originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Monika Leskovar i Simfonijski orkestar HRT-a, foto: Vitomira Lončar

Ne tako davno  pisala sam u Slamki spasa o našoj jedinoj profesionalnoj i nacionalnoj folklornoj družini, ansamblu LADO, a povodom izbora novog ravnatelja.  Tekst je pobudio veliko zanimanje, imao je najviše komentara od svih postova otkako pišem blog, a mišljenja su bila podijeljena. Mnogi su komentatori podržavali ideju promjene sustava kroz koju bi se i LADO, kao nacionalna kompanija, počeo mijenjati, no mnogo je bilo i onih koji su bili protiv.

Iz kojeg god kuta pogledali, uvijek je sve (nepotrebno) završavalo na osobnoj razini, pa sam, kao i obično, i ja dobila po piksi.

Ni prvi ni zadnji put.

U međuvremenu LADO je dobio vršitelja dužnosti ravnatelja, Krešimira Dabu, a drugi kandidat, Andrija Ivančan, pokrenuo je upravni postupak.

Novi natječaj još uvijek nije raspisan.

Na koji način završavaju upravni postupci u našim (nacionalnim) ustanovama u kulturi najbolje zna Dražen Kušen iz Osijeka koji je odlučio ići do kraja pa je, osim upravnih postupaka (koje je dobio, ali ih ne može konzumirati), podnio protiv Ministarstva kulture i kaznene prijave.

Nekoliko njih.

Očito je da današnja vlast ne prakticira dijalog, a ne razumije baš ni pravni jezik.

Kazneni postupak nije nešto što se samo tako može zaobići i bez sumnje je da će proces potrajati.

Mislim da se sadašnja garnitura u Ministarstvu kulture nada da će im mandat isteći prije negoli ih pozovu na sud pa će se tim kaznenim postupcima (ni krivi ni dužni) baviti novi stanovnici Runjaninove.

Šteta koja je napravljena našoj kulturi ne može se ispraviti.

A krajnja posljedica ovakvih postupanja jest nepovjerenje građana u sustav.

I, dakako, financijski troškovi.

Dakle, u LADU se još uvijek čeka raspisivanje novog natječaja za ravnatelja, jer v. d. može ostati najviše godinu dana. Opće je poznata činjenica da organizacija pod v. d. upravom ne može biti stabilna niti se u takvim okolnostima može dugoročno i kvalitetno planirati.

Ovoj se temi vraćam jer je prošloga tjedna u Večernjem listu objavljena vijest da je LADO od prosinca 2006. do listopada 2011. godine bio potkradan putem službenih kreditnih kartica.

Govori se o iznosu većem od 340 tisuća kuna.

Otišao je novac u privatne džepove.

Potrošen je za privatne potrebe.

Otuđen, zamračen.

Pitam se, kako je moguće da je ukradeno toliko novca a da u organizaciji nitko nije primijetio da nešto nije u redu?

Nacionalne ustanove imaju stalan nadzor, ne samo od strane Upravnih vijeća, revizije i vlasnika, nego i uobičajenom procedurom kontrole.

Kako su svi ovi nadzori vršeni u LADU?

Čini se - prilično površno i neodgovorno.

Ček, ček, ako nitko nije primijetio da je nestalo 340 tisuća kuna, znači da LADU taj novac uopće nije (bio) potreban!

S tih 340 tisuća ili bez njih - njima je jednako!

Pokrivaju se i bez toga. Znači da novca očito pretiče, da ima viška.

Ah, ima po cijeloj Hrvatskoj subjekata u kulturi kojima je novac itekako potreban, a mnogi takve iznose nisu vidjeli ni tijekom deset godina rada.

Možda da se njima preraspodijele ovi nepotrebni viškovi?

Treba li i za ovu površnost netko odgovarati?

Ako nitko u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija ne odgovara za to što je jedan zaposlenik na poslu prosječno dnevno boravio 26 sekundi, onda je suvišno govoriti o tome da bi za 340 tisuća kuna trebao odgovarati netko «viši».

