originalno objavljeno na  blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Ah, kako kuha ovih dana na našoj obali!

Ne znam gdje je žešće - na Dubrovačkim ljetnim igrama ili na Splitskom ljetu…
Kad se već činilo da će ove godine Igre proći bez većih skandala, pojavili su se u medjima tekstovi redatelja Bobe Jelčića o neobjašnjivom, vjerojatno političkom skidanju s repertoara predstave Ustajte, djeco! koju je trebao raditi sa svojom stalnom suradnicom Natašom Rajković. Intendant Igara Ivica Prlender promptno odgovara da to nije tako, pa opet Jelčić odgovara Prlenderu da jest… Sad očekujemo ponovno Prlendera. Kliknite po linkovima i čitajte sami, previše je toga da bi se prepričavalo.
Nekoliko stotina kilometara sjevernije, u Splitu - novi skandal. Nije dodijeljena nagrada "Judita" za najbolje dramsko ostvarenje Ljeta jer stručni žiri smatra da ništa nije bilo dovoljno dobro da bi bilo nagrađeno. Pak onda predsjednik žirija Vlatko Perković po medijima obrazlaže svoj stav, uglavnom pljuje po dramskom konceptu Ljeta, dok Senka Bulić, ravnateljica dramskog programa argumentira svoj izbor i pljuje po žiriju i okruženju, i opet - nema dogovora.
Nesporazum (blago rečeno) do nesporazuma.
A ljudi koji nemaju mogućnost pogledati predstave i koji nisu izravno uključeni u procese na Igrama i Ljetu, zapravo, ne mogu prosuditi o čemu se radi. Jesu li predstave na Ljetu uistinu bile grozne i nije bilo ničeg dobrog i jesu li Igre uistinu odlučile ne pripustiti zbog političkih razloga u svoj program estetiku Jelčić-Rajković? Ili se radi o nečem drugom?
Kako uopće, osim prema osobnim (ne)simpatijama procijeniti u svim ovim pričama tko su «dobri», a tko «loši» dečki?
E, postoji način provjere. I to vrlo jednostavan.
A to je da se vidi koje su OSNOVNE VRIJEDNOSTI tih festivala i da se onda utvrdi jesu li sporni programi Igara i Ljeta usuglašeni s istima.
Inače, u osnovne vrijednosti (prema Dragojević i Dragičević-Šešić, 2008) spadaju MISIJA (zašto postojimo?), VIZIJA (što želimo biti?), STRATEGIJE (Kako ćemo to ostvariti i postići?) i CILJEVI (za koga i u koju svrhu?)
Na primjer, jasno vam je da bi bilo promašeno postaviti na repertoar kazališta Gavella Crvenkapicu. Ili Vuka i sedam kozlića.
Ili da bi nešto bilo pogrešno kad bi Mala scena na repertoar postavila Psihozu 4.48 Sarah Kane, a HNK u Zagrebu monodramu Damira Bartola Indoša ili lutkarsku inačicu Emila i detektiva.
Pa kako bih barem okvirno ustanovila tko je bliži istini, krećem u potragu za OSNOVNIM VRIJEDNOSTIMA naših najvećih i najstarijih nacionalnih festivala. Otvaram internetsku stranicu Splitskog ljeta i… nema ničega što bi nalikovalo traženome.
Hm, hm.
Otvaram stranicu Dubrovačkih ljetnih igara. Mislim si, one su ipak starije od Ljeta. Kojemu je tek 58 godina, a one imaju već 63 … Pa ću tu sigurno naći ono što tražim.
(Joj, sad mi je pala na pamet ona pjesma "Novih fosila": Hoćeš li me maziti, hoćeš li me paziti, hoćeš li me voljeti kad budemo ja i ti, 63! La, la, la… valjda Igre tu pjesmu pjevaju Državi, a Država odgovara: hoću, hoću, o, da, la, la, la…!)
Dakle, ni na stranicama Igara nema ništa o misiji i ostalim sitnicama…
Hm, hm, kuda sada, kojim smjerom?
Pa naravno! Što ću nego konzultirati svoj najdraži izvor: NARODNE NOVINE!
O, da, pa ne zovu li se NARODNE? Znači, služe narodu! Pak onda služe valjda i meni i meni sličnima…
A što kažu Narodne novine (jedino javno dostupni izvor) glede Splitskog ljeta i Dubrovačkih ljetnih igara? Odnosno, što kažu Pravilnici (i to prilično «friški», NN 22/11 i NN 58/11) o ovim manifestacijama?
Nećete vjerovati - kažu ISTO!
COPY/PASTE!
Čitam dvaput oba Pravilnika, kopiram si u poseban dokument pa opet pregledavam riječ po riječ, slovo po slovo… U članku 2. i jednog i drugog Pravilnika, i onom o Igrama i onom o Ljetu piše - ISTO!
Provjerite sami.

