originalno objavljeno na  blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Za uvode više nema vremena.

Već 22 dana matična nacionalna kuća nema intendanta. Nema čak ni vršitelja dužnosti.

U srijedu, 17. rujna, nazočila sam sjednici saborskog Odbora za kulturu.
Ponovno je s 4 glasa za i 3 protiv koalicijsko-stranačko jednoumlje pobijedilo zdrav razum.
Izmjene i dopune zakona o kazalištima donose se u hitnom postupku (p.z. 470), što znači da imamo zajedno prvo i drugo čitanje. Rasprava se očekuje u srijedu, a akt će stupiti na snagu objavom u Narodnim novinama.
Iliti - odmah.
Žurba je silna.
Lex Perković može čekati, ali ovonešto (ne mogu ga drugačije nazvati), ne može.
Kad se jednom odlučiš za nasilje kao metodu, nema izlaza.
Domino efekt.
Nasilje povlači za sobom - nasilje.
Kulturna se politika u razvijenim zemljama donosi konsenzusom sviju stranaka i pregovara se dok se ne postigne dogovor. Kod nas se nasilno nameće. Usprkos argumentima.
Ovo je najbolji dokaz koliki smo stupanj razvijenosti i demokracije postigli.
Nametnute su nam Izmjene zakona o kulturnim vijećima (na snazi su od svibnja ove godine) koje nije podržao NI JEDAN sudionik otvorene internetske rasprave u kolovozu 2012. godine.

Već onda je bilo jasno da su internetska savjetovanja sa zainteresiranom javnosti - farsa.
Ne čudi stoga što se praksa nasilja nastavlja dalje.

Stoga se koristim zadnjom prigodom i apeliram na vas, gospođe zastupnice i gospodu zastupnike, da dignete svoj glas PROTIV.

