24.09.2012.
Četvrti ćorak i – požar u pačjoj školi
Nekako mi se sve više čini da sadašnje vodstvo nacionalne kuće ide prema iscrpljivanju protivnika. Što više natječaja pada, sve je veća šansa da kandidati koji su imali želju natjecati se – odustanu. Ipak je mnogo jednostavnije proći na natječaju kad se na njega javi samo jedna osoba!

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

I, kao što sam najavila u prošlom postu, 14. rujna objavljen je novi, četvrti natječaj za intendanta HNK-a u Zagrebu.

Započela je «nova runda» koja bi trebala završiti izborom intendanta za mandatno razdoblje 2013. - 2017.
Prema odredbama Statuta HNK-a, ime nove (stare?) osobe koja će ući u povijest hrvatskog kazališta trebali bismo saznati najkasnije do kraja studenoga ove godine.
E, ako mene pitate, ova runda odmah može završiti i prije negoli je počela.
Jer je natječaj ponovno - promašen.
I treba ga poništiti.
Zašto?
Jer ponovno može dovesti do jednake situacije do kakve je doveo onaj prošli natječaj kad su «bez ispaljenog metka» iz utrke ispali Sibila Petlevski i Velimir Visković.
Dakle, u natječaju od 23. svibnja 2012., kao i u najnovijem, piše da je za intendanta, osim diplome, potrebno imati i pet godina radnog staža u kazališnoj djelatnosti ili deset godina rada u kulturi, da osoba mora biti afirmirana na području kulture te da mora znati najmanje jedan strani jezik.
Za one koji se možda ne sjećaju, kandidati Sibila Petlevski i Velimir Visković nisu priložili dokaze o ispunjavanju propisanih uvjeta. U medijima su se vodile rasprave oko pitanja koji su to dokazi koje su kandidati trebali priložiti a potvrđuju znanje jezika, i pet (deset) godina rada u kulturi.
Ponavljam, NITKO nije mogao utvrditi koje su to i kakve potvrde trebale biti priložene.
Vjerojatno sam bila naivna kad sam očekivala da će u novom natječaju ovi dijelovi biti specificirani i da ćemo napokon saznati koja i čija isprava je bila dovoljna potvrda Kazališnom vijeću HNK-a na čelu s Duškom Ljuštinom da Visković i Petlevski govore neki strani jezik. Je li dovoljan prvi stupanj znanja jezika završen u nekoj od škola stranih jezika? Ili možda drugi stupanj? Je li to neki certifikat? Ili je to ocjena u indeksu doktorskoga studija? Ili možda samo svjedodžba s mature? Ili ocjena iz osnovne škole? Hm, a možda i ona potvrda iz vrtića koju nam je teta davala kad smo naučili pjevati Twinkle, twinkle little star…?
Kad se na izboru za intendanta nacionalne kuće dogodi takav cirkus kakav se dogodio na prošlom natječaju, onda se (valjda) u sljedećem ISPRAVLJAJU dijelovi koji mogu dovesti do ponovnog spora i nesporazuma.
Ne bi li SVIMA trebalo biti u interesu izbjegavanje nesporazuma?
Uzevši u obzir to da se radi o središnjoj nacionalnoj kući, mislim da bi to trebala biti i OBVEZA.
Novo pitanje: kako se dokazuje deset godina rada u kulturi?

Ne bi li CV kandidata trebao biti dovoljan? Ne odgovaraju li kandidati za svoj CV i podatke koje u njemu navode?

Ako se NE podrazumijeva da kandidati govore istinu kad pišu svoj životopis, onda je potrebno SPECIFICIRATI ispravu koja se traži.

Radna knjižica? Objavljene knjige? Isječci iz tiska?
ŠTO?
Namjerno ili slučajno ničega od svega ovoga u novom natječaju za intendanta HNK- u Zagrebu nema.
Novost je da je uvid u dokumentaciju (napokon) moguć tijekom cijeloga natječajnog roka, a ne kao u prva tri natječaja samo nekoliko dana.
Divno! Barem smo se u nekim dijelovima natječaja pomakli s mjesta.
Ono u čemu se i dalje nismo pomakli jest - potpis.
Odnosno, TKO RASPISUJE NATJEČAJ?
Zakon o kazalištima i Statut HNK-a nedvosmisleno kažu da to čini KAZALIŠNO VIJEĆE. No, očito je da već odavno nitko u HNK-u u Zagrebu ni Statut ni Zakon nije držao u rukama jer je (ponovno) na kraju natječaja potpisano - Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.
Što ne može i ne smije biti.
Jedini potpis koji može stajati na kraju natječaja jest - KAZALIŠNO VIJEĆE.

Ali ne bave se tim formalno-pravnim glupostima u našoj najvećoj nacionalnoj kući. Imaju važnijeg posla.
Kao što je, na primjer, iznaći način kako smijeniti nepoćudnog člana Kazališnoga vijeća (predstavnika Opere) koji je na posljednjem natječaju glasao protiv programa Ane Lederer.

Nekako mi se sve više čini da sadašnje vodstvo nacionalne kuće ide prema iscrpljivanju protivnika. Što više natječaja pada, sve je veća šansa da kandidati koji su imali želju natjecati se - odustanu. Ipak je mnogo jednostavnije proći na natječaju kad se na njega javi samo jedna osoba!
Ne moram vam priložiti sliku da biste znali koja.
A možda bi (napokon) Ministarstvo UPRAVE moglo izreći svoje mišljenje o ovim (i ovakvim) natječajima?
Mislim da je krajnje vrijeme.

