originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Utihnuo nam je kazališni život u glavnom gradu. U ovo doba godine i za naše prilike sasvim očekivano. Čovjek bi pomislio da neće biti tema za moju Slamku usred takve nirvane. No, kaotičnost našega kazališnog sustava i njegova nelogičnost ipak su neiscrpni izvori novih i zanimljivih poticaja za analizu pa sam, unatoč nikakvoj kazališnoj ponudi, svakoga tjedna u teškoj situaciji da moram izabirati između nekoliko "vrućih" tema.

Ovoga tjedna selimo se sa Slamkom na krajnji jug.

Dakle, ukratko.

Ostalo je još samo osam dana do otvaranja najvećega i najskupljeg festivala koji se održava u našoj zemlji - Dubrovačkih ljetnih igara. Ove godine pripremaju se čak tri premijere. No, umjesto da iz medija saznajemo o novim kulturnim vjetrovima koji pušu iz najvećega Grada Pozornice, stiže nam neočekivana vijest: autorskom timu koji je trebao raditi otvaranje DLJI - otkazana je suradnja. Navodno zbog toga što je njihov koncept drastično odstupao od tradicionalnog pristupa koji svi očekuju od ovog događaja (kaže intendant Prlender).

Moram se zaustaviti na ovom SVI OČEKUJU.
Prije svega, tko su to SVI? Spadam li i ja u taj "SVI"? Kako u današnje vrijeme uopće netko može govoriti uime SVIH? No, dobro, pustimo sad te sitnice…
Dakle, odbijenim scenarijem bilo je predviđeno da se, umjesto Knezu dubrovačkomu, glumci obraćaju loži u kojoj sjede današnji knezovi - političari. Čitam to priopćenje i nikako da shvatim - u čemu je problem?! Zašto će svijet propasti i SVI će biti očajni ako ključeve Grada glumcima bude uručio neki od političara, a ne Knez? Pa zar političari ne odlučuju o sudbini kulture/kazališta oduvijek? Nije to naša, hrvatska ekskluziva! Trenutačno se potpisuju peticije protiv odluka politike o smanjenju sredstava za kulturu u Sloveniji, Nizozemskoj… Nedavno je upravo gradonačelnik Dubrovnika "prošetao" Gradom ravnatelje svih gradskih ustanova u kulturi i usput im objašnjavao kako se radi njihov posao, kao da je doktorirao kulturni menadžment, a ne specijalizirao internu medicinu i endokrinologiju! Otkad je svijeta i vijeka (i kazališta), političari su "davali ključeve" bilo kojega grada glumcima i ostalim umjetnicima. Politika i kultura vezani su kao sijamski blizanci i kome bi to trebalo biti iznenađenje (ili možda šok) da vidi takav prizor uživo ili na TV-u? Hoće li djeca imati noćne more i nositi traume iz djetinjstva ako shvate da su kultura i politika povezane? Možda da se na ekran za vrijeme prijenosa otvaranja DLJI stavi oznaka da nije za mlađe od 12, kako ne bi bilo posljedica po emotivni život djece kad shvate tu užasnu istinu?
Baš svašta.
Međutim, ova "diverzija" redateljice Franke Perković i mladog dramaturga Gorana Ferčeca doživljena je valjda od strane intendanta DLJI kao pokušaj rušenja vlasti, pa je kao takva po kratkom postupku skinuta s programa! Nakon Mucalova otkazivanja premijere opere "Maršal" u HNK-u Split u travnju ove godine, ovo je već drugi put u kratkom vremenu da hrvatsko kazalište samo sebi daje autogol.
Još da se radi o tome da je netko iz političkih krugova saznao kakav se "zločinački poduhvat" priprema u Dubrovniku, još bih i mogla reći, eto, boji se politika kazališta! Uh, što smo strašni i opasni! Buu!
Međutim, uopće se ne radi o takvom strahu. Radi se o tome da se naše kazalište, po tko zna koji put, AUTOcenzurira. Odnosno, oni koji bi trebali biti podupiratelji novih ideja - sami im podmeću nogu. Točnije, sami sebi podmeću nogu.

