Mogu reći da je iza nas jedan od najturbulentnijih tjedana u povijesti hrvatskoga kazališta.

Teško je u jednom tekstu opisati sve što se događalo, a još uvijek se ništa konketno nije dogodilo.

A kako stvari stoje, i neće.
Barem ne u dogledno vrijeme.

Stoga za početak preporučujem tekst « Kriza HNK - kronologija» na portalu Teatar.hr koji je na jednom mjestu prikupio i opisao sva događanja od raspisivanja prvog natječaja za intendanta HNK-a u Zagrebu 11. travnja 2012. godine do danas.
Prihvatite li se čitanja, nije vam potreban ni najuzbudljiviji krimić, ne treba vam sapunica, a neće vam nedostajati ni teatar apsurda.
Dobro, možda će vam nedostajati seksa, ali, ne može se sve.
Da nam je kazalište na pozornicama samo 10% uzbudljivo kao onaj teatar koji se već nekoliko godina događa oko njega - bili bismo prvaci svijeta!
U kazalištu.
Uh, što je sve ono bilo od prošle nedjelje?

Ukratko…
Ministrica kulture uputila je 30. kolovoza Ani Lederer pismo da ju podsjeti da joj ugovor o radu prestaje 1. rujna.
Nakon toga je 3. rujna ministrica u emisiji « Hrvatska uživo» obrazložila planove kako razriješiti spor s Gradom Zagrebom u svezi v. d. intendanta. Saznali smo i imena koja Ministarstvo kulture predlaže i o kojima žele razgovarati s Gradom.
Nije mi bilo sasvim jasan dio oko moguće izmjene Zakona o kazalištima u žurnoj proceduri pa to neću komentirati. Jer ako sam dobro shvatila, uz promjene o HNK-u u Zagrebu moglo bi se samo u jednom čitanju provući i nešto što nikako ne bi smjelo biti u tom paketu. Na primjer, da se kazalište u Varaždinu bez rasprave proglasi nacionalnim.
Čekam.
Nakon «Hrvatske uživo» Vesna Kusin bila je u « Vijestima iz kulture» i rekla da pismo iz Ministarstva kulture s predloženim imenima do Grada nije došlo. I pokazala pismo koje su dobili. Bez imenā.
Čekaju da dođe novo, s imenima, pa će onda pričekati da dođe i Gradonačelnik, kojeg nema, i vidjeti kako dalje.
Mala stanka: NISU DOBILI PISMO S IMENIMA.
U vremenu u kojem živimo cijela hrvatska kulturna javnost treba čekati da na razdaljinu od samo nekoliko stotina metara zračne linije (od Runjaninove do Trga Stjepana Radića) STIGNE PISMO.
A da i jedni i drugi angažiraju golubove pismonoše pa da pisma brže lete ako već nemaju internet, mobitele i slična beskorisna pomagala novoga doba?
Oni u ovom iznimno teškom trenutku za naše glumište ŠALJU PISMA i uvjeravaju nas da rješavaju problem?

I da imaju volje riješiti ga?!

Ma, dajte molim vas, kome se prodaju te priče za malu djecu? Prošla je godina dana od posljednjeg raspisanog natječaja, a Ministarstvo i Grad su prvi put zajednički sjeli za stol prije tjedan dana i uvjeravaju nas da im je - stalo!
I pišu pisma!
Pitam se: tko je radi koga u ovoj zemlji? Jesu li oni koje smo izabrali na demokratskim izborima tu radi svih nas, da rade za korist javnog i općeg dobra ili smo ih izabrali da se ponašaju kao da smo svi mi njihovo privatno vlasništvo, da je središnja nacionalna kuća njihova privatna i da se s njome mogu loptati kako im se prohtije.

Odnosno, kako odgovara njihovim osobnim interesima.
Zgrožena sam.

Idemo dalje.

Kusin u istoj emisiji kaže da je Lederer dolaskom na mjesto intendantice naslijedila dugove koje je uspješno sanirala.
Molim?
To nije istina.
DRŽAVA je (čitaj: mi) sanirala dugove, Lederer je došla u najmanju ruku na pozitivnu nulu, a neki izvori kažu i na plus od 600 tisuća kuna.
O čemu to govori Kusin?!
Govori i o USPJEŠNOM vođenju kazališta u mandatima Ane Lederer. Je li Kusin pročitala inspekcijske nalaze Ministarstva financija, Ministarstva kulture i Ministarstva uprave? Ja mislim da nije. Jer da jest, nikada ne bi - kao službena osoba - mogla izgovoriti tako nešto, i to na javnoj televiziji.

