originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Dobri se filmovi uvijek snimaju u nastavcima pa, eto, i ja nastavljam niz prošlotjednih tema. Ali iz malo drukčijeg pogleda.

S Trga maršala Tita u Zagrebu malo ću se preseliti do Frankopanske ulice.

Naime, prošlog sam tjedna ispod Slamke spasa dobila komentar da malo pogledam kakva je situacija i u drugim kazalištima, a ne da samo pišem o HNK-u u Zagrebu. Ja sam marljiv đak pak sam se odmah bacila na posao.

I kako to uvijek biva kada se nešto TREBA i MORA dogoditi, upravo kad sam krenula u potragu za dodatnim informacijama o tome što se događa u kazalištu Gavella, «Hrvatski tjednik» me preduhitrio. Naime, u samo osam dana donijeli su cijeli niz podataka temeljenih na izvornim dokumentima, a koji su već predani Županijskom državnom odvjetništvu. Razmišljajući trebam li vam preporučiti kupnju «Hrvatskog tjednika» ili vam osobno prenijeti što ondje piše, odlučih se i za jedno i za drugo. Jer, autor teksta u «Hrvatskom tjedniku», Tomislav Jelić, podatke interpretira na jedan način, a ja ću - na drugačiji način.

Evo analize. 

Dok je još Krešimir Dolenčić bio ravnateljem Gavelle, ovo je kazalište iz gradskoga proračuna za svoje poslovanje dobivalo (program, plaće, materijalni i investicijski troškovi) između 11 i 13 milijuna kuna u razdoblju od 2000. do 2003. godine. U zadnjem svom mandatu Dolenčić je prosječno od Grada dobivao 12.402.508,00 kuna.

Vlastitog je prihoda u četiri godine ostvario prosječno 15,68%.

Od 2004. godine na mjesto ravnatelja Gavelle, a kako donosi «Hrvatski tjednik», Dušan Ljuština dovodi svog vjenčanog kuma Darka Stazića. Ljubav Stazićevih (Darka i brata mu blizanca Nenada, potpredsjednika Sabora) s Dušanom Ljuštinom potječe još od vremena kad je Darko bio zaposlen u Kerempuhu kao glumac, a Nenadove su komedije igrane u ovome kazalištu. U jednom je trenutku Darko odlučio krenuti u posao s nekretninama, a Nenad se bacio u politiku. Ali, znate onu pjesmu «stara ljubav zaborava nema» pa je i ova ljubav Blizanaca s Dušanom Ljuštinom ostala netaknutom do danas.

Vratimo se kazalištu.

Kad se Darko Stazić nakon propalog posla s nekretninama odlučio vratiti u kazalište, ovoga puta ne kao glumac nego kao ravno kao ravnatelj, njegovu kumu Dušanu Ljuštini nije uspjelo instalirati ga u ZKM. Tako piše Slobodan Šnajder u svom blogu na Teatru.hr.

Doduše, Darkovu suprugu i kumu Stelu Telebuh Stazić zaposlio je u tom istom kazalištu.

Nerazdvojnoj (sad već) četvorki «Stazić-Stazić-Stazić-Ljuština» plan uskoro uspijeva i Darko se zapošljava u kazalištu Gavella. Već u prvom Stazićevu mandatu, najvećem hrvatskom dramskom kazalištu Grad Zagreb naglo, gle čuda, POVEĆAVA subvencije s Dolenčićevih nešto više od 12 milijuna na 18.175.608,00 kuna prosječno po godini. Obrnuto proporcionalno subvencijama, vlastiti prihod tijekom Stazićeve prve četiri godine PADA s Dolenčićevih 15,56 na 12,38%!

Eh, baš zanimljivo!

Ulazimo u drugi Stazićev mandat i vidimo da subvencije i dalje rastu te prosječno u četiri godine dostižu vrtoglavih 21.875.648,00 kuna iliti za 9 (DEVET) milijuna kuna VIŠE nego u Dolenčićevo vrijeme.

A vlastiti prihod?

Ostvaren je prosječno u postotku od 13,32. «Skočio» mu je, dakle, čak za 1% u odnosu na vlastiti prvi mandat, ali još je uvijek ostao nedostižan Dolenčićevu za više od 2%.

Sve u svemu, već je i ova analiza pokazatelj da nešto ne štima s poslovanjem Gavelle jer takvo veliko povećanje subvencija moralo bi rezultirati i povećanjem vlastitog prihoda. A dogodilo se - suprotno. U objavljenim podacima nigdje ne piše (ali se zna) da je Stazić u svom prvom mandatu iznenada zaposlio desetak i više novih djelatnika, ali mu učinkovitost baš nije pratila ni novo zapošljavanje, kao ni povećanje subvencija. Bolje reći, povećani broj zaposlenih NIJE iznjedrio nove i BOLJE rezultate.