U tekstu o krađi 340 tisuća kuna iz LADA pojavljuje se i  vijest koja me jako zainteresirala.

Naš jedini nacionalni profesionalni folklorni ansambl upravo se vratio iz Hong Konga gdje je, kako piše, «otvorio najveći dječji festival u Aziji».

Hong Kong je jedan od gradova s kojima Mala scena ima trajnu suradnju. Mnogo puta smo ondje igrali predstave (čak i kao dio redovne sezone), tijekom dužeg razdoblja ostvarili smo nekoliko zajedničkih projekata pa pouzdano znam da se u Hong Kongu ne održava «najveći festival za djecu u Aziji».

Pitanje svih pitanja jest, što je National Folk Dance Ensemble of Croatia, LADO radio na festivalu za djecu na kojem se predstavio kao Dancing Museum, kako piše u najavi?

Pogleda li se program festivala, može se vidjeti da isti služi za zabavu djece i obitelji tijekom ljetnog razdoblja (let's get together and have fun this summer!), a isto tako da, uz LADO, na njemu sudjeluju i putujuće družine s različitim programima: akrobati, lutkarske predstave, kazalište sjena, filmovi, izložbe, radionice i slično.

Festival nema selektora.

Kako se naša kultna kulturna institucija našla na ovom i ovakvom festivalu?

Dobra je vijest da su ulaznice u Hong Kongu za nastup LADA bile jako skupe i da su naši oduševili publiku.

Loša je vijest ona koja nas muči već godinama, a to je: ŠTO JE SA STRATEGIJOM?

Ako je strateška odrednica LADA da iz dvorane OŠ Trnovca Bartolovečkog leti za Hong Kong i predstavlja hrvatsku kulturu na ljetnom događanju za djecu, onda je sve u redu.

Ali ja se pitam, je li tome tako?

Usput se moram osvrnuti i na to da je LADO bio na komercijalnoj turneji po Japanu u ožujku ove godine i za taj put od Ministarstva kulture dobio 120 tisuća kuna, a od Grada Zagreba isto toliko.

Sveukupno 240 tisuća kuna.

Za putovanje u Hong Kong još uvijek se ne zna je li država dala ikakva sredstva.

No, država cijelom ansamblu, kako i priliči, plaća osobne dohotke i doprinose, a i sve ostale troškove.

Sve to zaposlenicima LADA porezni obveznici plaćaju i za trajanja nastupa u Japanu, a i Hong Kongu.

Ako su turneje po Japanu (a i Hong Kongu) bile komercijalna i ako ih je organizirao japanski menadžer (kako se čini), onda su, de facto, Republika Hrvatska i njezini građani donirali sredstva - tom stranom menadžeru.

Zašto bi građani Republike Hrvatske to radili?

I zašto to rade?

Zato što su nam stvari okrenute naglavačke i živi se i radi bez glave i repa.

Lijepo je da je Lado odlično primljen na nebitnom festivalu u Hong Kongu.

Ono što me zanima jest: što u aplikacijama koje pišu na javnim natječajima stoji u rubrici: CILJEVI?

Nekidan je na otvaranju 60. Splitskog ljeta ministrica kulture Andrea Zlatar Violić rekla (otprilike) da je vrijeme da Splitsko ljeto okrene novu stranicu i zakorači - u međunarodne vode.

Odnosno, da postane međunarodni festival.

Ponovno se pitam - zašto bi to Splitski festival trebao napraviti?

Pa ne donose se ključne strateške odluke samo tako: otvaram Splitsko ljeto i od sutra postanite međunarodni!

Da bi jedan festival sa šezdesetogodišnjom tradicijom i poviješću promijenio svojumisiju, za to bi trebala postojati valjana argumentacija utemeljena na dubinskoj analizi stanja, a nakon toga na odluci Festivala o viziji za sljedeće višegodišnje razdoblje.

Ima li ST festival išta od toga?