Je li ikada napravljena stručna evaluacija rada HNK-a u Zagrebu?
Unutarnja, vanjska, unutarnje vanjska, prosudbena, horizontalna, vertikalna, kvalitativna, kvanitativna, procesna, utjecaja, učinka?
Nije, dakako da nije. Idealno za paušalne ocjene.
Po kojim se to kriterijima onda nečiji rad proglašava (i naglašava) USPJEŠNIM?
Može li to netko objasniti javnosti?

Idemo dalje.

U istoj emisiji Kusin je na pitanje osvećuje li se ministrici Zlatar Violić jer više nije ravnateljica Klovićevih dvora odgovorila da može biti zahvalna Zlatar Violić jer je zbog njezine smjene došla na mjesto na kojem jest.
U srijedu 4. studenoga Kusin je kao zamjenica gradonačelnika u emisiji na Radio Sljemenu ponovila da o svemu odlučuje gradonačelnik i da su svi ostali u Gradu - bez ovlasti. Sad mi baš i nije jasna njezina rečenica da je, zahvaljujući Zlatar Violić, došla na mjesto na kojem je sad. Pa na kakvo je to bajno mjesto došla? Na ono na kojem nema nikakvih ovlasti? Eh, nije onda to neki uspjeh, a niti je i sreća napredovati na mjesto na kojem si bez ovlasti!
Pitam se, zašto su iz Grada na pregovore išli ljudi bez ovlasti? Zašto gradonačelnik i ministrica nisu osobno pregovarali kad izgleda da samo oni imaju ovlasti?
Kako se uopće može dogoditi da SAMO DVOJE ljudi odlučuje o, slobodno možemo reći, hrvatskome nacionalnom interesu?
HNK u Zagrebu nesumnjivo je ustanova od posebnog nacionalnog interesa i tko je ima pravo na ovakav način privatizirati?

Idemo dalje.

Istoga dana kada su se u medijima izjasnile Violić Zlatar i Kusin, Ana Lederer je urudžbirala na sve relevantne adrese svoj ultimatum da ju se u roku od 15 dana mora vratiti na mjesto intendantice ili slijedi tužba.
Hm, valja pročitati taj dokument. Zanimljivo štivo, kako je napisao nepoznati pošiljatelj «iznutra» kojemu je očito svega dosta.
Predstavka njezine odvjetnice Ministarstvu kulture jest - čudo!
Sjećate li se načina na koji je prije nekoliko godina Lederer Draganu Despotu objavila da je razriješen funkcije ravnatelja Drame?
Došla je u emisiju «Hrvatska uživo» i poručila Despotu - da ga je razriješila.
To je bilo to!
Ni pisma ni razglednice.
To je bilo kada je bila GORE. Sada kada je DOLJE, žali se na proceduru.

Idemo dalje.

Premda se očekivalo, pa i najavljivalo, Vlada na dnevni red svoje sjednice u četvrtak 5. rujna nije stavila točku s temom v. d. intendanta HNK-a u Zagrebu.
Nije ni mogla jer se Grad i Ministarstvo nisu dogovorili oko imena v. d.-a.
Ministrica je u utorak rekla da će vakuum trajati samo tri dana. Do četvrtka.
Danas je nedjelja, a vakuum traje dalje.
Do zasjedanja Sabora izgubilo se već tjedan dana. Ostao je još jedan tjedan za postizanje dogovora.
Ili se ide u žurni postupak izmjene Zakona. Bez dogovora.
Što trenutačno imamo na stolu?
Obje strane predložile su kandidate/kandidata za vršitelja dužnosti do izbora novog intendanta.