Sve su ovo financijski pokazatelji, odnosno, dio kvantitativne evaluacije. Možemo se upitati - a što je s kvalitetom? Eh, uzmemo li samo Nagrade hrvatskog glumišta vidjet ćemo da je Stazić na ovom području u debelom minusu u odnosu na Dolenčićevo razdoblje.

Ali sve to skupa nije važno VLASNIKU.

Gradu Zagrebu.

U prvom Stazićevu mandatu njegov je, kao što već znate, vjenčani kum Dušan Ljuština, bio i formalno prvim čovjekom kulture Grada Zagreba, a također se učvrstio i u svom položaju prvog čovjeka/producenta Teatra Ulysses. U Kerempuhu je već ionako od pamtivijeka pa to ne treba ni spominjati. Upravo je i «Hrvatski tjednik» povezao teatre Gavella i Ulysses (zaboravivši pritom kazalište Kerempuh čiji zaposlenici redovito rade na Brijunima) i utvrdio u broju od 21. ožujka 2013. na 43. stranici da su, citiram: «Strani redatelji koji su režirali predstave u Gavelli plaćeni i nekoliko puta više od domaćih, ali su na Brijunima režirali besplatno.»

U najnovijem su broju, od 28. ožujka 2013., osvanuli i iznosi tih honorara.

E, sad predlažem da sjednete, pripremite si čašu vode i tek onda nastavite s čitanjem Slamke.

Tomaž Pandur (onaj isti koji je režirao najskuplju dramsku produkciju u HNK-u u Zagrebu u prošloj sezoni) za režiju je dobio vrtoglavih 308 tisuća kuna. Usporedbe radi, ni jedan hrvatski redatelj (uključujući i Georgija Para i Božidara Violića) nije za režiju dobio honorar veći od 60 tisuća kuna. Pritom, kako prenosi Tomislav Jelić, predstava «Kaligula», za koju je Pandur zaradio ovaj nevjerojatni honorar, imala je za 100 tisuća kuna manji vlastiti prihod od, recimo, Svrtanove «Lede» koja je i stajala - PET PUTA manje. Svakako treba istaknuti da je i Pandurova sestra Livija samo za dramaturgiju «Kaligule» dobila enormnih 80 tisuća kuna!

Drugi na top ljestvici najbolje plaćenih redatelja jest Paolo Magelli. Već ste pročitali u Jutarnjem listu prošloga tjedna da je on najdraži potencijalni kandidat Milana Bandića za intendanta HNK-a u Zagrebu. Nedavno sam ga spominjala u Slamci kao predsjednika Kazališnoga vijeća (upravo!) kazališta Kerempuh čiji potpis definitivno nije bio na obrazloženju Gradu zašto bi Dušan Ljuština protuzakonito trebao (p)ostati ravnateljem još jedan mandat. A upitno je je li Magelli uopće i bio na toj sjednici. Magellija spominjem i u svojoj novoj knjizi koja je upravo izašla u izdanju Meandra «Kazališna tranzicija u Hrvatskoj» jer je, suprotno Zakonu o kazalištima, režirao u kazalištu Kerempuh za vrijeme dok je bio član Kazališnoga vijeća tog istog kazališta.

Ali, ah, što zakoni ove zemlje znače «velikim dečkima»? Pih! Trice i kučine.

Njima ne dolazi ni kontrola, NI INSPEKCIJE, njima rastu dotacije, oni dogovaraju poslove telefonom bez pisanih tragova, oni su gospodari naših života, naše smrti, naših egzistencija, naše prošlosti i naše budućnosti!

I tko im što može?

Samo su jedno zaboravili, a to je da je jedino sigurno u životu - PROMJENA.

I da ona UPRAVO DOLAZI. Da ih podsjeti kako «život nije Ivica i Marica», kako je govorio moj pokojni otac.

No, vratimo se mi kazalištu Gavella i predstavi koju je Paolo Magelli ondje režirao, a to je «Barbelo». Tekst je bio tek napisan, ali mu je svejedno bio potreban - dramaturg.

I?

Nagradno pitanje glasi: tko je dobio drugi najveći honorar za dramaturgiju u hrvatskom kazalištu?

Željka Udovičić.

60 tisuća kuna.

Fino.

Ne treba zaboraviti da je u to isto vrijeme Željka Udovičić bila i Zamjenica pročelnika Ureda za kulturu! I da je upravo nedavno u emisiji «Pola ure kulture» Dušan Ljuština za nju rekao da će ona biti ravnateljicom Kerempuha kad (i ako!) on ikada ode u mirovinu.