1. Laž je da je ovaj prijedlog Izmjena i zakona o kazalištima prošao demokratsku javnu raspravu. Sličan prijedlog prošao je dvotjedno internetsko savjetovanje sa zainteresiranom javnosti u siječnju 2013., a struka ga je uglavnom - odbacila.
2. Laž je da je kazalište u Varaždinu steklo uvjete da postane nacionalno. Evaluaciju rada tog kazališta nikada nitko nije napravio i takva je ocjena paušalna, a samim time i nerelevantna.
3. Laž je da je svrha uvrštavanja kazališta u Varaždinu u rang nacionalnih daljnji razvoj kazališne djelatnosti u kontekstu zadovoljavanja teritorijalne ravnomjernosti i regionalne zastupljenosti. Hoće li slijedom tog argumenta sada i svaka županija imati nacionalno kazalište? A što ćemo s Ličko-senjskom, Brodsko-posavskom i Krapinsko-zagorskom županijom koje nemaju ni jedno javno, a ni privatno kazalište?
4. Laž je da je Varaždinsko kazalište promijenilo misiju i viziju i umjetnički ojačalo repertoar, kako piše u službenoj argumentaciji. Misiju, a ni viziju, ni dosad nije imalo pa nije moglo ništa ni promijeniti, a o umjetničkom ojačavanju repertoara bolje je ne govoriti. Došli bismo do poraznih rezultata. Pogledajte internetske stranice Varaždinskoga kazališta i sve će vam odmah biti jasno. Predstave nemaju ni svoje stranice, nema linkova, nema toliko spominjane Strategije. Samu stranicu uređuje netko izvan kuće, premda u kući ima osposobljenih zaposlenika koji bi to mogli raditi, i to mnogo bolje. Na Velikoj sceni, vidi se sa stranica, ovoga mjeseca nema ni jedne izvedbe. O, da, slavi se 140. godišnjica ZGRADE. A upravo to najbolje pokazuje kulturnu politiku ove zemlje: infrastruktura NAPRIJED, a programi STOJ!
5. Laž je da Varaždinsko kazalište već sada ostvaruje dramske i glazbeno-scenske programe na najvišoj umjetničkoj razini. Zašto netko ne nabroji te vlastite glazbeno-scenske programe na najvišoj umjetničkoj razini? Ajde, nabrojite ih barem pet! Pa neka vam onda nacionalnog kazališta. Eh, puno je to, brojati do pet… Na Odboru za kulturu u Saboru pala je rečenica da imaju IZLETE u glazbeno-scensko područje. Ova izletnička kulturna politika možda mi je najdraža od svih argumenata.
6. Grad Varaždin do 2015. godine SMANJIT ĆE financiranje svog kazališta za 740.996,00 kuna odlukom Gradonačelnika Habuša od 23. srpnja ove godine. Ovo čudi s obzirom na obrazloženje Ministarstva kulture da je upravo Grad Varaždin pokrenuo postupak pretvaranja svog kazališta u nacionalno. Proračun govori više od svih riječi. Pa ja neću dalje o tome. Možete pročitati cijelu analizu na Teatru.hr.
7. Na istoj je sjednici Odbor za kulturu Grada Varaždina uputio UPOZORENJE kazalištu da mora maksimalno koristiti svoj glumački ansambl i vlastite kreativne snage. Kako se to radi? Već sam napisala da ovoga mjeseca na Velikoj sceni ne igra ni jedna predstava. Na gostovanju u Novom Marofu i Ivanić gradu, pod imenom Varaždinskoga kazališta, Ljubomir Kerekeš (prvak Drame HNK-a u Zagrebu, a čija je žena zaposlena u Varaždinskom kazalištu kao tajnica), izvodi svoju monodramu «Dimnjačar» koja je premijeru imala još 1992. godine. Od te godine odigrana je preko 1000 puta. Cijeli je autorski tim - Ljubomir Kerekeš osobno! Sve te izvedbe vode se pod djelatnost Varaždinskog kazališta? Odlično je, maksimalno, iskorišten ansambl za koji plaće izdvajaju porezni obveznici! Kerekeš zaposlen u Zagrebu igra na ugovor u Varaždinu, režira, glumi, piše tekst, a zaposlenici Varaždinskog kazališta valjda - španciraju. Ovaj mjesec gostuje i «igrokaz» za djecu (tako piše na stranicama) u kojem igra - jedna zaposlenica kazališta. Nema boljeg primjera kako se koriste ljudski resursi u jednom kazalištu. Ovdje ću još dodati da se na platnoj listi Jasne Jakovljević, ravnateljice (valjda i buduće intendantice) nalazi i bivši, umirovljeni ravnatelj Varjačić. Kao savjetnik. Što i koga savjetuje, ne zna se.
Ah, da, revizija je utvrdila da je Jasna Jakovljević u 2008. godini sebi isplaćivala plaću u bruto iznosu od 42.566,00 kuna MJESEČNO. To je plaća za tisuću kuna neto veća od Premijerove. A kad postane intendantica, valjda će i taj iznos još malo porasti i Milanovića ostaviti za još koju tisućicu iza sebe. A opće je poznata činjenica da kazalište kojem je Jakovljević na čelu vanjskim suradnicima isplaćuje honorare s višemjesečnim zaostatkom.
8. Istina je što piše u dokumentima da je sadašnji Zakon o kazalištima nedorečen i to se zna još od njegova donošenja. No, ove promjene koje se sada žele napraviti nikako nisu i najpotrebniije.
9. Laž je da prema Zakonu o radu i Zakonu o javnim ustanovama u kulturi jedan član Kazališnog vijeća mora biti iz redova zaposlenika koji nisu umjetnici.
10. Laž je da se rad kazališta mora uskladiti sa Zakonom o javnim ustanovama u kulturi. Javnim ustanovama upravlja Upravno vijeće, a kazalištima intendant/ravnatelj i kazališta imaju svoje specifične mehanizme koje javne ustanove u kulturi nemaju. Kada ne bi bilo tako, za kazališta bi vrijedio Zakon o ustanovama u kulturi i ne bismo za kazalište imali lex specialis.
11. Istina je da se ovim prijedlogom zadovoljavaju TRENUTNE POTREBE što je POGUBNO za kazališnu djelatnost. Koje su to TRENUTNE potrebe uskoro će izaći na vidjelo i oni zastupnici koji su na Odboru govorili o propitivanju svoje savjesti, imat će što propitivati.
12. Laž je da za provođenje ovoga Zakona nisu potrebna dodatna sredstva iz proračuna. Ne znam tko bi tako nešto mogao povjerovati. A još mi je manje razumljivo da je netko to mogao napisati i staviti na zastupničke klupe.