E, sad, što je to vršitelj dužnosti?
Je li to uistinu tako težak i odgovoran posao koji nitko ne želi preuzeti na sebe?
Vršitelj dužnosti neka je vrsta tehničke vlade, tehničke uprave, osoba koja ima pravo potpisa da kuća može funkcionirati. Uz Kazališno vijeće, vršitelj dužnosti treba provesti natječaj i pobrinuti se da kuća funkcionira u zadanim okvirima.
Bio je i Vlatko Pavletić v.d. predsjednika države do izbora Stjepana Mesića, a nakon iznenadne smrti Franje Tuđmana, i to su uobičajene stvari. Nikakav bauk i nikakva osobita odgovornost.
Tko je napravio oko izbora v.d. ravnatelja zastrašujuću priču i zašto, nije poznato. Meni se čini da je stvaranje ozračja straha i nemogućnosti razrješenja situacije glavna briga svih aktera u slučaju HNK-a u Zagrebu.
Ministarstvo kulture predložilo je za v.d. intendanta Sanju Ivić i Svebora Sečaka. Osobno u ovom izboru nemam dvojbe da bi to trebala biti Sanja Ivić, osoba koja je u prošlosti tu funkciju već obnašala.
Priča sa Sveborom Sečakom je složenija i sada nije vrijeme za tu temu. Njegova privatna baletna trupa Croatia klasičan je primjer kršenja Zakona o kazalištima, odnosno, sukoba interesa, pa mi je nevjerojatno da je Ministarstvo kulture uopće moglo predložiti za vršitelja dužnosti umjetnika koji već 7 godina - krši Zakon.

Koji je donijelo to isto Ministarstvo kulture.

A Grad Zagreb?
Milan Bandić, koji, kako smo čuli, jedini donosi odluke, nema vremena za pregovore. Prošli je tjedan otvorio novu autobusnu liniju (i usput politički nekorektno «lupio» po seljacima), otvorio je Hanžekovićev miting, otputovao iz Zagreba, ali za HNK termina - nema. A on inače sve stigne. Što želi.
Grad Zagreb preko onih koji nemaju ovlasti poručuje da je spreman pregovarati, ali kandidat je samo jedan, Ana Lederer.
To nije pregovaračka pozicija.
To je ultimatum.
Predložiti jedno ime, i to ono oko kojeg se spore već duže vrijeme, nije nikakva platforma za pregovore. Radi se o ucjeni, o namjernom dovođenju situacije do usijanja, o namjeri da se nekom «skine glava».

U ovom slučaju «bez glave», što se Grada tiče, treba ostati Andrea Zlatar Violić.

Da se mene pita - bez glave bi trebali ostati SVI koji su u proteklom razdoblju bili uključeni u ovu zavrzlamu, a imali su alate da ju riješe mnogo prije.

Pogledamo li aktere ove naše priče vidjet ćemo da su svi već više od desetljeća na važnim položajima u kulturi u Gradu i državi, samo u različitim odnosima: Bandiću je Zlatar Violić bila ono što mu je Kusin danas, Stojsavljević je bio ono što je Lovrić danas, a u jednom je trenutku u Lovrićevu uredu bio savjetnik. Čega, to ne znam. Ljuština je bio isto što i Zlatar nekad, a Kusin sada, pa je bio ono što je Lušetić danas, pa je bio savjetnik Bandića, a bome mu i danas ime stoji na pločici na polukatu Ureda za kulturu na prvim vratima. Kao savjetnika Gradonačelnika. Usput je bio predsjednik Upravog vijeća Klovićevih dvora kad je Kusin pala, a i Kazališnog vijeća kada je Lederer pala.

Kad malo pogledate sve ovo, tko je kome bio podređen, nadređen, zaređen, uređen, priređen, tko se kome zamjerio, tko je koga odmjerio, tko je otišao lijevo, desno, gore, dolje, što su oni međusobno bili i jesu jedni drugima, jasno vam je da tu sreće ne može biti. U tom našem plitkom i gotovo incestuoznom kulturnom bazenu u kojem svi misle da su velike ribe, moguće je onda da Bandić za Zlatar Violić kaže u emisiji «Hrvatska uživo» 3. rujna: «Ona meni ne bi ostala 24 sata!»

ONA - NJEMU!?

Pa bila MU je godinama!

Sada MU ne bi ostala 24 sata.

ONA.
NJEMU.

Isuse.

Idemo dalje.

To da Lederer traži da ju se u roku od 15 dana vrati na radno mjesto intendantice ipak je najveći apsurd. Ugovor o radu joj je istekao, radno mjesto ju čeka već osam godina u Opatičkoj, a ona smatra da je protuzakonito smijenjena.
Moram reći nešto i o tome fenomenu koji se u posljednjih nekoliko godina povlači po medijima.

Svojedobno je Senka Bulić u javnosti komunicirala da je smijenjena s mjesta ravnateljice Scene Gorica, nakon toga (ovdje već spomenuta Vesna Kusin) govorila je isto za svoje mjesto u Klovićevim dvorima, a sada, eto i Ana Lederer.
DA SU SMIJENJENE.
NISU SMIJENJENE.
Istekao im je ugovor o radu.

