originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Uvijek dođe trenutak istine.
Možeš medije puniti informacijama koje nemaju veze s realnošću, možeš i sebe i svoju ekipu uvjeriti da je ono što govoriš neprijeporna činjenica, možeš biti toliko jak da ti objave svaku glupost koja ti padne na pamet, ali ne možeš izbjeći trenutak kada se kula od karata jednostavno - sruši.
Nešto što nije utemeljeno na istini, kvaliteti, znanju, pravilima struke i zakonodavnom okviru (kakav god on bio), ne može se održati.
U društvima u kojem se evaluacija nije udomaćila i u kojima ne postoji sustav provjere, kao što je to slučaj Hrvatske, možeš čak i duže razdoblje ljudima mazati oči.
Ali ne i zauvijek.
I tako je u petak 30. svibnja osvanuo dan istine za Grad Zagreb.
Mjehur od sapunice koji se mjesecima napuhavao, a koji se zvao Europska prijestolnica kulture 2020 i njemu pripadajuća Strategija kulturnog razvitka, nestao je kao da ga nije ni bilo.
«Crni petak» dao je potvrdu onoga što je nas nekolicina znala odavno, a o čemu sam pisala u više navrata: da su oba dokumenta bez temelja. Prazni baloni.
I Zagreb (očekivano) nije uspio ući ni u uži krug izbora za EPK 2020.
A kako bi i uspio kad je odlučeno sav taj zahtjevni posao, za čiju je kvalitetnu izradu potrebno i nekoliko godina, napraviti u nekoliko mjeseci.
Možda čak i manje.
Šefovi kulture Grada Zagreba skupusali su dokumente bez procedure i bez glave i repa te ih prezentirali javnosti kao čudo neviđeno.
A onda je došlo deset inozemnih evaluatora i dva domaća koje nisu fascinirale svakodnevne medijske objave da mi već jesmo EPK i da nas «samo» treba potvrditi - i to je bilo to.
Do koje je mjere bahata samouvjerenost uzela maha pokazao je status na Facebook profilu Koncertne direkcije Grada Zagreba u kojem je 25. svibnja objavljeno (prvi primjetio Teatar.hr ), da će se koncert koji je jučer izveden u Zagrebu održati «u svjetlu ulaska Zagreba u drugi krug prestižnog natjecanja za EPK 2020.».
Status na Facebook profilu Koncertne direkcije Grada Zagreba
Nestvarno!
(Usput čestitam svima mladim umjetnicima koji su izveli Carminu Buranu na Keglbajsu iliti Trgu Franje Tuđmana!)
Pitam se, tko im je napunio glavu da je Zagreb sigurno u drugome krugu?
Na temelju čega su gradili svoju samouvjerenost?
Sjećam se da je Milan Bandić još početkom tisućljeća objavio da Grad Zagreb želi postati EPK 2005. godine (prije deset godina!).
Dakle, jedini smo od svih devet kandidiranih gradova već odavno trebali, morali i mogli biti spremni za kandidaturu.
A što su Veliki Dečki radili?
Potajno i u posljednji tren pokušali su skrpati neku improvizaciju, mahali su njome urbi et orbi te vikom, medijskim objavama i velikim riječima mislili impresionirati komisiju.
Na tribini u kinu Europa na kojoj se predstavljao Zagreb kao EPK 2020 izrazila sam sumnju u kandidaturu s obzirom na način na koji se kultura Grada vodi već dugi niz godina. No rečeno mi je da je upravo sada trenutak da se stvari mijenjaju, da je to prilika i da «kad, ako ne sad»!
Na primjeru EPK 2020 pokazalo se da Grad Zagreb nije imao (i nema) nikakvih namjera mijenjati svoje loše prakse.
Kodeks, na koji su se pozivali pri izradi Strategije, nalaže javnu objavu komentara pristiglih na «javnu raspravu».
Pokušajte na stranica Grada Zagreba pronaći priloge javnoj raspravi i povratnu informaciju na pojedine prijedloge.
Nema ih.
A morali bi, prema Kodeksu, biti «lako dostupni».
Laži, laži, laži, laži.
To je sve što se može reći o «novom smjeru» u koji su se zaklinjali Vesna Kusin i Tedi Lušetić, voditelji igračke zvane «Zagreb EPK 2020» kojom su se neuspješno i diletantski poigrali.
Hoće li se u utorak 2. lipnja u Skupštini postaviti pitanje odgovornosti za ovaj debakl?
Nakon nalaza Državne revizije koji su pokazali da ni jedna zagrebačka ustanova u kulturi nije dobila bezuvjetno mišljenje, nakon ispadanja u prvom krugu za EPK 2020., nakon proširivanja optužnice na Lušetića, šefa kulture Grada Zagreba za malverzacije s Bundekfestom, valjda je svima jasno da su nužne promjene smjera.
Hm, možda bi netko u Skupštini mogao postaviti pitanje kako to da je Emil Matešić, ravnatelj javne ustanove u kulturi Kulturno informativni centar (KIC) na popisu poreznih dužnika s iznosom od 72.333,35 kuna? Ranojutarnji Bandićev trkač nalazi se pod brojem 7452 liste poreznih dužnika u Gradu Zagrebu, a ako se sjećate, i već navedeni Lušetić bio je na istom popisu s preko 36 tisuća kuna.
