originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Kultura je nemilosrdno područje.
Sve gluposti, svinjarije, nepravde, sve što joj napraviš u želji da je podrediš svojim pravilima, sve se to vrati.
Kad tad.
Na žalost, ne vrati se u smislu da «sve dođe na svoje» ili da «pravda uvijek pobjeđuje», nego u obliku novih naraštaja na čiji će život posljedice nebrige i neznanja biti katastrofalne.
I to dugoročno.
I nepopravljivo.
U posljednjih nekoliko godina u više sam navrata pisala o slučaju PIF-a, Međunarodnog festivala lutkarskog kazališta i o tome kako se, otkako je Kulturni centar Travno preuzeo ravnatelj Josip Forjan, taj festival u produkcijsko-organizacijskom smislu srozao do neprepoznatljivosti.
Pisala sam i o tome da je Josip Forjan dobio novi četverogodišnji mandat kao ravnatelj javne ustanove u kulturi KC Travno, da je kao član UO nacionalnog ansambla LADO sudjelovao u kadroviranju Krešimira Dabe za novog ravnatelja (s neusporedivo slabijim referencama od drugog kandidata, Andrije Ivančana), a i ponešto sam spominjala njegovu ulogu kao ravnatelja još jedne javne ustanove, Posudionice narodnih nošnji.
Čovjek bez sposobnosti, znanja o upravljanju organizacijama i referenci i dalje ima otvorene ruke i nemilice troši novac poreznih obveznika bez ikakve kontrolice, kako to slatko tepa naš gradonačelnik.
Naime, kontrolica za Bandića ne znači skrb za izvrsnost, za napredovanje, za kulturu samu, nego isključivo brigu za svoje neokrunjeno kraljevstvo.
Kraljevstvo sveobuhvatne kontrolice.
U takvom su sklopu forjani svih profila i više nego dobrodošli.
PIF se tradicionalno održavao zadnjeg vikenda u kolovozu.
Onda je Forjan došao na genijalnu ideju da se krene u eksperimentiranje s višedesetljetnim (dobrim) terminom.
Malo sim, malo tam i - publike, koja PIF-u nikada nije nedostajala, nestajalo je.
Pisala sam i o tome kako su neke predstave znale biti i prazne ili je na pojedinima znalo nazočiti tek nekoliko gledatelja, i to prijatelja i rodbine glumaca, da baš ne igraju pred praznim stolcima.
Pisala sam kako su se naslovi i termini mijenjali tijekom dana i o sličnim zanimljivim pojavama koje susrećemo u organizacijama u kojima caruje riječ - kaos.
I tako ovh dana, pripremajući 4. Burzu mreže neovisnih kazališta i kazališnih družina u RH (koja se održava od 29. do 31. kolovoza u Maloj sceni - dođite!), krenuh u potragu za informacijama o PIF-u, da nam se slučajno neki događaji ne bi vremenski poklopili.
Kad ono, ljudi, PIF ima novu internetsku stranicu!
Wow, pomislih!
No, ubrzo shvatih da se radilo o bezrazložnom optimizmu.
Na novoj stranici vidimo da će se festival održati od 15. do 20. rujna (!).
Ime izbornika/izbornice - ne postoji.
Ime odgovorne osobe - ne piše.
Linkova - nema.
Arhiva po godinama (premda piše) - ne postoji. Kao ni poveznica na isti.
U rubrici Press - nema ničega.
Na stranici Sponzori i podrška - piše error.
Sponzora - nema ni jednog.
Stranice na engleskom - ni u ludilu (ah, međunarodni festival!).
Riječi izbornika/izbornice - ni u snovima.
Misija, vizija, strategije - nepoznati pojmovi u organizaciji pa tako i na postojećim stranicama.
I da ne nabrajam dalje. (Sve sam fotografirala.)
Nesposobnost, neznanje, bacanje novca poreznih obveznika, i to u trenutku kada je, neovisna scena uglavnom na koljenima, jedino je što mi prolazi kroz glavu.