UGOVOR je temeljni dokument u svakom (poslovnom) odnosu i kada mu istekne rok na razdoblje na koje je potpisan, prestaju ugovorne obveze. To barem dobro znaju danas mnogi nezaposleni.
Radite li u bilo kojoj firmi, bilo kojem području, i istekne vam ugovor o radu, jasno je da je vaš angažman prestao.

Zašto se smatra da bi u kulturi trebalo biti drugačije i da bi i istekom ugovora o radu zaposlenik MORAO ostati na mjestu na kojem je bio?
Ne znam. Ja to uistinu ne razumijem.

U međuvremenu je i Ivica Lovrić, pročelnik Ureda za kulturu poručio javnosti da će v. d. biti ili Lederer ili nitko.
Opet se pitam, zašto i Lovrić i Kusin šalju ikakve poruke javnosti kada o svemu odlučuje Gradonačelnik?
Možda ipak samo PRENOSE poruke, znamo da ih ne donose.
ON je, dakle, odlučio da oko imena v. d.-a nema pregovora.
Na dnevnom redu Odbora za kulturu Grada Zagreba bit će uskoro otvoreno pitanje HNK-a. Možda glas zdravog razuma dođe s te strane?

A sada, što se ZAPRAVO događa?

Premda gotovo sa sigurnošću mogu reći da znam odgovor na ovo pitanje, ne mogu dokazati pa ću zasad svoje mišljenje zadržati za sebe.

Daljnji tijek događanja pokazat će nam tko je tko u ovoj igri i o čijim se interesima radi.
Jedno je sigurno, ne radi se o JAVNOM nego o PRIVATNOM interesu. A da je to uopće moguće, da se sustav do te mjere poremeti da nam je postalo NORMALNO da netko uime svih nas provodi svoj privatni interes s našim novcem, novcem poreznih obveznika, samo pokazuje u što nam se pretvorio sustav.
Kad smo već kod novca i tu imam što reći: hrvatska narodna kazališta u Splitu, Rijeci i Osijeku financiraju gradovi, a Ministarstvo s otprilike samo 5%. Prema Zakonu o kazalištima i njima ministar kulture potvrđuje intendanta. Imali smo slučaj kada Biškupić nije potvrdio Šnajdera, pa ni Biškupić, Mesić, a ni Zlatar Violić nisu potvrdili Mucala, ali Rijeka i Split nisu prijetili da će prestati finacirati kazališta u svojim gradovima. U Splitu se, na primjer, radi o četrdesetak milijuna kuna. U Zagrebu o 43 milijuna.
Nije mi stoga jasno zašto bi Grad Zagreb koji, u odnosu na druge gradove koji imaju nacionalna kazališta, u postotcima financira s mnogo manje sredstava, to učinio.
Kažu svi (slažem se) - Zakon je loš.
Ali se pitam, pa gdje su bili ovih sedam godina da nisu pokrenuli proceduru promjene? SVI koji sada mantraju da je Zakon loš bili su u prigodi nešto učiniti i promijeniti ga. Što su čekali? Što sada čekaju?
Bandić kao Gradonačelnik mogao je tražiti promjenu, Stojsavljević kao Pročelnik ureda za kulturu, a sada kao pomoćnik ministrice, Zlatar Violić kao ministrica, Lovrić kao Pročelnik… ma da ih ponovno ne nabrajam. Gdje su dosad živjeli da nisu primijetili da zakon treba mijenjati?