Usput se pitam, nije li u lipnju 2012. godine Ministarstvo kulture objavilo da sve nacionalne ustanove moraju imati strateške planove, a od sljedeće godine (prošle, 2013.) i svi ostali subjekti u kulturi, ne samo nacionalni?

Naravno da jest.

Ali kako da Ministarstvo kulture traži sankcije za ove koji nemaju planove kad ga nema ni ono samo?

Ova dva nacionalna subjekta (ST ljeto i LADO) itekako su povezani: vape za preispitivanjem organizacijskog modela, za propitkivanjem načina rada i općenito, svrhe svoga postajanja.

Tko će se i kada pothvatiti analize «nedodirljivih»?

Ne samo LADA i ST ljeta već i ostalih «velikih igrača» na našoj kulturnoj sceni?

Tko će se pothvatiti stavljanja stvari na neka nova mjesta, primjerenija današnjem vremenu?

Tko će nas natjerati da mijenjamo loše prakse?

Svakim danom sve je manje nade za promjene. Hrvatska se kultura sustavno uništava već desetljećima.

Gledam na televiziji da dijete tijekom osmogodišnjeg osnovnog školovanja u Hrvatskoj ima 280 sati nastave likovnog odgoja, a u Finskoj 1368 sati.

Uh...

I neka mi samo netko kaže da sve ovo što nam se događa nije namjerno.

«Šetam» internetom i na stranicama HNK-a u Zagrebu nađoh izvještaje sa sjednicaKazališnog vijeća (čestitke v. d. upravi na postavljanju istih!).

Napokon saznah da će se natječaji za ravnatelje Drame, Opere i Baleta te poslovnog ravnatelja nove uprave raspisati 18. kolovoza.

(Ako ste slučajno negdje pročitali da su natječaji već raspisani, to je lažna informacija.)

Što to znači?

Da će Dubravka Vrgoč započeti svoj mandat kao Pale sam na svijetu.

Sama.

One woman show.

Sama je napravila i program za 2015. godinu, i to za sve tri grane.

Sama je promijenila naslove za drugi dio ove godine.

Saznadoh iz izvještaja sa sjednice KV-a HNK-a da Bienale s kojim HNK treba raditi koprodukciju u proljeće, još uvijek nema naslov.

Pak je zasad u proljeće - rupa.

A sama Vrgoč, bez vodstva Bienala, ipak ne može staviti naslov na repertoar.

Ajde, barem u nečem nije sama...

Eh, blaženo naše planiranje.

Razgovaram nekidan s prijateljem koji je intendant kazališta u Dusseldorfu i kaže mi da se dogodine ne vidimo na moru u istom terminu jer ima premijeru koju radi u suradnji s festivalom u Salzburgu. Ima termine premijera sve do kraja mandata (2016.), a tako bi, prema Zakonu o kazalištima, trebalo biti i kod nas.

Zašto nije?

Jer naprosto ne volimo raditi u skladu sa zakonima. Osobito se to odnosi na kazalište.

Vratimo se HNK-u u Zagrebu.

O Filozofskom teatru unutar HNK-a u 2015. godini ne saznajem ništa.

A što se s ovim teatrom unutra Velikog teatra dogodilo?

Nije poznato.

Kao što vidim, Srećko Horvat, njegov voditelj (koji po Zakonu i Statutu ne ide na natječaj), preselio se na Brijune gdje diskutira o temi je li Gavrilo Princip bio terorist ili nije, pa ćemo obavijest o Filozofskom teatru i njegovu programu saznati naknadno.

Prioritet u ovom trenutku ima terorist/heroj Gavrilo Princip.

U principu, očito je da Princip sada principjelno ima prioritet nad hrvatskim pa još k tome narodnim i još k tome kazalištem.

Saznadoh iz izvještaja i da se Dušan Ljuština odrekao svog honorara za članstvo u Kazališnom vijeću HNK-a.

Lijepo i dirljivo.

Nikad kraja popisu njegovih dobročinstava za hrvatsko kazalište!

Valjda zato i ne ide u mirovinu (premda mu je uskoro 66), da bi i dalje mogao činiti dobra djela.