A ima još jedna vrlo zanimljiva stvar, a to je da je na ime stanodavke Darije Udovičić, inače sestre Željke Udovičić, kazalište Gavella isplatilo 100 tisuća kuna (!) za najam stana od 2009. do 2011. godine (podatak ponovno iz «Hrvatskog tjednika»). Većinu tog vremena Željka Udovičić bila je na već spomenutoj funkciji u Gradu Zagrebu. A tko je stanovao 23 mjeseca u stanu njezine sestre, i to «u komadu», nije poznato. A zašto bi uopće kazalište puna 23 mjeseca plaćalo stan u najmu privatnoj osobi?

Kad se pogledaju ostali TROŠKOVI UNAJMLJIVANJA STANOVA za potrebe kazališta Gavella, ovaj iznos od 100 tisuća kuna, uz još jedan od 99 tisuća nepoznatom bračnom paru, naprosto - strši.

Eh, kakve čudne podudarnosti!

Još je čudnija podudarnost da su upravo Magelli, Udovičić i Ljuština bili «perjanice» ideje o Limenom kazalištu, od milja zvanom «Limenko», koji još i danas trune na nekom parkiralištu kraj Velesajma. Znate, sjećate se, to je ono «besplatno» kazalište koje su Zagrepčani dobili «na dar» od jednoga njemačkog grada, a zauzvrat smo od našeg poreza i prireza obnovili trg u Njemačkoj na kojem je Limenko bio postavljen, platili njegov transport, sređivali zemljište, infrastrukturu, najavili svečano otvaranje prije lokalnih izbora 2009. godine i - nikada ga nismo otvorili, a kamoli u njemu pogledali jednu jedinu predstavu. Doista, NIKAD VIĐENO. Važno da je sve bilo - besplatno!

Ah, kad čovjek pogleda sve te honorare, onda se može i reći da je toj družini osamdesetak tisuća eura uistinu - kikiriki! Skoro pa besplatno!

U najnovije vrijeme susrećemo imena Dušana Ljuštine, Željke Udovičić i Marije Sekelez u novoj i zanimljivoj kombinaciji. Naime, poznato je da je nakon odstupanja Matka Raguža iz Kazališnoga vijeća HNK-a na njegovo mjesto izabrana Marija Sekelez, ravnateljica kazališta Žar ptica. I Sekelez je, uz Magellija, Ljuštinu i Udovičić potpisnica onog famoznog proglasa Milana Bandića koji su kulturnjaci potpisivali kao potporu Bandiću za izbor predsjednika države u prosincu 2009. godine. Natječajnu dokumentaciju za novi mandat za ravnatelja kazališta Žar ptica koji je bio zaključen u rujnu 2011. godine još uvijek možete pronaći na stranicama Skupštine grada te možete sami provjeriti da je upravo Željka Udovičić bila predsjednica Kazališnog vijeća u trenutku (re)izbora Marije Sekelez.

Koja će također navršiti 65 godina za vrijeme trajanja ovoga mandata.

Zanimljivo je da u dopisu koji potpisuje Udovičić piše da osobito ističu inovativan program Sekelez, ali nigdje ne piše da Sekelez NIJE PRILOŽILA FINANCIJSKI PROGRAM RADA KAZALIŠTA za četverogodišnje razdoblje, premda Zakon o kazalištima to izrijekom traži.

I?

Eto, sada će Sekelez kontrolirati financijske izvještaje HNK-a, a sama taj važni dokument nije priložila vlastitoj natječajnoj dokumentaciji!

Da, da, nema veze što je danas aprilili dan, istina je.

Važno je da smo «na istoj strani», pod zastavom «Ljuština and company»! Nije važno što nam piše u dokumentaciji!

No, čudnim podudarnostima ovdje nije kraj. Što bi rekla reklama, «I to još nije sve!», Darko Stazić naručilo je privatnu revizijsku tvrtku za pregled poslovanja kazališta Gavella. Tvrtka, koju vodi bračni par Banović (nema veze sa Snježanom Banović, ha, ha!). Zove se FIBA, a revizija je stajala porezne obveznike nešto preko 78 tisuća kuna.

A koja je to zanimljivost?

Pa to da je ta tvrtka, ta FIBA, registrirana na ISTOJ ADRESI NA KOJOJ JE REGISTRIRAN I TEATAR ULYSSES!

Ovaj podatak možete također sami provjeriti na internetu.

I mi Njima lijepo 78 tisućica da provjere - kumsko poslovanje.