Sad ću se još malo vratiti na ključnu kariku u lancu koja se još uvijek nije pokrenula, a to su zaposlenici HNK.
Njih 517 do danas se nije oglasilo.
Šutnja.
U trenutku kada ministar financija proglašava da je država dužna 200 milijardi kuna, kada nam se prijeti sankcijama ako se ne počnu provoditi reforme, zaposlenici ŠUTE.
Ah, ne baš u potpunosti! Oglasili su se!
Da, oglasili su se, ali o čemu?
Snježana Banović, nakon premijere predstave «Michelangelo», napisala je blog objavljen na Teatru.hr pod naslovom « Bok, Ana ili kako je pao posljednji zastor». U blogu se Banović dotiče mnogih tema vezanih uz sadašnju situaciju u HNK-u, piše o zadnjoj rečenici predstave «Michelangelo» (Bok, Ana) te o znakovitom poklonu na kraju predstave.
Članovi ansambla predstave promtno su reagirali priopćenjem koje možete pročitati na Teatru.hr.
Valja spomenuti da je od 12 glumaca u ovoj predstavi čak njih 6, dakle 50%, VANJSKIH suradnika što pokazuje na koji je način zastupljen ansambl Drame u repertoaru. Samo usput, na ovo je Lederer upozorilo i Ministarstvo financija u svom Inspekcijskom nalazu.
U trenutku kada brod tone, kada se sustav raspada, problem ansambla nije da kuća nema odgovornu osobu, da kriza traje već skoro godinu i pol, da ne postoje uvjeti da se rad kazališta odvija nesmetano i da se POSTIGNE IZVRSNOST, nego šest zaposlenika odgovara - Snježani Banović. Na njezin blog. A najveći dio priopćenja odnosi se na POKLON U PREDSTAVI.
Ovo je veći teatar apsurda od svih koje sam dosad vidjela i čula.
U priopćenju članova ansambla predstave «Michelangelo» ne spominje se da je nedopustivo PRIVATIZIRANJE JAVNOG PROSTORA rečenicom «Bok, Ana».

Ne, to je valjda NORMALNO.

Nešto što je u razvijenim praksama apsolutno izvan svake pameti, što je još sredinom 19. stoljeća u hrvatskoj kazališnoj praksi bilo novčano kažnjivo, NORMALNO je u našem današnjem HNK-u.

Danas je ondje - sve normalno.
Autizam naš svagdašnji.

A kada sam prije godinu dana na naslovnu stranicu svoje knjige «Slamka spasa - Prva knjiga» postavila fotografiju HNK-a u Zagrebu koje prepolovljeno tone, mnogi su me poznanici, pa čak i prijatelji, prestali pozdravljati. Uvrijedila sam ih. Već onda je nama nekolicini bilo jasno da će ta fotografija postati realno stanje u skoroj budućnosti.
Ali se nad tim nitko nije zabrinuo. Naprotiv, mi koji govorimo NAGLAS postali smo metom napada struktura koje će i nakon ovog mog teksta nastaviti na meni trenirati strogoću.
Ako još nekome to danas nije jasno, onda živi u nekom drugom svemiru.
A vjerojatno se pitate i gdje je Kazališno vijeće HNK-a?
Još se nije oglasilo. Navodno sutra tek imaju sjednicu.
Vidljivo je da se Dušan Ljuština, predsjednik Vijeća, još uvijek nije oglasio premda se to očekivalo.

Što se dogodilo s njim?

Što se dogodilo s Vijećem da se još uvijek nije sastalo?
Nije li ovo krizna situacija i trebali su se sastati najkasnije 2. rujna, ako ne i prije,
MORALI SU.
Čini mi se da je Ljuština nekako nestao iz javnog života. Pritajio se? Ili sam u krivu?
Ne vidi se, ne čuje, nema ga u medijima, a ni na ratnim gumenjacima, nema ga u priopćenjima, na televiziji.
No, budite bez brige, tu su svi oni gore nabrojani, na drugim funkcijama, službenim i neslužbenim, vidljivim i nevidljivim, samo su sad drugi igrači izloženi na površini.
Naša hrvatska kulturna kuhinja zakuhala je jelo od kojeg nam je već sada svima zlo.
Tijelo je otrovano. Potrebna je hitna detoksikacija.
A liječnika koji bi mogli propisati terapiju nema.
Liječnici (oni pravi) ionako će u štrajk.
A kad se otruješ, a nema liječnika, jedino pomažu dva prsta u usta… i: buuuuaaaa.
I piti puno, puno vode.
A mi i dalje svi zajedno pijemo OTROV koji su nam pripremili oni koje smo izabrali.
Fuj.

I za kraj, premda je već rujan odavno započeo, Grad Zagreb još uvijek nije objavio natječaj Javnih potreba u kulturi za 2014. godinu.
Ma naravno, jasno je da i dalje pisanjem sama sebi kopam grob, ali nije me briga.

Pitam se samo, kako planirati rad kada ne znaš hoće li tvoji projekti biti javna potreba u kulturi ili će ih netko proglasiti nebitnim za Grad Zagreb? Kako otkupiti autorska prava, kako oformiti autorske timove, kako IŠTA PLANIRATI kada ne znaš na koja sredstva nakon prijave na natječaj možeš računati?
Još uvijek doma nemam kristalnu kuglu.
Pa nastavljam živjeti po Njihovim pravilima.
Od danas do sutra.

Užas.