Burza mreže neovisnih kazališta i kazališnih družina za Grad Zagreb već četvrtu godinu zaredom nije javna potreba u kulturi pa sukladno tome nije zaslužila ni lipe. Premda se sada već radi o tradicionalnom festivalu.
PIF je od Grada Zagreba dobio 400.000,00 kuna.
Četiristo tisuća.
E, za taj su novac barem mogli staviti poveznicu na Grad Zagreb!
Ali, tko ih pita, može im se.
Ne idu k njima kontrolice!
Na internetskim stranicama PIF-a, kako se vidi, radilo se 1. i 15. kolovoza.
Kao da je festival 2015. godine, a ne za manje od mjesec dana.
Pitam se, za što je to Josip Forjan koristan i zaslužan pa bez ikakve evaluacije proteklih nekoliko godina dobiva 400 tisuća kuna, a na stranicama nema čak ni link na taj isti Grad koji mu ih je odobrio!
Idemo na Ministarstvo kulture.
Ajde, barem je na državnoj razini Burza nekakva javna potreba u kulturi.
Vrijedna 10 tisuća kuna.
Kad se sve zajedno stavi na hrpu, pola milijuna kunica uzeo je PIF, a da na internetskim stranicama tri tjedna prije otvaranja znamo samo imena onih koji - rade internetsku stranicu i hosting! Nakrcao si dečko, koji za tvrtku KUHADA radi stranicu, svoje titule, a prva je bcc. Što znači da je završio BA studij iliti da je prvostupnik. Kažu studenti - bakalar. Legitimno bi to bilo kad bi se na stranici vidjelo i ime doktorice znanosti i docentice na UAOS Livije Kroflin, za koju vjerujem da je još uvijek izbornica festivala.
Ah, da, KUHADA radi hosting i za Kulturni centar Travno, ali, znam da sad nećete vjerovati, i za Posudionicu narodnih nošnji.
Zna Forjan ovaj posao, kad već ne zna produkcijski!
I drži on sve pod kontrolicom - kao što i njegov «gazda» njega drži.
Da mi je znati - za što ga drži.
A na koji su način kontrolica i izvrsnost, gazda i poslušnici dobro usklađeni vidi se i u najnovijim Aktima gradonačelnika u kojima se dodjeljuje 31 tisuća kuna za održavanje predstava Čiriba Čiribu i vesela zanimanja u CKT Travno, a sredstva se daju sa stavke Općih programa socijalne zaštite!
Ovo je vrh!
Mađioničarski trikovi predstavljeni kao socijalna zaštita za osobe s invaliditetom, izvan su natječaja dobili - 31 tisuću kuna. A piše u Aktu da se naređuje Uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom da isplate novac i daju izvještaj u roku od 30 dana.
Za kolovoz, a ni za rujan nije predviđena ni jedna izvedba.
Nadnevak akta je 13. kolovoza 2014.
Ako mislite da na stranicama CK Travno ima i riječi o ovom čiribiribaranju kao programu socijalne zaštite za osobe s invaliditetom, onda se varate!
Piše da se radi o programu zabave i mađioničarskih trikova, uz dolazak gostiju različitih zanimanja.
Eh, kad je kontrolica pod kontrolom neznanja, mediokritetstva s glavnim ciljem uzimanja i dijeljenja novca poreznih obveznika po čudnovatim stavkama i izvan javnih natječaja (na način čiribiričarabara), onda sve zajedno vodi u devastaciju kulturnog prostora.
Kontrolica je uspješno obavljena i u slučaju natječaja za ravnatelja kazališta Trešnja, međutim još nitko nije obavio kontrolicu izvršenja programa.
Pak do danas ovo najveće kazalište za djecu u Hrvatskoj nije na repertoar postavilo ni jedan naslov koji je predviđen za 2014. godinu. Ni jedan jedini!
A novčeki svakog mjeseca sjedaju na račun za 60 zaposlenika.