Eh, stvarno je život čudo, toliko slučajnosti na jednom mjestu da se čovjeku zavrti u glavi! Pošten bi čovjek pomislio kako to nikako nije moguće da je - slučajnost. Ma nije, ne može biti, slučajno se poklopilo, pa znamo da život piše romane!

Samo usput priložit ću vam program koji je Darko Stazić priložio u svojoj natječajnoj dokumentaciji za novi mandat, a na temelju kojeg je izabran. Dakle: 2013. Velika scena

1. Sofoklo, "Kraj Edip" ili J. B. P. Molière "Mizantrop"; redatelj: Tomi Janežič

2. Henrik Ibsen, "Hedda Gabler" ili "Divlja patka"; redatelj: Janusz Kica

3. Hanif Kureishi, "Spavaj sa mnom" ili Tom Stoppard "Otkriće ljubavi" ili Olja Lozica, "Ogrebotine"; redateljica: Franka Perković

4. Po motivima romana "Hotel Zagorje" Ivane Simić Bodrožić ili romana "Adio kauboju" Olje Savičević Ivančević; autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić (Suvremeni hrvatski ili strani tekst, kao moguća zamjena za bilo koji od navedenih naslova)

A osim ovih naslova tu je još i dodatak:

Mala scena

1. Ingmar Bergman, "Prizori iz bračnog života", redatelj: Dario Harjaček

2. Edward Albee, "Koza ili Tko je Sylvia?" ili "Tri visoke žene"; redateljica: Ivana Djilas

3. Ivan Vidić, "Groznica" ili "Velika Tilda"; redatelj: Mario Kovač

Trebam li vam reći da NI JEDAN OD OVIH NASLOVA u Gavelli ove godine - NEĆETE GLEDATI.

Ne postoji u «Bijeloj knjizi» za 2013. godinu.

Ma koga je za to briga!

A u roman, s već tkoznakolikostranica, zvani već i «Beskrajni dan», pretvorila se priča o HNK-u u Zagrebu.

Ni prošli tjedan nije, suprotno očekivanjima, donio SLUŽBENO PRIOPĆENJE VLASNIKA I OSNIVAČA!

Ma koje priopćenje!

Poslušajte emisiju «Katapultura» urednika i voditelja Vida Mesarića od petka 29. ožujka i tek vam onda neće biti jasno kako je sve ovo što se događa moguće!

U srijedu 27. ožujka, u emisiji «Zagrebi po Zagrebu» Milan Bandić je već došao na 60 milijuna kuna koje će, navodno, uskratiti zagrebačkom HNK-u ako mu ministrica oduzme ovlasti pri izboru intendanta. Sjećate se, prvo je bilo 40 milijuna, pa 50, a sad smo došli na 60!

Šiba se po tim milijunima k'o da su im mamini i kao da ih tiskaju u jednoj od ilegalnih tiskara kakva je nekidan pronađena u Bjelovaru!

Uglavnom, umjesto priopćenja imali smo na dodjeli Nagrade «Marin Držić» (koja je tema za sebe) ljubavni zagrljaj ministrice Zlatar Violić i intendantice Lederer. Palo je, navodno, i nekoliko pusa, i onak, cmok, cmok, sve je bilo kao u bajci.

Ministrica je u srijedu odbila dati izjavu o izvještaju Ministarstva financija o kojem bruji već cijela kulturna, ali i šira javnost. A nije se oglasila ni u četvrtak. Baš zanimljivo.

No, Ivica Lovrić, pročelnik Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, dao je izjavu za «Katapulturu».

Ajme, to trebate poslušati! Ne propustite!

Napokon mi je postalo jasno u čemu je problem: LOVRIĆ, naime, MISLI da Kazališno vijeće UPRAVLJA kazalištem! Kao što vrtićima, muzejima, knjižnicama, školama, centrima za kulturu i ostalim USTANOVAMA Upravna vijeća UPRAVLJAJU, tako Lovrić misli da je isto i s kazalištima. I to što je na onoj famoznoj Skupštini od 21. veljače 2013. stalno ponavljao to UPRAVLJANJE - nije bila slučajnost. ON NE ZNA DA JE KAZALIŠNO VIJEĆE SAVJETODAVNO TIJELO! Da, ima Kazališno vijeće veliku odgovornost, nije baš fikus, kako tvrdi Ljuština, dakako, i moralo je uočiti nepravilnosti u poslovanju SVOJIH JAVNIH KAZALIŠTA i obavijestiti VLASNIKE, ali to VIJEĆE NE UPRAVLJA. UPRAVLJAJU Grad Zagreb i Ministarstvo kulture. Ukratko, i ministrica i Lovrić, a bome i Bandić (o Ljuštini da ne govorimo) još uvijek nisu našli potrebnim reći tri suvisle rečenice o očitim nepravilnostima u poslovanju Ane Lederer i Stele Telebuh Stazić (kume ravnatelja Ljuštine, ako ste zaboravili, i supruge ravnatelja Darka Stazića).

