originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Da je kazalište u čvrstom braku s politikom, i to još od Eshilova doba, nije potrebno naglašavati jer je to općepoznata činjenica. No, dok je u razvijenijim demokracijama "zagrljaj" politike nešto popustio i krenulo se putem labavije, "izvanbračne zajednice", u Hrvatskoj je ova bračna veza sve čvršća. Osobito je to vidljivo u Splitu, drugom po veličini hrvatskom gradu.
Još su nam svježa sjećanja na predstavu "Bakhe" Olivera Frljića koju je politika skinula, pa vratila, pa opet skinula s repertoara - iz političkih razloga. Osobno mi još uvijek nije jasno je li nalog o zabrani izvedaba došao odozgo, odnosno od političara, ili je poslovična kazališna autocenzura pokušala predvidjeti što bi "veliki dečki" željeli da se učini, pa se i prije intervencije politike - skinulo predstavu. Slučaj "Bakhe" dogodio se za vrijeme trajanja mandata intendanta Milana Štrljića. Otkad mu je istekao mandat, raspisan je već četvrti (!) natječaj za novoga intendanta, a i tim je brojnim, skupim i nepotrebnim natječajima kumovala politika. Ne kulturna, nego ona "prava", "tvrda" politika, koja je još jedina i ostala. Kulturne politike u tom gradu nema već duže vrijeme. Ni u tragovima.
I kad sam mislila da me više ništa što dolazi od aktualnoga splitskog gradonačelnika Željka Keruma i njegova v. d. intendanta Mucala ne može iznenaditi kad je u pitanju splitsko kazalište, razuvjerili su me! Oni uvijek mogu i više i jače i gluplje i nekompetentnije.
Pa se tako u petak navečer u medijima pojavila Hinina vijest da se odgađa praizvedba komične opere "Maršal" Silvija Foretića koja se, u koprodukciji 26. muzičkog biennala Zagreb i Hrvatskoga narodnog kazališta Split, trebala održati u splitskom kazalištu u subotu 16. travnja. Obrazloženje glasi: "Uprava kazališta, Kazališno vijeće HNK Split, te autorski tim predstave, a na inicijativu gradonačelnika Splita Željka Keruma, odlučili su tako ocijenivši da bi, u ozračju nastalom u Splitu i Hrvatskoj nakon haške presude hrvatskim generalima, izvođenje te komične opere bilo neprimjereno."
??????????? !!!
Prvo što upada u oči jest da piše kako je predstava rađena kao koprodukcija, a da se u obrazloženju ne spominje da je i koproducent (Muzički biennale) suglasan odluci o otkazivanju. Dan kasnije objavljeno je priopćenje Berislava Šipuša, direktora Biennala, da izražava nezadovoljstvo zbog otkazivanja praizvedbe. Dakle, onaj tko sufinancira cijeli projekt i na čiju je inicijativu isti i nastao, nije sudjelovao u donošenju odluke! Ali zato jest Kazališno vijeće HNK Split koje za to nema baš nikakve formalno-pravne ingerencije predviđene Zakonom o kazalištima. A gradonačelnik Grada Splita za takve odluke ingerencija ima - još manje, jer je HNK u Splitu, a prema tom istom Zakonu o kazalištima, nacionalno kazalište, te kao takvo "…svojim programima zadovoljava(ju) javne potrebe na razini Republike Hrvatske u obavljanju kazališne djelatnosti". Kako Kerum, gradonačelnik Splita, može donositi odluku za nacionalno kazalište kada država (nasreću) nije u njegovoj ingerenciji? Kako on i na temelju čega može donositi odluke o javnim potrebama za cijelu Republiku Hrvatsku? Zakonske, a ni bilo koje druge osnove za to jednostavno - nema. Ali baš je briga Keruma za bilo koji zakon. On je ionako u Splitu pravi HNK, Hrvatski Narodni Kerum!
Nadalje, autorski tim, koji HNK Split spominje u svojem priopćenju, nije sudjelovao u donošenju odluke o otkazivanju praizvedbe. Nakon generalne probe cijeli je autorski tim jednostavno OBAVIJEŠTEN o tome da se praizvedba otkazuje, a da novi datum nije utvrđen. Ma da, znale su frizerke i krojačice koje rade u HNK-u da praizvedbe neće biti, i to već poslije podne, ali ne i autori. Tko su oni da ih itko išta pita? Njih se samo obavještava, ali se u priopćenju kaže - drugačije. Naravno.
