle - ISTA.
U
Osijeku je propao natječaj za intendanta, ali propali natječaj
jednoga nacionalnog kazališta više baš nikog ne čudi. To nam više
dođe kao «dobar dan». Pod normalno. Čudo bi bilo da je prošao.
I premda je spisak mogućih tema za pisanje, kako što vidite,
prilično dugačak, moram se još malo pozabaviti HNK-om u
Zagrebu.
Naime, prošli je tjedan donio nove informacije o «slučaju» HNK-a u
Zagrebu koje je potrebno staviti u kontekst.
U četvrtak je u Vijestima iz
kulture na HTV-u kod urednice Zrinke Turalije Kurtak gostovao
Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture i rekao da u našoj
matičnoj nacionalnoj kazališnoj kući već duže vrijeme vlada -
kaos.
Šok i nevjerica.
Nakon ovakve izjave moguće je samo jedno, a to je istočasna smjena
intendantice i njezina tima, a također i Kazališnog vijeća koje je,
prema Zakonu o kazalištima, o spomenutom kaosu već odavno trebalo
obavijestiti svoje osnivače: Ministarstvo kulture i Grad Zagreb.
Što nije učinilo. (Više o ovoj temi pročitajte na Teatru.hr
.) Postavlja se pitanje - zašto? I ima li ikakve veze ČINJENICA što
je predsjednik tog istog Vijeća HNK-a Dušan Ljuština vjenčani kum
poslovne ravnateljice HNK-a Stele Telebuh Stazić o čemu je već više
puta pisano i na portalu Teatar.hr i u Slamci spasa?
U istom se prilogu prvi put u javnosti pojavila jedna bivša
zaposlenica HNK-a koja je pod punim imenom i prezimenom i bez
skrivanja izjavila da su O SVAKOJ KONTROLI koja je dolazila u kuću
bili OBAVIJEŠTENI tjedan dana UNAPRIJED! Sva sreća da imam iskustva
s inspekcijama pa jako dobro znam da oni samo banu na vrata, nema
najave, nema pripreme, uđu, pokažu značke i - to je to. Nakon toga
ide šije šete. Mislim, «to je to» i «šije šete» ide za nas
obične smrtnike, a za kumove i njihovu družinu inspekcije se
najavljuju unaprijed, da se stignu skloniti nepoćudni dokumenti i
prikriti dokazi sumnjive rabote. Da se još stigne otići frizeru,
kozmetičarki, pedikeru i obaviti ostale neophodne stvari kako bi se
impresionirala inspekcija. Pa onda, «izvol'te, dragi gosti».
Pojavila se u prilogu i zaposlenica HNK-a koja NIJE željela
otkriti identitet jer bi ju vjerojatno sutradan na porti dočekao
trenutni otkaz.
U petak je u
Jutarnjem listu izašao članak Tomislava Čadeža koji je prvi
prije dva tjedna i objavio podatak da je Ministarstvo financija
obavilo inspekciju u HNK-u i što je pritom našlo. Ovoga puta članak
se našao na internetu, a za razliku od prošlog, bavi se pitanjem
sudbine intendantice Lederer i kandidata koji će (možda) doći na
čelo kuće. Da Lederer sigurno neće, Čadež smatra gotovom stvari i
prenosi da je došla u nemilost ne samo ministrice Zlatar Violić
(što znamo već dugo) nego i gradonačelnika Bandića (što je novost).
Ono što me nasmijalo do suza jest da je Dušan Ljuština odlučio
sazvati HITNU sjednicu Kazališnog vijeća!
Evo citiram, da vam ne bih prepričavala: «Već je javno kazano
da je predsjednik Kazališnog vijeća HNK Duško Ljuština odlučio
sazvati izvanrednu sjednicu toga nadzornog tijela. Zatražit će,
doznajemo, od osnivača našeg središnjeg teatra, dakle Ministarstva
kulture i Grada Zagreba, da se očituju o neočekivanim i
neplaniranim troškovima uprave HNK, intendantice dr. Lederer i
njezinih suradnika.»
Ljuština NIJE ZNAO za neočekivane i neplanirane troškove Uprave
HNK! Ne-očekivane i ne-planirane.
Opće je poznata stvar da Kazališno vijeće nema i ne smije ni
slučajno imati uvid u financije i poslovanje kuće u kojoj djeluje.
Pa se šokira. Ionako su samo fikus, kako je otprilike u nedavnom
intervjuu predsjednik ocijenio status i utjecaj «svog» Vijeća,
tijelo pro forma.
Eto, upravo je danas Cvjetna nedjelja, poklopila se nekako priča
iz Biblije po kojoj je Petar zatajio da poznaje Isusa. Tri puta.
Dobro, ne možemo Dušana i Anu usporediti s Petrom i Isusom, ali da
je došao trenutak kad će se spašavati glave i da u tom spašavanju
možemo očekivati čak i to da kum zataji i svoju kumu - to je
sigurno.
Ono što mi se osobito urezalo u pamćenje ovoga tjedna jest
rečenica premijera Zorana Milanovića koji je jasno rekao 21.
ožujka: «One koji krše zakon ne može nitko spasiti.»
Vrijedi li ta rečenica i za kazalište? Osobito ono središnje,
nacionalno i matično?
A pitanje koje si postavljam već danima jest - hoće li se
NEZAKONITO prisvojena dobit VRATITI U PRORAČUN? I kad?
Na potezu je ministrica kulture od koje očekujem da će javno
izreći zna li što joj rade Kum i Kuma i hoće li poduzeti mjere koje
je po zakonu dužna poduzeti.
Čekamo.
Nastavlja se….