Još je 1998. godine u Nacionalnom izvještaju kulturne politike RH naš uvaženi teatrolog dr. Boris Senker spomenuo problem preventivne autocenzure u našim kazalištima koja je ili stroža od vlasti ili tradicionalni izgovor za pasivnost.
Iskreno, ne znam ni sama u koju bih od ovih dviju kategorija stavila otkazivanje suradnje tandemu Perković - Ferčec od strane Dubrovačkih ljetnih igara. Bolje reći, od njihova intendanta. A on (intendant) kaže da se radi (kako prenosi jedan portal) o sasvim normalnoj kazališnoj situaciji u kojoj naručitelj nije zadovoljan dobivenim, pa ima pravo to odbiti.
E, sad, ovakvo bismo obrazloženje mogli i prihvatiti kada se ne bi znalo da je pretprogram DLJI za ovu godinu predstavljen široj javnosti još 1. veljače 2011., a (sada već bivša) redateljica Otvaranja kaže da se sve o konceptu otvaranja Igara znalo još u proljeće. Doda li se tome da Dubrovačke ljetne igre tijekom cijele godine imaju više stalno zaposlenih djelatnika, postavlja se pitanje - gdje je bio intendant? Gdje su bili svi ostali odgovorni i zaposleni sve ovo vrijeme kad nisu vidjeli da im redateljsko-dramaturški tandem sprema bombu? Kako je moguće da su shvatili tek desetak dana prije svečanog otvaranja da scenarij nije "prikladan"? Ako je otvaranje Igara tako važan i delikatan događaj za kulturnu nam javnost da je gotovo pa smrtni grijeh promijeniti scensku situaciju, kako je moguće da je intendant reagirao tako kasno? Gdje je bio do sada?
Ne treba zaboraviti da se ovdje radi o DIJELU PROGRAMA DLJI za koji je ove godine samo Ministarstvo kulture dalo 4.650.000,00 kuna. A navodno je to tek trećina sredstava za ovu kulturnu manifestaciju.
Meni se čini malo previše novca poreznih obveznika da bi se odlučivalo tako ležerno. S druge pak strane, ako intendant ne želi promjene jer ih (sukladno onome SVI) NITKO NE ŽELI, zbog čega se onda ne napravi OBRAZAC po kojem će se UVIJEK raditi jedno te isto otvaranje? Manje će novca stajati, a SVI će dobiti ono što žele. Nije li tako? I (uvijek isti) vuk sit…

E, a mene ipak najviše zanima tko će biti ODGOVORAN za ovu autocenzuru? Ma tko će sve to platiti?!
Naravno da redateljica (koja, kako piše jedan list, NIJE ZADOVOLJILA!) i dramaturg moraju dobiti svoj honorar, a dobiti ga mora i novi autorski tim koji će na kraju raditi novo Otvaranje. (Tko će to biti, saznat ćemo 4. srpnja, u ponedjeljak iliti šest dana prije svečanog otvaranja.)
Kada bi se u sustav uvelo da ODGOVORNA OSOBA ODGOVARA i PLAĆA svoj šlamperaj iz vlastita džepa, uvjerena sam da se ne bi sjetila deset dana prije javne izvedbe prvi put pročitati tekst! Hoće li intendanta itko pitati za junačko zdravlje, odnosno za učinjene troškove?
Što su ono rekli neki dan na televiziji? Financijska je odgovornost prioritet naše zemlje u narednom razdoblju! Ma ovaj slučaj je stvarno u skladu s tim prioritetom!
Ali u svemu je najjadnije to da u 21. stoljeću naši "stožerni" kulturnjaci jednostavno - nemaju petlje. Pa sami provode preventivnu cenzuru nad djelima za koja su odgovorni. Neće se svidjeti Presvijetlome.
Umjesto da baš oni budu ti koji će poticati umjetnike na to da uzburkaju javnost!

Petlju je imao u 16. stoljeću genijalni Držić kad je kao mudri i hrabri Negromant opalio pljusku uvaženoj gospodi u prvim foteljama da su ljudi nahvao, naopaki i nevaljali. I zato je danas živ da življi biti ne može.

Za razliku od davnog 16. stoljeća, u 21. stoljeću, u Dubrovniku je pao čisti autogol.

Očito je Mucalo proširio svoj utjecaj prema jugu pa je bolest autocenzure prenio na Prlendera.

Pitam se, je li im barem neugodno?

P. S. U travnju ove godine predstavljen je javnosti program upravo završenog Međunarodnog festivala djeteta u Šibeniku koji je trebala otvoriti predstava VIS životinje kazališta Trešnja. Još desetak dana prije samog otvaranja pročitala sam ponovno u novinama tu istu informaciju. No, na samom otvaranju ovogodišnjeg MDF-a bile su životinje, ali ne one iz najavljene predstave nego sasvim druge! Naime, festival je otvorila predstava Ružno pače ZKM-a!

Hm, ili se MDF dobro potrudio da se ne dogodi skandal s promjenom naslova ili pak ono što je za djecu - ne zanima širu javnost. Nisam sigurna što je na stvari. Zašto predstava kazališta Trešnja nije otvorila MDF? Zašto nije bilo službene objave?

U svakom slučaju, ne čini li vam se zanimljivim, da ne kažem čudnim, da dva najveća festivala u svojim kategorijama s najvećim državnim dotacijama i djelatnicima zaposlenima tijekom cijele godine mijenjaju najavljene programe otvaranja samo nekoliko dana prije otvaranja?