07.01.2013.
Kazalište kao vojna tajna ili – pošto najam MIG-a?
Da biste došli do podataka koji bi trebali biti dostupni jednim klikom, morate izgubiti više od pola godine, pisati dopise i "prijetiti" različitim zakonima, odnosno pozivati se na legitimnu utemeljenost traženoga. Primjereno demokraciji…

originalno objavljeno na  blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar


U ove duge, zimske, praznične dane baš se ne bavim ljetnim temama, ali, sudbina je tako htjela. Pak se vraćam na ljeto. Prošlo.
Naime, krajem ljeta 2012. godine završila sam jednu Slamku tekstom objavljenim na portalu h-alter iz kojeg smo saznali da SVATKO OD NAS, građana Republike Hrvatske, MOŽE UNAJMITI OD MORH-a bojni čamac, pa i MIG, a također i vojni limeni orkestar od 50 članova da mu svira na svadbi (ili sprovodu) za ciglih 12 tisuća kuna. Cijeli dan! Objavljen je cjenik i ostalih usluga (unajmljivanje tenkova, labudica i sličnih korisnih i zanimljivih stvari), a sve je to stiglo kao odgovor na upit MORH-u o korištenju resursa Hrvatske vojske za potrebe Kazališta Ulysses koje djeluje na Brijunima.
No, dijelovi dokumentacije koju je h-alter dobio na uvid bili su zacrnjeni (nevidljivi, sakriveni), premda dokument nije označen oznakom VOJNE TAJNE. Mislim, zašto bi uopće išta što se odnosi na KULTURU jedne zemlje trebalo imati oznaku VOJNE TAJNE?
Ne živimo (valjda) u režimu u kojem je KULTURA UBOJITO ORUŽJE pa nam sve što je povezano s njom valja skrivati. Možda bi nas zbog kulture/kazališta netko napao? Oružjem? Neka država? Ili iskoristila te podatke da oslabi sigurnost zemlje?
Hm… možda.
Stalno čitam i slušam da živimo u demokratskom društvu u kojem je TRANSPARENTNOST jedan od prioriteta razvoja. Sukladno tom proklamiranom cilju nema nikakva razloga da bilo koja institucija JAVNO ne objavi podatke o svom radu. Uključujući i MORH.
No, u realnom svijetu stvari baš i nisu takve kakvima se čine pa h-alter nije uspio dobiti podatke od MORH-a. Uporni su ti dečki iz h-altera pak su tražili mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka koja je zaključila da je MORH PROTUZAKONITO POSTUPIO kad je zacrnio pojedine podatke da bi bili nevidljivi odnosno nedostupni. Agencija je također naložila MORH-u da promptno h-alteru dostavi tražene podatke.
Čak ako i ne ulazimo u sadržaj cijele priče, procedura je uistinu ohrabrujuća za građane ove zemlje! Da biste došli do podataka koji bi trebali biti dostupni jednim klikom, morate izgubiti više od pola godine, pisati dopise i "prijetiti" različitim zakonima, odnosno pozivati se na legitimnu utemeljenost traženoga.
Primjereno demokraciji…
Da podrobnije ne objašnjavam kakve sve lijepe stvari sadrže traženi dokumenti, predlažem da kao obveznu literaturu pročitate tekst na h-alteru:
« MORH protupravno skrivao dokumente».
Samo ću vam izdvojiti ono što mi se osobito sviđa, a to je da Ako se izvanredno ukaže potreba za korištenje brzog plovila isti će uvaženi naslov angažirati Počasno zaštitnu bojnu. Sad barem znam(o) čemu služi Počasno zaštitna bojna!
Ono što me osobito zanima jest odgovor na pitanje koje se postavlja i u tekstu - hoće li itko nakon ovoga u MORH-u biti barem disciplinski kažnjen?
Ministar branitelja RH Fred Matić objavio je Registar branitelja, i time, kaže, dokazao da se nikoga ne boji. Hoće li i ministar obrane, Kotromanović, u ovom suludom slučaju pokazati svoju neustrašivost?

A kad smo već kod Brijuna, sjetila sam se da nisam vidjela njihovu najnoviju produkciju «Odisej» kojoj je jedan od koproducenata bilo i kazalište Gavella.
Pa sam, logično, otišla na internetske stranice našeg najvećeg dramskog kazališta pogledati kad su na programu reprize njihove posljednje premijere kako bih kupila ulaznicu.
I?
Što da vam kažem.
Kliknite sami i uvjerite se: predstava NE IGRA.
Iliti, nije postavljen ni jedan termin za koji možete kupiti ulaznicu.
A premijera je bila, kako piše, 27. studenoga 2012. godine.
Zanimljivo, zanimljivo.
Opće je poznata činjenica da predstava koja se tek počne izvoditi i koju je jedan kritičar okarakterizirao, kako piše na njihovim stranicama, kao opojnu kazališnu čaroliju - ne igra.

U rubrici Novosti na stranicama Gavelle piše da je u Zagrebu igrano (tek) pet izvedaba.
Zar je to sve?
Kao građanka Grada Zagreba i porezna obveznica pitam se, kako je to moguće?
Zašto više gledatelja ne može uživati u opojnoj kazališnoj čaroliji?
Također se pitam: gdje je s repertoara kazališta Gavella nestao najavljeni «Amadeus» Petera Shaffera, u režiji Aleksandra Popovskog, koji je kao dio programa objavljen u dokumentu «Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba» krajem veljače 2012. godine?
Očito ga je zamijenio «Odisej».
Amadeus, Odisej, pa slično je, zar ne? Imaju jednaka čak tri slova: D, S i E!
Gdje su nestale «Tri sestre»? Ajde da nestane jedna sestra, ali u Gavelli nam nestale sve tri…
U dokumentu «Javnih potreba u kulturi» ne spominje se nikakva produkcijska suradnja Gavelle, Ulyssesa i ostalih partnera, a bome nema ni «Odiseja» koji je zagrebačka publika mogla vidjeti samo pet puta.
Sasvim je razvidno da je TRANSPARENTNOST glavna odlika naše kulture/kazališta.
Kumska osovina Ljuština - Stazić potpomognuta, kao što vidimo i MORH-om (a tko će znati i kojim još strukturama!) i dalje besprijekorno funkcionira.
Kako vidim da je Ljuština u Bandićevu timu za novog gradonačelnika Zagreba, jasno mi je da će uskoro u medijima osvanuti "vijest" kako je pitanje dana kada će Zagreb definitivno dobiti Strategiju kulture do 2020. godine. A mogao bi iz mrtvih uskrsnuti i - Limenko, Limeno kazalište.
Hoće to, hoće… pred izbore.
I tako svaki put iznova.
Pa dobro, jesmo li uistinu svi mi potpuni idioti?

 

Danas na programu