Kako je moguće da ljudi koji su dužni državi desetke tisuća kuna poreza odlučuju o milijunskim iznosima za kulturu u Gradu Zagrebu?
Ne znaju upravljati osobnim financijama, ali mogu našim novcem?
Pa kako?
Mislite li da je u uređenim sustavima moguće da se osobe s poreznim dugovima instaliraju na javne funkcije?
Koje i kolike to prihode imaju Matešić i Lušetić da u dogledno vrijeme mogu sanirati osobne dugove?
Pita li se itko?
U petak je Zlatko Vitez objavio da će danas odbiti primiti nagradu Grada Zagreba zbog odnosa Grada prema njegovim Histrionima.
Za 40. obljetnicu Zlatkove organizacije (nekada kazališne družine, danas kazališta) Grad je (prigodno) smanjio financiranje za 40 %.
40 godina - 40 %.
Usput je u razgovoru s Denisom Derkom Zlatko «oderao» i svoga bivšeg prijatelja Dušana Ljuštinu i poručio mu da njegova predstava U Plavom podrumu neće gostovati na Danima satire.
Samo sam zinula.
Ljuština je u istom članku Vitezu poručio da ga ugovor čeka.
Nije mi jasno - kako to da je pripremljen ugovor, a Vitez nikada nije dobio službenu obavijest niti je, čini se, dogovorio osnovne stavke ugovora?
Što se dogodilo s Vitezom i Ljuštinom?
Kada, kako i zašto je pukla ljubav?
Je li to jedina ljubav koja trenutačno puca u kulturi Grada Zagreba ili je to tek otvaranje sezone «prekinutih veza»?
Koja će zagrebačkokulturna ljubav sljedeća puknuti?
Ne, ne ide mi u glavu to s Ljuštinom i Vitezom.
Kad je Zlatko slavio 40. obljetnicu umjetničkog rada, svi su bili na proslavi, od Ljuštine pa do Bandića.
Darovi su se nosili sve u šesnaest!
Na 40. obljetnici Histriona, razrijedilo se društvo!
Ni Ljuštini ni Bandiću ni traga ni glasa.
Je li Vitez postao nepoćudan?
Ili su gosti postali nepoželjni?
Odjednom?
Sjećam se da je Vitez svojedobno čak igrao na Brijunima u Ljuštininoj produkciji.
A na Brijune ide samo «provjereni kadar».
Tko je postao «neprovjereni kadar»?
Ljuština ili Vitez?
Ljuština na Vitezov tekst odgovara da je besplatno igrao dvije predstave kazališta Kerempuh na «Gumbekovim danima».
Eh, Ljuština, Ljuština, nije besplatno!
Mi, porezni obveznici, platili smo kroz svoj porez i te izvedbe.
Ma muči me pitanje: zašto je Ljuština Vitezu odjednom došao u kategoriju «udri-ubij»?
Vitezu je «pod ruku» došao i Niko Pavlović i njegovih pet milijuna kuna duga, a «po piksi» je dobio i Lušetić.
Kažem vam, u petak je iz Histrionskog doma stizalo samo «šije-šete»!
Kao i Ljuština, i Lušetić je odmah dao pomirljivu izjavu «da se u dogovoru s Gradonačelnikom intenzivno radi» na rješavanju Vitezova problema, a da je do zastoja (!) došlo zbog prilagodbe novom Zakonu o udrugama (!), ali da će i putem Turističke zajednice i vjerojatno smanjenjem zakupnine, Grad riješiti Vitezov problem!
Kakve veze ima Vitez s novim Zakonom o udrugama? Histrioni su umjetnička organizacija, ne udruga.
Kakve veze imaju Lušetić i Vitezova zakupnina s novim Zakonom o udrugama?
Kakve ingerencije ima Lušetić nad Turističkom zajednicom Grada Zagreba da obećava njihov novac?
Što je s javnim natječajima?
Za Turističku zajednicu.
Za Javne potrebe u kulturi Grada Zagreba.
Zar su svi ti natječaji farsa, a o svemu, zapravo, odlučuje Lušetić?
Tko ima pravo smanjiti u Službenom glasniku objavljene cijene zakupnina određenih po zonama i kvadratnom metru?
(To se ja sada, kao, čudim, ha, ha!)
Eh, što nemam 150 kila i što nisam jedno pola metra viša pa da Lušetić i na mojoj žalbi za odluke o financiranju Male scene «intenzivno radi» kod Milana Bandića i Turističke zajednice, a i kod Službenog glasnika!
Ljudi, Slamkari, pomagajte! Ja više ne razumijem kako su se karte u kulturi Grada Zagreba promiješale u ovom dijeljenju!
Tko koga voli, a tko koga više ne voli?
Tko je kome vjeran, a tko je postao nevjeran?
Tko je koga izdao?
Tko je koga prodao?
Kolika je cijena skalpa na kulturnom tržištu Grada Zagreba?
Ima li tko cjenik te glavarine?
Dragi Zlatko, drago mi je da si opalio po dečkima koji rade o našim glavama kako im padne na pamet, i tako već godinama, pače, desetljećima.
Nadam se da ćeš napokon stati na barikadu za cijelu neovisnu scenu, a ne samo rješavati problem svoje organizacije.
Što misliš o tome?
Poštovani skupštinski zastupnici, možda biste ipak mogli sazvati tematsku sjednicu o kulturi u Gradu Zagrebu?