I nitko ne pita bivšeg ravnatelja Anočića za junačko zdravlje i gdje su mu, unatoč kontrolici, nestali novci.
Više od 600 tisuća kuna.
Koliko se zasad zna.
Eh, eh, selektivna je ta kontrolica.
Da meni nestane šest (6) kuna, ne 600 tisuća, od onoga što su dečki koji provode kontrolicu odlučili uzeti kao moj dug prema njima, odavno me ne bi bilo.
A ni moga kazališta.
U javnom pak sektoru 600 tisuća sim, 600 tisuća tam... nema veze.
Sve je pod kontrolicom.
A pisala sam i o tome da u KIC-u ima sedam (7) zaposlenika, i to bez Upravnog vijeća. Gdje je pak tu zaspala kontrolica, našeg Gradonačelnika?
Izgubila se u bespućima ranojutarnjeg trčanja?
Hm, kako je moguće da naš gradonačelnik nikako ne može staviti pravu stvar na pravo mjesto kad se radi o kontrolicama u nekim javnim ustanovama?
Ili su stvari baš na mjestu na koje ih je namjeravao staviti?
Hm.
A što je s kontrolicom kod natječaja za ravnatelja kazališta Gavella?
Što je bilo s kontrolicama kod promptnog zapošljavanja bivšeg ravnatelja Darka Stazića na radno mjesto višega stručnog savjetnika s nadnevkom 3. srpnja ove godine?
Urnebesan je odgovor gradonačelnika Bandića zastupnici Margareti Mađerić na pitanje kako je to Darko Stazić zaposlen na radno mjesto višega stručnog savjetnika. Pročitajte obvezno!
U razdoblju kad Bandić iskače iz paštete s rečenicom da se smanjuje broj zaposlenika u javnim službama, a i da moraju pasti plaće, odgovara na zastupničko pitanje ovakvim, oprostite na izrazu, bedastim argumentima.
Koji nemaju veze sa zdravom pameću.
Kak stojimo sa samokontrolicom, gradonačelniče?
Čini se - baš nikak!
A moram priznati da sam bila ugodno iznenađena kada sam iskopala dokumente iz kojih sam vidjela da još uvijek ima ljudi u našem gradu koji su izmaknuli kontrolici i imaju vlastito mišljenje.
Sigurno ste čuli da zaposlenici u kulturi, odgoju i obrazovanju Grada Zagreba više nemaju kolektivni ugovor. I znate da je po žurnom postupku Bandić poslao dopise svim ustanovama da moraju izglasati nove Pravilnike o smanjenjima koeficijenata, odnosno, smanjenjima plaća.
Šaptom su pale gotovo sve organizacije.
Upravna i kazališna vijeća bez pogovora su potpisala dokumente na štetu svojih kolega, a i na vlastitu štetu.
U Gradskim knjižnicama odbila je svoj potpis staviti dr. Dubravka Brezak Stamać, a u prvom krugu i Milana Vuković Runjić. Ne moram vam crtati da je u drugom krugu pregovora (čitaj, telefonskih poziva družine oko šefa kontrolica) Milana Vuković Runjić promijenila mišljenje i potpisala, ali Dubravka Brezak Stamać odbila je sudjelovati u toj raboti.
Pak je lijepo smijenjena.
Izmaknula je kontrolici, tko joj je kriv!
Istoj je kontrolici izmaknula i Anja Šovagović Despot koja je u Kazališnom vijeću Kerempuha odbila potpisati isti Pravilnik.
Ona nije smijenjena.
Hm.
Valjda i Bandić važe koga se isplati, a koga ne treba dirati kad izmakne kontrolici.
No, ima jedno cijelo Radničko vijeće koje je u potpunosti izmaknulo kontrolici, a to je ono Dječjeg vrtića Vedri dani!
Dokument je u prilogu pa pročitajte.
Očitovanje Radvičkog vijeća DV Vedri dani ZG, str. 1
Tri žene, članice Radničkog vijeća ovog vrtića, rekle su NE šefu kontrolice!
