originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
I započeli smo u četvrtak premijerom predstave «Prava stvar» Toma Stopparda proslavu 25. obljetnice otvaranja našega malog kazališta.
Kako je samo uzbudljiv taj naš posao!
Igrat ćemo predstavu 30 dana zaredom, bez ijednog dana odmora.
Publika nas voli.
Radi nje živimo i postojimo.
A «veliki dečki» nas ne vole.
Pa tako za srebrni pir najstarijega privatnog kazališta u Hrvatskoj, čestitku ili brzojav nisu poslali ni Ministarstvo kulture, a ni Grad Zagreb.
Hvala Bogu, nitko nam od «velikih» nije držao govor prije premijere i nitko od njih nije nam donio ni poslao darove.
Ni pisma ni razglednice.
Građani, naša publika, jasno su dali do znanja jesmo li javna potreba u kulturi Grada Zagreba i Republike Hrvatske ili nismo.
Hvala svima!
Razlog ignoriranja od strane struktura može se svesti na stih: To je meni moja Slamka dala...
A prošlotjednu je Slamku otvorilo preko 10 tisuća čitatelja.
Brojka govori sama za sebe i pokazateljem je povećana zanimanja za probleme u našoj kulturi/kazalištu.
Prošlog sam tjedna dobila i tri anonimna pisma koja ukazuju na nepravilnosti u HNK-u u Zagrebu, ZKM-u te GKM-u u Splitu. Anonimna pisma ne objavljujem, ali činjenica da su u samo u jednom tjednu stigla tri, pokazuje raspoloženje kod onih koji su dijelom ovoga našega kazališnog kaosa.
Zbog čega ljudi i dalje nemaju hrabrosti kontaktirati (pa i anonimno) neku instituciju koja može i mora intervenirati ako se utvrdi da se radi o kršenju zakona, ne znam.
Strah i posluh, o kojima sam toliko puta pisala, i dalje su nepremostive prepreke.
Ali danas, valjda zbog naše obljetnice, odlučila sam pisati samo - pozitivu!
Još do prije dvije i pol godine i naše prve Gerilske akcije u kojoj je nekolicina nas preuzela natječajnu dokumentaciju za HNK u Zagrebu, bilo je nezamislivo da se programi kandidata javno objavljuju i da Kazališno vijeće intervjuira potencijalne ravnatelje.
Prošlog sam tjedna od člana Kazališnoga vijeća ZKM-a dobila e-mail s popisom svih zaposlenih glumaca uz napomenu da im svi mi, kandidati, možemo poslati svoje programe!
Programe!
Nakon što sam poslala svoj program, kolegica koja se također kandidirala, poslala mi je svoj!
Da, pišem danas s uskličnicima jer sam zaista zadovoljna.
Proces promjene nezaustavljivo je započeo.
Maleni koraci za čovječanstvo, ali veliki za demokratizaciju hrvatskoga kazališnog prostora.
Sljedeća pozitivna stvar dogodila se u Splitu.
Novi intendant HNK-a u Splitu Goran Golovko rekao je za Slobodnu Dalmaciju da javnost ima pravo znati financijsko stanje kazališta.
Kaže Golovko: I premda sam se kao kandidat za intendanta bio pismeno obvezao na čuvanje poslovnih i drugih tajni kuće za čije čelno mjesto sam se natjecao, mislim da javnost svejedno ima pravo znati... ne podržavam tajnovitost.
U potpunosti se slažem.
A ima i još nešto - u zadnjih nekoliko mjeseci pokazalo se da su ionako svi dokumenti koji su bili dijelom natječajnih dokumentacija - krivotvorine.
Dugovi svakodnevno izviru i naviru u većini kazališta s novom upravom.
Pak se pitam, kako su Kazališna vijeća verificirala natječajne dokumentacije, kako su pratila financijska poslovanja kazališta kad je ono što potpisujemo da ćemo držati u tajnosti zapravo - farsa?
Ja moram tajiti sadržaj bilance u kojoj, naprimjer, piše da kazalište posluje pozitivno, a onda se otkrije da je dug milijunski. I onda valjda svi trebamo tajiti da se radi o krivotvorinama?
Milijunskim.
I nikome ništa.
Tko je odgovoran?
Ali, ipak nekako, osjećam se kao da stiže proljeće i da je započelo buđenje!
Jedan probuđeni zaposlenik HNK-a u Zagrebu poslao mi je fotografije s oglasne ploče HNK-a u Zagrebu na koju je u petak 7. studenoga postavljen novi Statut kazališta.
Izgleda da je 17. listopada na sjednici Kazališnog vijeća ovaj Statut usvojen, da je zapisnik potpisao predsjednik Vijeća Dušan Ljuština, da je Ministarstvo kulture odobrilo promjene 20. listopada, ali isto se tako vidi da dokument nije prošao instance drugog osnivača - Grada Zagreba. Koliko mi je poznato, ovaj Statut nije ni bio točka Dnevnog reda Skupštine Grada Zagreba, pa nije ni mogao biti potvrđen.
Ne brine to menadžment HNK-a!
Novi Statut stupa na snagu idućeg tjedna.
Mijenja se toliko toga da za analizu ne bi bile dovoljne ni dvije Slamke.