A kad smo već kod predsjednika Kazališnoga vijeća HNK-a u Zagrebu, Duška Ljuštine, upravo čitam u jučerašnjim novinama njegov tekst u kojem kaže da kazalište Kerempuh godišnje odigra 300 izvedaba pred više od 130 tisuća gledatelja.
Hm, hm, možda je Ljuština svih ovih trideset godina (!) otkako je ravnatelj Kerempuha prilagao na natječaje ispravne potvrde o znanju stranog jezika, ali je imao i sreće što se nije tražila i potvrda o znanju iz matematike za drugi razred osnovne škole u kojem se uči zbrajanje brojeva većih od triju znamenaka.
Naime, malo sam pogledala izvještaje Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i evo vjerodostojnih podataka za kazalište Kerempuh od 2005. do 2011. godine, a koji nedvosmisleno pokazuju da s matematikom Duško Ljuština nije na «ti».

Godina Broj izvedaba Broj gledatelja
2005. 191 63.550
2006. 217 59.816
2007. 212 81.279
2008. 207 76.633
2009. 215 80.740
2010. 282 82.272
2011. 273 97.926

Vidite li negdje u ovoj tablici 300 izvedaba i 130.000 gledatelja?
Nigdje.
Naravno.
Jer ih nema.
Ako laže Grad Zagreb i izvještaji koje Ured za kulturu dostavlja Skupštini Grada, onda lažem i ja.
Razvidno je da ono što je jučer Ljuština rekao za novine nije istina.
Ali dobro zvuči.
A možda zbog vlastita načina prikazivanja/uveličavanja rezultata rada Ljuština kao predsjednik Kazališnog vijeća HNK-a i ne vjeruje u istinitost životopisa koji prilažu kandidati na natječaj za intendanta? Možda prosuđuje - po sebi.
Može biti.

No, pitanje svih pitanja današeg razmatranja je posve druge naravi, a ono glasi: jesu li u ove podatke za, recimo, 2005. godinu, uključene i izvedbe i broj gledatelja predstave «Magic act show»?
Naime, ovih se dana iz medija može saznati da su kolege Filipović, Bitorajac i njihov suradnik nepravomoćno osuđeni na sudu u Pazinu i trebali bi platiti preko 4 milijuna kuna troškova zbog požara koji se dogodio za vrijeme trajanje izvedbe ovog naslova u POU Pazin 2004. godine.
Ako su podaci o izvedbama i broju gledatelja uključeni u godišnje izvještaje kazališta Kerempuh, ne bi li možda ipak Duško Ljuština trebao imati neku ULOGU, da ne kažem ODGOVORNOST, u cijeloj priči s požarom?
Svakako pogledajte tekst pod naslovom «Čija je zapravo predstava Magic act show?» na Teatru.hr koji iz novog očišta sagledava cijeli slučaj požara izazvanog prskalicama za vrijeme trajanja ove popularne predstave.
Na internetskim stranicama Grada Zagreba ne mogu se pronaći podaci za 2003. i 2004. godinu iz kojih bi se vidjelo je li «Magic act show» bio javna potreba u kulturi Grada Zagreba ili nije i jesu li se izvedbe i gledatelji računali u zbirnim tablicama za kazalište Kerempuh.
Naime, ako ta predstava NIJE bila produkcija kazališta Kerempuh, znači li to da je privatna produkcijska kuća F.B.i. (Filipović, Bitorajac i…) plaćala najam prostora i ljudskih resursa Kerempuhu za izvedbe? Hm…
U ovom slučaju nastala šteta u Pazinu i zabilježba na kuću kolegi Filipoviću doista nisu Ljuštinin problem.
Ali onda ni sve izvedbe predstave «Magic act show» (njih 300) i broj gledatelja koji su predstavu vidjeli (150.000) - ne mogu ući u izvještaje o poslovanju kazališta Kerempuh, što je više izvedaba i gledatelja nego šo ih kazalište Kerempuh ima tijekom cijele jedne godine. Odnosno, ove izvedbe i gledatelji nisu Kerempuhov «problem» pa su, sukladno svemu ovome, i prikazane brojke Ureda za kulturu Grada Zagreba - falsifikat. Krivo-tvorina.
Ovoga puta ne «zaslugom» Ureda nego - Duška Ljuštine.
I izvedaba i gledatelja kazališta Kerempuh je od 2003. godine - manje. Za 300 izvedaba i 150 tisuća gledatelja.
Ako, naravno, predstava nije Kerempuhova.

Na internetskim stranicama kazališta Kerempuh u rubrici Repertoar od 1964. godine pod brojem 172 piše da je predstava - Kerempuhova.

Hm, hm…
Dakle, ponavljam pitanje postavljeno na Teatru.hr: ČIJA JE ZAPRAVO PREDSTAVA «MAGIC ACT SHOW»?
Hoće li netko odgovoriti na ovo pitanje?

Kad uzmemo u obzir najnovije vijesti iz Ureda za kulturu Grada Zagreba da neovisna scena, koja iz proračuna dobiva 0,85% sredstava u odnosu na javni sektor, MORA uz izvještaje priložiti SVAKI prolaz kroz žiro račun, a javni sektor za 99,15% sredstava iz proračuna treba tu istu dokumentaciju dati Gradu samo - NA UPIT, onda je sve NORMALNO!
Pa je i normalno to da Duško Ljuština nema nikakve veze s požarom u POU Pazin. Ili pak da PRIVATNU produkciju opslužuju zaposlenici javnog kazališta. I to 300 puta.

Možda bi se ovom pričom mogao pozabaviti i neki domaći FBI.

O, da, baš je NORMALAN ovaj naš kazališni sustav.
Ali ne trebamo ga patentirati prije ulaska u EU.
Nema straha da će nam ga netko ukrasti.
Bez obzira na originalnost.

 

Danas na programu