Prvi sljedeći korak jest izvanredna sjednica Kazališnoga vijeća HNK-a u Zagrebu koja će se, navodno, održati u srijedu, 3. travnja!

Ondje će, a prema Lovriću, napokon Ljuština, kao predsjednik Kazališnoga vijeća, reći svoju PRESUDU! Kuma i njezina intendantica idu van iz HNK-a ne NA ŠTITU, i Ljuština će ih lagano žrtvovati za svoju poziciju - ili… svi oni idu dalje SA ŠTITOM. Cijela kumčad pojačana s Lederer i njezinim Dečkom (koji još uvijek nije napravio presicu povodom odlaska iz Rijeke).

Bez obzira na javnost i bez obzira na argumente.

U srijedu ćemo, dakle, znati vrlo važan podatak: je li i ministrica u međuvremenu postala zvjezdicom «Kumove slame» ili nije.

Bojim se najgorega.

Premda, ako i svi iz žute kuće odu  SA ŠTITOM, bit će to samo - Pirova pobjeda.

Monstruozan kleptokratski sustav u kojem se u Maloj sceni po nekoliko puta inspekcijski pregledavaju računi od 133,00 kune za tri para muških gaća (kupljenih za predstavu na rasprodaji), a ovdje se pretaču i nataču MILIJUNI u džepove onih koji ZASTRAŠUJU i misle da su vječni - neće još dugo opstati.

Nema šanse.

Ali neću pjevati «tko se boji vuka još, vuka još…».

Nego «tko se boji medvjeda još….»…

E, medvjeda se ne bojim ja, tralalalalalala!

P. S. Ministarstvo kulture «razveselilo» nas je za Uskrs novom javnom raspravom! Naime, na stranicama Ministarstva ponovno se pojavila «cveba» u rubrici «Savjetovanje sa zainteresiranom javnosti». Ovaj put radi se o tome da se predlaže dokument pod nazivom Nacrt Pravilnika o dopunama Pravilnika o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi po kojem bi ministrica dobila mogućnost oformiti nova stručna povjerenstva prema potrebi, a također bi dobila ingerenciju da SAMA propisuje kriterije!

Ma super!

To je stvarno u skladu sa svim demokratskim normama!

O čemu se ovdje radi uopće neću nagađati, ali mogu ustvrditi da je ovo što su napravili - u suprotnosti s pozitivnim zakonima RH.

Naime, rok za javnu raspravu je do 3. travnja (žurba da ovaj dokument izađe prije Uskrsa razvidna je i u tome što na obrascu piše da je završetak javne rasprave 3. ožujka, a ne 3. travnja!), odnosno - osam dana. Ne znam kakvi to pravnici vode Pravnu službu u Ministarstvu kulture, ali bi svakako MORALI ZNATI da u poslovniku Vlade RH, zahvaljujući Uredu za udruge, u čl. 27 piše: «Ministarstva, središnji državni uredi i državne upravne organizacije dužne su, u pravilu, u pripremi prijedloga i mišljenja za Vladu Republike Hrvatske uputiti ih na mišljenje strukovnim udruženjima i udrugama u čiji djelokrug spadaju pitanja koja su predmet tih prijedloga i mišljenja», a za raspravu je potrebno ostaviti NAJMANJE 15 DANA. Kako ni za raspravu o Kulturnim vijećima, Zakonu o kazalištima, Hrvatskoj kući i sl. nisu konzultirane zainteresirane strukovne udruge, tako nisu ni za ovu. Rok od 8 dana u koji je uključen Uskrs i Uskrsni ponedjeljak uistinu se može smatrati - podmetanjem. Odnosno, potpuno je jasno kako Ministarstvo kulture NE ŽELI da se itko javi na raspravu o takvom aktu, koji bi omogućio jednoj jedinoj osobi da donosi širi spektar odluka bez sudjelovanja stručne zajednice.

Stoga, dragi kolege, pročitajte na internetskim stranicama Ministarstva kulture predloženi dokument i svakako reagirajte!

Odmah!

Živimo u demokratskoj državi i ako je potrebno nekome to svaki dan objašnjavati - nema problema, objašnjavat ćemo!

A prije svega moramo NJIMA objasniti da NISMO IDIOTI.