18.11.2015.
Grad: 'Nije moguće pravdati troškove'

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Dinamov -stadionFoto: Žarko Bašić/Pixsell

Kao danas se sjećam te 1998. godine.

Iz relativno mirnoga i stabilnoga financijskog razdoblja, kulturnjake je te godine probudila noćna mora nazvana – Dinamov stadion.

Sredstva za programe u kulturi odjednom su drastično smanjena.

Njegovo Veličanstvo Stadion postao je najvažnijom točkom Grada.

Nitko nije javno objavio i proglasio prioritete za 1998., ali smo svi znali.

I osjetili.

Po smanjenju sredstava za sufinanciranje programa u kulturi.

Prošlo je 17 godina, oni odobreni milijuni eura nestali su u polomljenim staklima i betonu, a Dinamov je stadion ponovno izronio kao – prioritet.

Jutros na tportalu čitam vijest da se Milan Bandić, naš nesuđeni premijer, sprema ulupati u tu rupu bez dna dodatnih 280 milijuna kuna.

40 milijuna eura.

Na već potrošenih 90 milijuna.

Eura.

Sprema se uložiti više od 60 % svih sredstava koja se izdvajaju za kulturu Grada Zagreba, nesuđene Europske prijestolnice kulture 2020., u stadion na kojem godišnje ima neusporedivo manje gledatelja nego u zagrebačkim kazališnim dvoranama.

Ekipa je ponovno donijela odluku o prioritetima u metropoli.

Ekipa nakićena mnogobrojnim kaznenim prijavama odlučuje o našoj budućnosti, budućnosti naše djece.

I o prihodima iz našeg poreza.

Takve se velike odluke u civiliziranome svijetu donose nakon dugotrajnih razgovora i rasprava i nakon što se izvažu svi argumenti.

Ne i kod nas.

Nedavno sam čula kako je Grad Zagreb napravio veliki iskorak u financiranju jer se organizacije civilnog društva mogu javiti na natječaje i tijekom godine, izvan rokova javnih potreba u kulturi.

Proučila samnatječaj.

Dokument bez kojega ne možete ni pomisliti da biste aplicirali za, recimo, putne troškove do Čakovca u iznosu od nekoliko stotina kuna, jest potvrda da se protiv vas ne vodi kazneni postupak.

I to «friška».

Da slučajno ne biste pokušali iz proračuna «maznuti» koju stotinu kuna, a protiv vas se vodi nekakav postupak.

S druge pak strane, oni koji odlučuju o desetcima i stotinama milijuna naših kuna – mogu imati kaznenih prijava koliko god žele!

I mogu se kandidirati (i proći) za najviše tijelo ove zemlje – u Hrvatski sabor.

Kao da je imati otvoreni kazneni postupak preporuka za Sabor!

Gledam te izborne liste i ne mogu vjerovati da za sebe tvrdimo da smo demokratska država, a u Sabor su nam izabrani ljudi s nimalo bezazlenim kaznenim postupcima.

Ne možeš u Hrvatskoj dobiti gotovo nikakav posao bez potvrde o nekažnjavanju.

Osim za sjedenje u saborskim klupama.

Suludo.

 

Prije dva tjedan umrla je naša poznata autorica Nada Mihelčić, dobitnica mnogobrojnih nagrada.

Iza nje je ostao samo pas, Dragica.

Imala je mirovinu od tisuću kuna, a kada bi platila stanarinu i ratu kredita koju je podigla za liječenje od karcinoma, ostalo bi joj 360 kuna.

Da bi se Nadu Mihelčić moglo ukopati, Silvija Šesto, Nadina kolegica, također nagrađivana autorica i predsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, sredstva je skupljala na fejsbuku.

Nada Mihelčić do svoje je smrti skupljala plastične boce ne bi li imala za kruh pa se ova inicijativa na fejsbuku i ne čini tako neobičnom. (Pogledajte prilog u emisiji Samo kulturno, molim, od 11. minute.)

Grad Zagreb je na upit o mogućnosti financiranja ukopa odgovorio promptno – dva dana nakon ispraćaja, a pet dana poslije zamolbe da se pomogne!

«Nije moguće pravdati troškove.»

Smrt Nade Mihelčić nije bila javna potreba u kulturi.

Pa nisu poslali ni cvijeće.

Grad može, po odluci Jednog s nepoznatim brojem kaznenih prijava, dati 280 milijuna kuna za stadion na kojem caruje Još Jedan iz ekipe s kaznenim prijavama, ali ne može pomoći pri ukopu jedne od svojih najvećih književnica za djecu.

Ako se ostvare crne slutnje iz teksta na tportalu, zagrebačka kultura do daljnjega će biti stavljena na čekanje, a skupljanje plastičnih boca i milodara na fejsbuku moglo bi se pretvoriti u uobičajenu praksu.

Prioritete više nitko i ne skriva.

Pita se Peter Shaffer u svojem komadu Leticija i Ljublist: Zašto smo tako krotki? Zašto više nitko nema kičmu?

Da, zaista.

Zašto? 

 

Danas na programu