Saznadoh i da je pomoćnik ministrice Vladimir Stojsavljević, također član KV-a,obavijestio članove Kazališnog vijeća HNK o činjenici da  Kulturno vijeće za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti nema ingerencije na donošenje programa Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

E, ovo je baš divota!

Nadležno vijeće koje odobrava sredstva za sve programe iz djelatnosti, odjednom je, tumačenjem Stojsavljevića, postalo nenadležno za matičnu nacionalnu kazališnu ustanovu!

Ha, ha, ovo je genijalno!

Kada bi tome bilo tako, tada bi HNK u Zagrebu bio jedina organizacija u hrvatskoj kulturi koja ne bi trebala pisati nikakve aplikacije nego bi na lijepe oči trebala dobivati sve što poželi, i to za bilo koji program.

Stojsavljević definitivno piše novu (usporednu) povijest hrvatske kazališne regulative!

Još malo novosti iz područja dobrog planiranja.

Na stranicama DKG Gavella još uvijek piše da je ravnatelj Darko Stazić, a razriješen je 3. srpnja.

Još uvijek se ne zna je li Stazić izabran za višega stručnog savjetnika. I uz koliko protukandidata.

Još uvijek nije raspisan natječaj za novog ravnatelja DKG Gavella pa se ne zna - tko će pisati program za 2015. godinu?

Radi se samo o nešto preko 20 milijuna kuna pa je stvarno svejedno.

Još uvijek nije raspisan natječaj za novog ravnatelja ZeKaeM-a.

Tko će ondje pisati program za 2015. godinu?

Radi se još samo o dodatnih nekoliko desetaka milijuna kuna pa je stvarno svejedno.

Odoh sad na otvaranje Osorskih glazbenih večeri. Ulaznicu za  večerašnji koncert Monike Leskovar nemam jer je prekjučer, kada sam bila u Osoru, još uvijek nije bilo moguće kupiti.

Ali ako ste u Osoru, ipak možete saznati da se u ovom, možda najstarijem gradu na našoj obali, nešto događa!

Ispod brisača automobila stavit će vam papirić da je zabranjeno parkiranje na označenom parkingu zbog Osorskih glazbenih večeri!

Bingo, cedulja pod brisače o zabrani parkiranja najbolji je način reklamiranja kulturnog događanja!

Hm, mislim da ni ovaj način reklamiranja nije dio «strateškog marketinškog paketa» nego da bi nam se na svečanom otvaranju mogao ukazati predsjednik Josipović (koji se ovih dana ukazuje i na više mjesta istodobno) te se radi njega «čisti» parking u našem divnom Osoru.

Izvještaj stiže - sljedećeg tjedna!

P. S. Nailazim u medijima na napetosti između Sindikata zaposlenih u kulturi i vlasnika ustanova u kulturi u Zagrebu. Očito je da kolektivni ugovor više nije na snazi, pregovori su zapeli i nastala je pat-pozicija.

Vidim da predstavnici Sindikata daju izjave po medijima, ali od kolega, članova Sindikata - ne čujem ništa. Jedna je kolegica na FB stavila poveznice na tekstove o problemima s kolektivnim ugovorima, ali to bi bilo sve.

Vjeruju li zaista voditelji Sindikata da bi mogli dobiti umjetnike na ulicu da se bore za svoja prava?

Koliko vidim, ne mogu ih dobiti ni da lajkaju statuse o aktivnostima Sindikata.

Pa kako će ih onda dobiti da se javno bore za svoja prava?

Nikako.

Zato nam i jest tako kako nam jest.

I treba nam tako biti.

Bolesno smo društvo.

Bolesna smo država.

Bez vizije.

Bez znanja.

Treba nas sve skupa zakucati u zemlju.

I to u roku od 26 sekundi.

Drugo nismo ni zaslužili.

P. P. S. S. Sjajan koncert! Monika Leskovar, mo. Ivan Repušić i Simfonijski orkestar HRT-a! Bravo!