originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
«Bum-tras... i eto nam 2015. godine!«
Već se tjednima spremam za ovu zadnju Slamku u 2014. godini, sve sam smislila, pripremila...
Ali, jao, zaludu se čovjek priprema u ovoj našoj kaotičnoj kazališnoj/kulturnoj stvarnosti!
Nema te sapunice koja može predvidjeti zaplet kakav može smisliti naš pervertirani kazališni sustav.
Pa je danas, umjesto rezimea godine, pred vama - novi natječaj.
Za intendanta HNK-a u Varaždinu.
Gledam, čitam, smijem se, ne vjerujem da je istina.
Razmišljam o tome da ga dam uokviriti, pa da ga stalno gledam i čitam ponovno i ponovno.
I da se divim genijalcima koji su ga osmislili, zapakirali i pustili u javnost.
Najzanimljivije stvari u Narodnim novinama uobičajeno se pronalaze dan prije blagdana, praznika ili za vrijeme godišnjih odmora. Sukladno toj poznatoj praksi, u broju 153 od 23. prosinca (utorak), pojavio se već spomenuti natječaj koji je otvoren 15 dana.
Natječajna dokumentacija može se pogledati od ponedjeljka do petka od 10 do 14 sati, ali uz prethodnu telefonsku najavu.
U srijedu, na Badnjak, dokumentacija se nije mogla dobiti jer se trebalo najaviti.
Prošlog je tjedna uz Božić (četvrtak) neradni dan bio i petak, Sveti Stjepan, i tako je prvi mogući dan za pregled dokumentacije tek ponedjeljak, 29. prosinca.
Natječaj traje do utorka 6. siječnja 2015., kada je blagdan Sveta tri kralja.
Neradni dan.
U ponedjeljak 5. siječnja zadnji je mogući rok da se dokumentacija preuzme, ali zbog Tri kralja program toga istog dana valja i završiti i poslati preporukom.
Ili urudžbirati.
Ali na blagdan se dokumenti ne primaju na urudžbeni.
Rade li pošte na Sveta tri kralja?
Ne znam.
A možda će Kazalište biti zatvoreno i 5. siječnja, u ponedjeljak?
Raspored predstava za siječanj 2015. godine na stranicama Kazališta još nije postavljen pa se ne zna ni radi li se tog dana ili se «spajaju» slobodni dani?
Pa tko bi riskirao?
Sve u svemu, preostaju vam bruto četiri dana (od 15) da biste preuzeli dokumentaciju, napisali program i poslali ga.
Podsjetnik: valja napisati program za nacionalno kazalište za četverogodišnje razdoblje, ne domaću zadaću iz prirode i društva.
Ali to još nije sve!
Programu treba priložiti i sasvim neuobičajenu količinu dokumentacije koju u blagdansko vrijeme također nije lako prikupiti.
Mislim da je Varaždin ovim natječajem postigao svjetski rekord u blokiranju nepoželjnih kandidata.
Maestralno.
Odnosno, da se «mašinerija» koja treba iznjedriti novog/starog intendanta/intendatnicu, dobro i temeljito «zalaufala».
Za ovakvu je kombinatoriku trebalo mnogo više vremena nego za pisanje programa!
Čujte i počujte što sve treba priložiti natječaju: diploma, domovnica (!), potvrda o nekažnjavanju, dokazi za navedene stavke iz biografije (može i preporuke!), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje...
Ali, nećete vjerovati, da biste postali intendantom nacionalnog kazališta, ne trebate poznavati ni jedan strani jezik!
Ma što će nam poznavanje stranog jezika kad smo u Europi i želimo biti intendantom kazališta u gradu koji pretendira postati Europskom prijestolnicom kulture 2020.!
Da biste postali intendantom, engleski ne morate ni nabadati, ali da biste se uopće prijavili, već ste punih pet godina morali bili intendant ili ravnatelj kazališta ili ste morali provesti barem deset godina na rukovodećem mjestima u kulturi!