Splitsko ljeto:
Ljeto je glazbeno-scenski, dramski i glazbeni festival od nacionalnog značenja koji svojim programom njeguje i promiče umjetničke vrijednosti i naslijeđe hrvatske i svjetske kulturne baštine te suvremenog hrvatskog i svjetskog umjetničkog izričaja u području opernog, dramskog, glazbenog i plesnog stvaralaštva, čime Ljeto udovoljava zahtjevima javnih potreba u obavljanju kulturne djelatnosti na razini Republike Hrvatske i od njezina je posebna interesa.

Dubrovačke ljetne igre:
Igre su dramski, glazbeno-scenski i glazbeni festival od nacionalnog značenja koji svojim programom njeguje i promiče umjetničke vrijednosti i naslijeđe hrvatske i svjetske kulturne baštine te suvremenoga hrvatskog i svjetskog umjetničkog izričaja u području dramskog, glazbenog, opernog i plesnog stvaralaštva, čime festival udovoljava zahtjevima javnih potreba u obavljanju kulturne djelatnosti na razini Republike Hrvatske i od njezina je posebna interesa.

Uz četiri nacionalna kazališta (s ISTIM OSNOVNIM VRIJEDNOSTIMA) na četiri i nešto malo više milijuna stanovnika imamo na četiristo kilometara udaljenosti i dva nacionalna festivala s ISTIM OSNOVNIM VRIJEDNOSTIMA!

Ma mi smo čudo od zemlje!

Mogu samo zaključiti da ove godine ne možemo prosuditi tko je tko u pričama o našim slavnim festivalima jer jedino što o njihovim osnovnim vrijednostima znamo jest potpuno irelevantno.
Ali zato ćemo već sljedeće godine to moći učiniti s lakoćom!
Naime, Ministarstvo kulture dalo je već u ovogodišnjem natječaju za financiranje javnih potreba OBVEZU izrade strateških planova «svojim» ustanovama, a od sljedeće godine ta će se obveza proširiti na sve subjekte koji žele aplicirati za javna sredstva.
Dakle, strateške planove imat će SVI, a to će onemogućiti situacije kao što je ovogodišnja splitska u kojoj stručni žiri kaže da je program promašen, a ravnateljica programa da je to upravo ono što Ljeto treba biti.
Joj, jedva čekam!
Možda su promjene ipak na vidiku!

P. S. Novinarsko vijeće časti HND-a izreklo je, po prijavi Vitomire Lončar, težu opomenu Zvonku Makoviću zbog osobito teških povreda odredbi Kodeksa časti hrvatskih novinara, u tekstu objavljenom u tjedniku Aktual. Zaključak Novinarskog vijeća časti u cijelosti možete pročitati ovdje. Uime kazališta Mala scena, Akcije 155+ i svoje osobno ime zahvaljujem svima koji su nas podržavali i koji i dalje vjeruju da su promjene sustava - moguće.