Ukratko, uvažene zastupnice i zastupnici, ako se ova Vlada toliko zalaže za struku i stručnost, onda poslušajte GLAS STRUKE koja se u internetskoj javnoj raspravi (koja je bila i jedina rasprava) gotovo jednoglasno, na pedesetak stranica materijala, oglasila PROTIV.
Također pročitajte i priopćenje dr. sc. Snježane Banović, predsjednice Vijeća za dramsku umjetnost pri Ministarstvu kulture.

Poštovane zastupnice i zastupnici, izglasa li se ovaj Zakon, možete biti sigurni da će se, sa smjenom vlasti, kazalište ponovno naći na dnevnom redu Sabora i da će ove odluke koje ćete možebitno sada donijeti, uskoro biti ukinute. Nešto što se protivi ne samo zdravom razumu nego i kazališnom životu, ne može opstati. Kao što ne mogu opstati odluke donesene radi osobnih i stranačkih interesa.

Sada se vraćamo na HNK u Zagrebu.

Nema informacija da su se ministrica Zlatar Violić i gradonačelnik Bandić našli i postigli dogovor. Nema naznaka da se itko i s kim našao i razgovarao na temu vršitelja dužnosti.
Uputila sam pismo na Kazališno vijeće HNK-a u Zagrebu da mi se dopusti sudjelovanje na sljedećoj sjednici, ali odgovor (još) nisam dobila.
Čekam.
Mnogo sam toga ovoga tjedna htjela napisati o temi HNK-a u Zagrebu, ali nakon što sam pročitala izjave umjetnika angažiranih u našoj najvećoj instituciji u kulturi u Jutarnjem listu od 20. rujna, sve što sam htjela reći postalo je besmislenim.
Na već spomenutom Odboru za kulturu u Saboru gosti su bili i predstavnici Sindikata Trubić i Savić.

Do koje je mjere funkcioniranje HNK-a došlo u pitanje slikovito je opisao Trubić rekavši da se ne može igrati ni opera Ero s onoga svijeta jer konji (vlasništvo Hipodroma) - nemaju potpisane ugovore. U tom je trenutku bilo smiješno da, eto, ni konji nemaju ugovore jer nitko nema pravo potpisa. Ali kad sam pročitala da balerina Daria Brdovnik već 11 SEZONA NEMA UGOVOR, iako je u cijelom repertoaru, a i dalje je honorarac, zapeo mi je smijeh u grlu. Brdovnik je JAVNO izrekla da radi na raznim zamjenskim ugovorima, na tuđa imena ljudi iz Opere, tehnike, kako koga ulove.

Vjeruje da nije izoliran slučaj. Kaže da se može obratiti odvjetnicima i čak dobiti tužbu (dobila ju je balerina u Rijeci), ali onda nema više ništa od plesa. Ništa od posla. Ima više angažiranih u baletu kojima su istekli ugovori, novi nisu potpisani.
Napominje da u slučaju ozljede sami moraju plaćati lasere, magnete. Od 11 godina plesanja skupila je sveukupno samo 4 godine staža. I dalje mnogi vježbaju - protuzakonito.

Prema svim pozitivnim zakonima RH oni ne bi smjeli raditi u prostoru HNK-a.
Kao što Uroš Lajovic ne bi smio dirigirati Falstaffa koji se trenutno izvodi u Operi. Ni on nema ugovora.

Eh, dragi čitatelji Slamke, možete li sada u sliku koju je nacrtala Brdovnik staviti ultimatum bivše intendantice Lederer da ju se PO ZAKONU MORA VRATITI na radno mjesto intendantice?

TRAŽI svoja prava, a zapošljavala je ljude na KRIVOTVORENE ugovore za poslove koji nisu obavljali, oštećivala je angažirane članove baleta za radni staž, doprinose, za PRAVA koja su MORALI IMATI.
Zašto Sindikat nije zaštitio i te umjetnike, kojih očito nije malo? Gdje su strukovne umjetničke udruge? Čemu svi oni služe?
Primjer Darije Brdovnik pokazuje do koje je mjere PROTUZAKONITO radila prošla uprava i zašto je MORALA biti smijenjena već prije.
Znate li tko vrši nadzor nad zakonitosti rada HNK-a u Zagrebu?
Ministarstvo kulture.