Po varaždinskim kriterijima, Dubravka Vrgoč, Ana Lederer, Krešimir Dolenčić, Miran Hajoš ili Darko Stazić nikada ne bi mogli postati ravnateljima u svojim prvim mandatima.
O novim čelnim ljudima u Dubrovniku ili Šibeniku da i ne govorim.
S ovim uvjetima ravnateljice ne bi u svom prvom mandatu postale ni Zrinka Kolak Fabijan, Iris Pavić Tumpa, a ni Gordana Jeromela Kaić. Bome bi izvisila i Snježana Abramović Milković koja ima uvjet pet/deset godina, ali nema diplomu iz društvenog, humanističkog ili umjetničkog smjera, a slabo bi prošla i Višnja Babić.
Oliver Frljić?
Ma dajte-najte!
Pogledamo li kroz povijest, s ovim uvjetima ne bismo imali ni Marijana Radmilovića, Nikicu Vončinu, Ivicu Restovića, vjerojatno ni Marijana Matkovića ili Mirka Božića i... da ne nabrajam dalje.
Nećete vjerovati, ali čak ni Dušan Ljuština u svom prvom mandatu daleke 1982. godine ne bi imao uvjete za intendanta najmlađega nacionalnog kazališta u Hrvatskoj.
Onda znate koliko je sati kad čak ni Ljuština ne bi prošao!
Ali to još nije sve!
Piše da natječaju ne mogu pristupiti kandidati koji su pri upravljanju nekom drugom ustanovom ostvarili neopravdani gubitak.
Oho-ho, rekao bi Djed Mraz, ovog još nikada nije bilo ni u jednom natječaju!
Opravdani gubitak može, ali neopravdani, e, to ne može!
Samo nisu napisali koji su to opravdani, a koji neopravdani gubitci.
I koji razrednik to odlučuje.
Možda se čak i Tonči Bilić može prijaviti ako mu netko od Velikih dečki «opravda gubitke» iz Splita! Napiše preporukicu da su mu svi gubitci koje je ostavio opravdani jer Grad Split nije imao razumijevanja za njegov program.
Pa ako to nije opravdanje za gubitak od nekoliko milijuna, što onda jest!
Ma sve je moguće.
A koga si je strančica HNS koja kadrovira hrvatsku kulturu, a i Grad Varaždin, «nacrtala» da joj vodi kazalište u narednom četverogodišnjem razdoblju, znat ćemo uskoro čim saznamo čije su prijave pristigle.
Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, perjanica toga istog HNS-a, uporno ignorira kulturnu javnost, pa nije ni čudno da je ove jeseni obavila već dva (2!) imenovanja ravnatelja Splitskog ljeta, oba bez konzultacije s gradom Splitom i tamošnjim Hrvatskim narodnim kazalištem.
Briga nju za Grad Split, a i za kulturu općenito!
Ministrica ne daje obrazloženja, ne odgovara na pitanja, ne izjašnjava se, samo imenuje. U rujnu 2014. Imenovala je Tončija Bilića novim ravnateljem Splitskoga ljeta (bez obrazloženja, izvještaja o radu za 2014. i u tajnosti), pak je imenovala Gorana Golovka intendantom HNK-a, a 19. prosinca imamo novo imenovanje bez obrazloženja, Senke Bulić za ravnateljicu Splitskoga ljeta.
Imenuje li naša ministrica ili - amenuje?
Sve mi se čini da se radi o ovom drugom.
Imenuje njezina strančica, a ona, kao poslušna vojnikinja, amenuje što joj se servira.
Pak je tako, po dekretu stranke, amenovala i da Varaždin dobije nacionalno kazalište bez uvjeta i procedure.
Ali kad stranka kaže - stoj, a ti staneš.
Kad stranka kaže - imenuj, a ti imenuješ.
Ili amenuješ.
Kad stranka kaže - daj pare, a ti daješ pare.
Kad stranka kaže - zapošljavaj, a ti zaposli.