Ne mogu vjerovati da 517 zaposlenika naše najveće institucije u kulturi svakodnevno prođe kraj te oglasne ploče i ... ništa?
Hm, ako je svima njima dobro da prolaze ovakvi dokumenti, i meni je.
A ako nije, a šute, onda se tu nema što ni dodati ni oduzeti.
Grad Zagreb trenutačno ima mnogo važnijih problema od HNK-a s obzirom na to da je Milan Bandić i dalje u Remetincu, pa se valjda i Statut može mijenjati bez suglasnosti jednog od osnivača.
Pomislila sam da Bandićevu zamjenicu Sandru Švaljek kultura baš i ne zanima u ovim kriznim vremenima.
Ali, jao, kakva je to zabluda bila!
Otiđete li na stranicu Akti gradonačelnika (točka 28.) vidjet ćete da je Švaljek jednako aktivna glede dijeljenja novca bez kriterija po ovoj stavci kao što joj je bio i zlosretni šef.
Pak smo saznali da je dodijelila 200 tisuća kuna Vitezovim Histrionima, a bome i 150 tisuća kuna Zagrebačkom kazalištu lutaka za realizaciju premijernog programa a sa pozicije197-3211-Službena putovanja; 199-3222- Materijal i sirovine; 203-3237-Intelektualne i osobne usluge; 205-3239-Ostale usluge;
Genijalno!
Zašto, kako, po kojim kriterijima su dodijeljena ova sredstva?!
Ne piše.
Nek je nama službenih putovanja, materijala i sirovina i intelektualnih i osobnih usluga izvan natječaja!
Očito je Sandra Švaljek u rekordnom roku upoznala problematiku!
Iznutra i izvana.
No, ja joj preporučujem da se, osim velikodušne podjele novca bez kriterija, počne baviti i temeljnim problemima funkcioniranja javnih ustanova u kulturi Zagreba.
Eto, naprimjer, vidim da su aktivnosti KIC-a u posljednje vrijeme vrlo žive.
Što je za svaku pohvalu.
No, kad sam malo pogledala o čemu se radi, ostala sam zbunjenom.
Naime, organizacije bivšega Bandićeva ranojutarnjeg sutrkača, a odnedavno i ravnatelja KIC-a, Emila Matešića, moguće je naći u različitim registrima: ima trgovačko društvo KUPOLE - bolje od šatora d.o.o., umjetničku organizaciju Serafini, a u udruzi Gričevanje vodi se kao član Skupštine.
Sve je to legitimno.
No, kad se malo dublje zagrebe može se naići na zanimljive dokumente. Naprimjer, ovog je ljeta gradonačelnik Bandić u onim istim Aktima gradonačelnika (4. - 8. kolovoza 2014.) dodijelio na zamolbu Emila Matešića sredstva za projekt «Janko Polić Kamov» koji nigdje ne možete pronaći.
Pregledavam internet, ali o realizaciji ovog projekta nema ni riječi.
Piše da se radi o poetsko-koreografskom izričaju pod umjetničkim vodstvom (mog prijatelja) Gorana Matovića.
Saznajemo da će se projekt izvesti u suradnji s KIC-om.
Poezija bi mogla biti Matovićev dio, a koreografija Matešićev.
Jesu li obojica i sudjelovali u ovom nevidljivom razvojnom projektu?
Zanimljivo je pročitati dopis Emila Matešića na temelju kojeg su odobrena sredstva.
Čitajte.
Ah, velikodušan je taj naš remetinečki gradonačelnik!
Čudo dobar!
«Ima srce veliko kao Sljeme,» piše se ovih dana.
Nadalje, upravo je završio festival 7. zagrebi! koji je projekt umjetničke organizacije Serafini što možemo vidjeti iz rezultata Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba, i to na stavci Inovativnih kulturnih praksa u kojoj je Matešić - član Vijeća.
Ovo je nova vrsta javno-privatnog partnerstva u kojem je ista osoba ravnatelj gradske ustanove, osnivač umjetničke organizacije kojoj su odobrena financijska sredstva Grada Zagreba, a čiji je osnivač ista osoba, u suorganizaciji udruge građana čiji je član Skupštine isti čovjek.
Isuse...
Valja pogledati i katalog te manifestacije koja se održava u privatnoj organizaciji Lauba, u kojoj se održava izložba, a kustos je iste Emil Matešić, ravnatelj KIC-a. Na izložbi se predstavljaju radovi Matešićeva uposlenika u tom istom KIC-u, umjetnika Antuna Maračića.
Pitam se, kako to da je manifestacija dijelom organizirana u privatnoj galeriji, a ne u izlagačkom prostoru kojim upravlja ovaj centar za kulturu, u Galeriji Forum?
Tko je u cijeloj ovoj priči kome što, nadređen, podređen, poslodavac, zaposlenik, vanjski suradnik...?
Evo kataloga. U impressumu ne vidimo tko je službeni izdavač.
Ne znam. Možda sam previše umorna.
Pozivam institucije da na ovome školskom primjeru sukoba interesa odrade svoj posao.
Pozivam institucije da pogledaju što se to događa sa Statutom HNK-a u Zagrebu.
Gospođo Švaljek, što ćemo s kulturom?