Bravo!
Što će im se dogoditi kad ih dohvati najnovija kontrolica, vidjet ćemo.
Ali, vjerujte mi, neće proći samo tako.
Nitko ne prolazi nekažnjen tko dirne u kontrolicu.
Da ne zaboravim, sretoh ovih dana prijateljicu iz Filharmonije i upitah je o plaći, je li istu dobila smanjenu, sukladno Bandićevu Pravilniku, ili «normalnu».
Kaže ona - ne znam.
Velim ja, pa kak ne znaš, što ti piše na listi isplate?
Veli ona - ne dobivamo mi isplatnu listu.
Stanem.
Ne vjerujem.
Kak ne dobivate isplatnu listu? To je protuzakonito i kazne su ogromne. U roku od najkasnije 15 dana od isplate plaće moraš dobiti isplatnu listu, uputim prijateljicu koja me blijedo gleda jer uopće ne zna kako izgleda isplatna lista. A ni čemu služi.
A kaže, ne zna ni za nešto što se zove «evidencija rada».
A što svaka organizacija mora voditi.
Za matičnu knjigu - evidenciju radnika, nisam se ni usudila pitati.
Halo, kontrolica?
Spavamo?
Sva sreća da su ukinuli Državni inspektorat pa to više nema tko kontrolirati.
Hm, možda su osmislili neku novu službicu za tu kontrolicu?
Ili i ta nova službica spava zimski san kad su u pitanju javne ustanove u kulturi Grada Zagreba?
Život cvjeta u svijetu koji je u toplom zagrljaju kontrolice, a onima koji žive izvan njega, nije jednostavno.
Malo nas je, ali postojimo.
Još uvijek.
Stoga je danas obvezna literatura razgovor Svjetlane Hribar sa Snježanom Banović u Novom listu nastao povodom natječaja za ravnatelja DGK Gavella, a na kojem je Banović za svoj program dobila 0 bodova Kazališnog vijeća.
Naslov razgovora, «Moj program je rukavica bačena u lice kumovima, podobnicima i poslušnicima», govori sam za sebe.
Sad nam je samo čekati da vidimo kakva će kontrolica zadesiti Banović jer se (ponovno) usudila spomenuti kumove (jučer viđene na VIP gliseru na Brijunima, premda tamo nemaju nikakva posla) i družinu. Njoj ne mogu, kao meni, odbiti programe za kazalište ili ih ocijeniti najnižim ocjenama na ljestvici Javnih potreba u kulturi.
Mogu se samo praviti da ne čitaju Novi list!
I dalje živjeti u uvjerenju da sve drže - pod kontrolicom.
P. S. Nitko se još od prošlog tjedna nije javno oglasio glede dokumenata koje sam postavila o Stojsavljeviću, njegovu bliskom prijatelju (zaposleniku u kulturi Grada Zagreba) Kozini i ostalome. No, dobila sam pismo od Povjerenice za informiranje da mi Ministarstvo kulture žurno mora dati nadopune koje sam tražila u svezi Stojsavljevića.
A i Vrgoč i Amerike.
A i ostalih upita koje sam uputila.
A odgovora nema.
Čekam dokumente.
Držim rokove koji su zakonom zadani pod kontrolicom, bez brige.
A čekam i rezultate smijurije od natječaja koji je izašao u Narodnim novinama za ravnatelje Opere, Drame i Baleta za HNK u Zagrebu.
Nisam sklona klađenju, ali bih s osobitim zadovoljstvom otvorila kladionicu na temu koje će aševe iz rukava izvući oni koji planove o našoj kulturi (s nešto sofisticiranijim alatima od društva zvanog kontrolica) kroje na brežuljcima Zagrebačke gore.
Mislim da će nakon ovog posta i moja Slamkica ponovno doći u polje interesa - kontrolice.
Tak, ak' me trebate, znate gdje sam.
U Heinzelovoj.