Kada je ministrica «odimenovala» ili «odamenovala» Tončija Bilića, još se ne zna.
Zašto nije htjela imenovati ravnateljem ST ljeta Gorana Golovka, koji je u svom četverogodišnjem intendantskom programu razradio i Splitsko ljeto, ni to se ne zna.
Hm...
Ili možda Andrea Zlatar Violić ipak sama donosi odluke?
Vjerojatno nikada nećemo saznati kako su stvari funkcionirale u ovom beznadnom i sramotnom razdoblju za kulturu u Hrvatskoj od prosinca 2011. do danas.
Kao što nikada nećemo saznati ni čega se ministrica Andrea Zlatar Violić odrekla da bi, kao fizička osoba, s 30 tisuća kuna donacije poduprla kandidaturu Ive Josipovića za predsjednika države.
Pogledate li imovinske kartice ministrice Zlatar Violić iz 2012. i 2014. godine, jasno vam je da se, uz dva kredita koja otplaćuje do 2020. godine, morala odreći
svojih dviju cijelih neto mjesečnih plaća da bi kao fizička osoba poduprla Josipovića u novom pohodu na Pantovčak.
Molim?
Ako se sjećate, kaznu zbog sukoba interesa od 15 tisuća kuna naša je ministrica otplaćivala obročno.
A 16. prosinca 2014. donirala je predsjedničkog kandidata s 30 tisuća kuna (broj 80), i to odjednom, ne na rate!
Jednakim iznosom kojim Ivu Josipovića podupiru i ostali HNS-ovi ministri.
Ne znam, možda je to vama sve u redu i ne vidite ništa čudnog u ovom postupku, možda potpuno razumijete ministričinu potrebu da se njezinih 30 tisuća kuna nađe nestranačkom kolegi pri ruci ako mu zapne u kampanji, ali meni ta priča - ne drži vodu.
Kao što više gotovo ništa u hrvatskoj kulturi ne drži vodu.
«Vodu» su Veliki dečki i njihovi osobni interesi, poduprti premreženim poslušnicima i egzistencijalno zastrašenim ljudima - već odavno prolili.
Pa nije ni čudo da se nekidan «voda prolijevala» i na pressici povodom premijere «Vučjaka» u HNK-u gdje je nova intendantica Dubravka Vrgoč ustvrdila da su autori njezine dramske sezone 14./15. Wedekind, Krleža i Schnitzler napisali svoje komade neposredno prije, za vrijeme i poslije Prvoga svjetskoga rata. Snježana Banović zapisala je na svom FB profilu: «Frank Wedekind napisao je Lulu - prvi dio, daleke 1895., drugi 1904. Za Europu su to godine relativnog prosperiteta i rat je bio daleko. Schnitzler je Daleku zemlju napisao 1911. Ostaje drama napisana 'za vrijeme rata', ali nje nema. Krleža je imao nešto materijala o zelenom kadru koji je kasnije ušao u Vučjaka; drama je morala čekati da Bela dobije mjesto učiteljice u hrvatskoj zabiti… Tek je 1923. napisana i tiskana (časopis Savremenik objavio je 3 čina bez predigre i intermezza!). Iste je godine praizvedena, a Krleža za nju dobio Demetrovu nagradu. Boris Senker je napisao sjajnu natuknicu u Viskovićevoj Krležijani, pa barem se to, ako ništa drugo, trebalo pročitati prije pressice. No, kraljica hrvatskog teatra može što hoće i kako hoće. Bum-tras.»
I tako.
Bum-tras.
Prolivena voda.
I eto nas u 2015. godini.
Svim čitateljima Slamke spasa želim uspješnu i sretnu 2015. godinu uz želju da ova vlast više ne dirne ni jedan zakon, propis ili uredbu, ne obavi više ni jedno imenovanje ili amenovanje i da što je moguće prije napusti Runjaninovu 2.
Nepovratno.
Sretna vam Nova godina!