originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Već se dugo u jednom tjednu nije toliko puta spomenulo
Ministarstvo kulture kao što se to dogodilo u prošlome. Vjerujem da
ste pratili medije i da znate kako razlog tome nije bila ni
kulturna politika ni nova strategija niti eventualni natječaj
javnih potreba u kulturi za 2013. godinu nego - nogomet. Djelatnica
Ministarstva kulture neprimjereno se ponijela na Europskome
nogometnom prvenstvu i u Ministarstvu je iz tih stopa oformljeno
povjerenstvo za utvrđivanje možebitnog prijestupa - je li, kao
navijačica hrvatske nogometne vrste a s obzirom na svoje radno
mjesto, trebala ili ne pokazati gole grudi cijelome svijetu.
Priča me razveselila isključivo jer je pokazala da je moguće i
poslovično tromom državnom sustavu reagirati - BRZO.
Ako se procijeni da je brza reakcija potrebna.
Ono što me manje razveselilo jest da sam ustanovila, pretražujući
inernetske stranice koje prate kulturu u Hrvatskoj, da javnost
uopće nije reagirala na novost koju smo saznali iz
izvještaja s Eurokazove tribine održane 31. svibnja 2012, a na
kojoj se Ministrica Zlatar osvrnula i na razne medijske najave o
mijenjanju određenih zakona ili donošenju specifičnih za svako
područje umjetničke djelatnosti te zaključila kako treba donijeti
krovni zakon, a 'praksa će ovisiti o ljudima'.
U jednoj je rečenici izrečena gotovo pa cjelokupna kulturna
politika zemlje.
Prije svega ispada da su MEDIJI donijeli vijesti o mijenjanju
određenih zakona. Uopće ne mislim da mediji adekvatno prate kulturu
i da su se udubili u situaciju u kojoj se ona nalazi u ovome
razdoblju, ali nisu oni bili ti koji su najavili promjene kazališne
zakonske regulative nego - Ministarstvo kulture. Cijela je zima
protekla u raspravama o Zakonu o kazalištima i sapunicama, odnosu
producenata, glumaca i javnih kazališta te sličnim temama, a mediji
su, dakako, ta razmišljanja pratili.
Na svoj (senzacionalistički) način.
Uh.
A sada nešto što bi TREBALO biti VIJEST DANA, da će se raditi
KROVNI ZAKON, Zakon o kulturi, a ne zakoni za pojedinačna područja,
nije zainteresiralo baš nikoga.
Nevjerojatno iz dvaju razloga.
Prvi je da NA TRIBINI saznajemo da se namjerava raditi KROVNI
zakon umjesto pojedinačnih zakona.
A drugi je razlog - da to nikoga ne zanima.
Hrvatska je u svojoj tradiciji uvijek imala lex
specialis, odnosno zakon koji se specifično bavio kazalištem.
Kada je u devedesetima donesen Zakon o upravljanju ustanovama u
kulturi, kazalište je i tada bilo izdvojeno i na njega se novi
Zakon nije odnosio. Ne odnosi se ni danas.
A zašto se stvari ne bi mijenjale?
Pa moraju se mijenjati, naravno!
Pogledamo li okruženje, vidjet ćemo da su od svojih
specijaliziranih zakona odustali i Slovenci, Srbi i Crnogorci te da
imaju Zakon o kulturi. Pa zašto ga ne bismo imali i mi?
Potpuno se slažem da nam valja razmišljati o tome i analizirati
što su naši susjedi dobili donošenjem krovnog zakona za cijelu
kulturu.
No, za to je prije svega potrebno napraviti ANALIZU NAŠEGA STANJA
i utvrditi osnovne SMJERNICE kojima bi hrvatsko kazalište trebalo i
željelo ići. Neko novo kazalište koje će imati RAZVOJNU komponentu
i u programskom i organizacijskom smislu. Ovako mi se čini da je
ponovno bačen u javnost «mjehur od sapunice». Ali, za razliku od
onoga kada se samo GOVORILO O SAPUNICAMA - ovaj mjehur, premda
mnogo važniji, nikoga nije zainteresirao.
Znate zašto?
Zato što je sad već svima jasno da nikakvih promjena - neće
biti.
Promptnoj promjeni u stavu oko toga treba li djelatnica
Ministarstva kulture pokazati grudi u svoje slobodno vrijeme ili ne
svjedočili smo prošloga tjedna u vrlo kratkom vremenu, ali promjeni
paradigme hrvatske kulture/kazališta - zasigurno nećemo još jako
dugo.
A ministričina rečenica na tribini da će «praksa ovisiti o
ljudima» nije za komentiranje. Jer praksa UVIJEK OVISI O POLITIČKOJ
VOLJI onih koji donose zakone da ih i sprovedu (ili ne sprovedu), a
ne o LJUDIMA. Ljudi u praksi nikada ništa neće promijeniti, ako
tako ne odluči onaj tko je zakon donio.
Možemo se pak vratiti u svibanj 2002. godine kada je tadašnji
ministar kulture Antun Vujić u jednom razgovoru komentirao Zakon o
kazalištima: Možemo i preko noći laboratorijski donijeti još
bolji pa se neće ni on primjenjivati. Treba, dakle, raditi na tome
da se stvore uvjeti za primjenu tog zakona. (…) Problem je i u
našoj ponekad isfrustriranoj kulturnoj javnosti, jer ma tko izrekao
prijedlog i ma koliko on bio genijalan, odmah će se stvoriti
strašan lobi koji će biti protiv toga.
Od te izjave do danas nije se promijenilo NIŠTA.
A poznavajući naš mentalitet - i NEĆE.
Svima, dakle, želim ugodan i miran ljetni san! Kazališta se zatvaraju do jeseni i budite bez brige, nikakve promjene i turbulencije neće vam taj san pokvariti.