Valja ovdje naglasiti da je autorski tim opere "Maršal" iznimno velik i mnogi od umjetnika nisu iz Splita, da su svi ti umjetnici već odavno imali u planu ovu predstavu i datum praizvedbe. Ma ne samo u planu nego i u ugovorima! Budžet za tako veliki projekt bio je razmjerno skroman (priča se o 400 tisuća kuna) pa su svi radili za minimalne honorare. A za što? Za to da predstave - nema. Da ju skine Kerum.
Muzički biennale završava danas, 17. travnja 2011. Manifestacija koja je svijetom pronijela Hrvatsku i njezinu glazbenu umjetnost, koja je u vremenu totalitarizma uistinu bila naša "ulaznica" za svjetska kretanja u umjetnosti i legitimirala nas na fantastičan način, odlukom Keruma i njegovih patuljaka dobila je pljusku u sezoni u kojoj su joj se prvi put sve nacionalne kuće u Hrvatskoj (plus kazalište u Varaždinu) predstavile kao iznimno kvalitetan partner i proširile lepezu hrvatskoga glazbenog i glazbeno-scenskog stvaralaštva.
O, da, ne može se ne uzeti u obzir da je u petak donesena presuda generalima u Haagu šokirala veliku većinu građana Hrvatske, da su, prema vlastitim izjavama, šokirani i Predsjednik države i Premijerka, međutim, je li stalo obavljanje djelatnosti na bilo kojem području i u bilo kojoj struci? Idu li ljudi i dalje na posao, bez obzira na gotovo referendumsko nezadovoljstvo? Da, idu. Svi idu. Osim zaposlenika HNK Split i autorskog tima opere "Maršal". Ima li pravo Kerum zabraniti ljudima da rade posao za koji imaju ugovor o radu ili autorski ugovor? Tko je on da to radi?! U kojem mi to vremenu živimo?!
Hoće li on i njegov v.d. intendanta platiti troškove koje je njihova nebulozna i neregularna odluka proizvela i to iz svojih džepova ili će i ovoga puta porezni obveznici snositi troškove njihove nekompetencije?
Poznato je u psihologiji da se čovjek najviše boji nepoznatoga. Pa je tako i Kerum, u svom nepreglednom neznanju, ustvrdio da je opera jedna opasna forma za zajednicu koja bi ju mogla ozbiljno destabilizirati. Koja to opera ili bilo koja druga umjetnička/kazališna forma u današnje vrijeme može biti tako društveno opasna?
O, da barem jest, onda bismo znali da je kazalište nekome (osim nama samima) uistinu VAŽNO.
Da, nije nevažno reći da je Kerumova uzdanica, pjevačica Jelena Rozga, istu večer nakon donošenja presuda u Haagu u središtu Zagreba održala koncert pred preko 7 tisuća gledatelja. Pjevati se istu večer o bižuteriji može, jer to nije opasno za građane, ali opera čiji je libreto pisan po većini građana poznatom nagrađivanom filmu Vinka Brešana, opasnost je za zajednicu? Koncert lake glazbe je na dan donošenja presude "primjeren" čin, izvedba komične opere dan kasnije je "neprimjerena"? Koji su to kriteriji? Osobno smatram da je "Bižuterija" puno veća opasnost za ovaj narod od praizvedbe hrvatske opere!
Ima još jedna skupina pitanja koja se ovim novim splitskim slučajem otvara: tko je (zapravo) vlasnik javnih i nacionalnih kazališta u Hrvatskoj? Kerum, Bandić, grad, lokalna zajednica, Mucalo…? A tko je poslodavac, oni isti ili porezni obveznici? Ma TKO je uopće TKO u ovoj našoj kazališnoj žabokrečini koja smrdi sve više i više i u kojoj se ne zna više tko pije, ali se vrlo dobro zna tko plaća. Porezni obveznici. Koji su u Splitu dali svoje glasove čovjeku koji im se obraća s rukama u džepovima, ali kojemu mi, izvan Splita, nismo dali mandat da vedri i oblači programima koji su izvan njegovog "feuda". A opera Silvija Foretića u režiji Marija Kovača jest upravo to - javna potreba u kulturi Republike Hrvatske.