Članak 38. ZOK-a.
Zašto se ovo kršenje LJUDSKIH prava nije sankcioniralo?

Prošli se tjedan Ministarstvo kulture oglasilo na tekst Jasena Mesića u Aktualu, ali se na ovu izjavu balerine Brdovnik - nije oglasilo. Još.

Čekam.

Eh, treba imati obraza i, kao Ana Lederer, tražiti natrag svoje intendantsko mjesto, a ljudima uskraćivati osnovna prava.
Nemam riječi.
A da je Lederer namjerno sabotirala početak ove sezone više je nego jasno.

Naime, ona je prošle godine prijavila program na natječaje javnih potreba u kulturi i sve je te ugovore koji sada nisu potpisani, trebala potpisati. Kao što je trebala potpisati i ugovor koreografu baleta Ana Karenjina koji, sâm priznaje, sada radi bez ugovora.

Gdje je inspekcija rada?
Gdje je Državni inspektorat?
Gdje su nadležne službe?
Zar s Malom scenom ima toliko posla da se ne stigne do Trga maršala?
Glumica Lana Barić u istom tekstu kaže da ne zna igra li u sljedećoj podjeli. To je najbolji primjer kakvu Strategiju ima HNK u Zagrebu i koliko daleko razrađen program. Za ovu je godinu SVE MORALO BITI JASNO i riješeno. I Barić je morala znati je li u podjeli ili nije.
Da se radi po zakonu.
Ali Zakon se mijenja radi osobnih i stranačkih interesa, a ne zbog potreba djelatnosti i umjetnika. To sam danas već rekla. Baš se ponavljam…
Kaljuža.
Glib.
Premda ima mnogo važnijih tema koje danas nisam stigla obraditi, još ću se samo osvrnuti na premijeru «Ukroćene goropadnice» u kazalištu Komedija kojoj sam nazočila u petak. Naime, danas se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama pa moram reći da mi je još uvijek muka od predstave kojom se komunicira da je nasilje nad ženama jedini način «kroćenja» žena. Predstava završava poznatim monologom o tome kako žene moraju biti podložne svojim muževima.
Hoće li tu predstavu gledati srednjoškolci? I njihovi profesori, profesorice?

Što će im kazalište ovdje i danas komunicirati o muško-ženskim odnosima?
Je li se netko zapitao zašto se ova poznata Shakespeareova drama danas više ne izvodi u svijetu, barem ne u svom izvornom obliku?
Očito nije.
Čestitke svim glumcima što su se izvrsno nosili sa svojim ulogama.

Kao i uvijek, njih ionako nitko ništa ne pita.
Sva sreća da se ovih dana dogodio i pomak u tom našem sivilu: Nataša Janjić i Filip Križan dali su otkaze u kazalištu Gavella.

Najvjerojatnije više nisu željeli (kao Barić u HNK-u) ne znati što će igrati, i nisu željeli dalje živjeti u kaosu.

Ili nisu željeli izgovarati rečenice iza kojih ne mogu stajati kao što je ova srednjovjekovna: «Žene, budite podložne svojim muževima.»

Sretno vam, Nataša i Filipe! Odlični ste glumci, ne brinite se za svoju budućnost! Unijeli ste nade u ovu našu žabokrečinu i hvala vam za to!

Dokumente od Grada Zagreba u svezi poslovanja Histriona i Exita za 2012. još uvijek nisam dobila na uvid.
Ali čekam. Nije mi teško.

U međuvremenu želim zahvaliti publici koja i dalje dolazi u Malu scenu i podržava nas na sve načine! Hvala Vam! Osobito na pljesku kojim ste isprati našu «Kraljevnu na zrnu graška» u subotu, 22. rujna. Bio je te pljesak našem kazalištu, ne nama.

A za sve studente različitih sastavnica koji šalju upite gdje mogu slušati moja predavanja, s radošću javljam da već od ovog semestra predajem na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

P. S. Hrvatska televizija ukinula je Vijesti iz kulture kakve su bile u posljednjoj programskoj shemi: s voditeljem i gostima u studiju. Također se kultura ponovno našla iza sporta i vremenske prognoze. Jedino što mogu reći - SRAMOTA.
Ali u zemlji u kojoj su ugovori za konje važniji od onih za umjetnike, ni ova zadnja vijest nije nešto što bi nas trebalo šokirati.