originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Znam da se nećete iznenaditi što je današnja tema (ponovno) HNK u Zagrebu. A kako bi išta u ovome tjednu moglo biti važnije od otvaranja omotnica s pristiglim programima kandidata za novog intendanta središnje nacionalne kuće?

Da živimo u nekom suvislom (kazališnom) vremenu, današnja bi tema bio «Festival novog cirkusa» koji se od 24. listopada do 21. prosinca održava u Zagrebu i koji svakako treba posjetiti.
Ili dodjela godišnjih nagrada za postignuća u kazalištu u organizaciji portala Teatar.hr, a o kojima odlučuje - publika.
Ali, ne živimo u suvislu vremenu.
Pak se bavimo samo - cirkusom.
Onim na Trgu maršala Tita 15.
A i kuhinjom. Ponovno.
Ukratko: nakon što je završen natječajni rok za novog intendanta, saznali smo da se javilo samo dvoje kandidata: Ana Lederer i Velimir Visković.
U ponedjeljak, 29. listopada Kazališno je vijeće (koje ima sedam članova) odlučivalo o kandidatu kojem će dati svoju preporuku. Nakon čitanja programa i razgovora s kandidatima (kažu: Lederer 18, Visković 60 minuta), objavljeno je da se Kazališno vijeće (ponovno) odlučilo za Anu Lederer.
Na ovu odluku reagirao je kandidat Visković ustvrdivši da je:
Dogovor između ministrice i gradonačelnika jedini put za nalaženje razumnog rješenja. Budući da je ministrica eksplicitno prije dva mjeseca poručila da ne prihvaća program Ane Lederer, iluzorno je očekivati da će sada taj isti program prihvatiti. Ovakva odluka Duška Ljuštine može se shvatiti samo kao ruganje ministrici.
A oglasila se i kandidatkinja Lederer rekavši da se Visković ne može pomiriti s tim da ga je pobijedila.
Prva mi je asocijacija da Lederer misli kako Visković hoda gradom i pjevuši pjesmu Tonija Cetinskog «Opet si pobijedila…, lalalaa...» Ali stvari su preozbiljne i nije trenutak za pjevanje … «Ljubavi, zar slijepa si?» Lalala….

Dakle, pokušajmo analizirati koliko ima istine u Viskovićevoj rečenici da se Duško Ljuština ruga ministrici.
I ruga li se Ljuština samo ministrici ili cijeloj (hrvatskoj) kulturnoj javnosti?
Osobno mislim da se radi o - ovom drugom.
Kazališno vijeće SAVJETODAVNO je (ne UPRAVLJAČKO) tijelo i PRVA je prepreka koju kandidati prolaze u proceduri za izbor. Uzviknuti «Pobijedila sam!» nakon 10 minuta igre u prvom poluvremenu utakmice koja traje 90 minuta, podosta je - neozbiljno.
Ali eto, živci su pri kraju pa se ne treba čuditi ovoj reakciji.
Prema Zakonu o kazalištima, broj mogućih članova Kazališnoga vijeća jest sedam, pet ili tri. Vijeće HNK-a ima ih sedmero od kojih su dva člana predstavnici Ministarstva kulture (Stojsavljević i Seletković), dva predstavnici Grada Zagreba (Duško Ljuština, predsjednik Vijeća i Matko Raguž) te tri člana, umjetnika iz same kuće.
Kazališno vijeće jest tijelo koje i KONTROLIRA, nadzire rad kazališta, a ako vas zanima više o djelokrugu njegova djelovanja, pogledajte ZOK, članke 31, 32 i 33.
U ovom slučaju predstavnici vlasnika u Vijeću podijelili su se na Grad (koji podržava Lederer) i Državu (koja podržava Viskovića).
Predlažem da pogledamo ŠTO I KAKO RADE oni koji bi trebali KONTROLIRATI rad nacionalne kuće:
1. Duško Ljuština ravnatelj je kazališta Kerempuh.
U 2011. godini prijavio je na Natječaj javnih potreba u kulturi tri naslova, od kojih jedan, komad «Mrešćenje šarana», nikada nije izveden. Zašto?
Nije poznato široj javnosti.
U 2012. godini prijavio je na Natječaj (čak) četiri naslova, od čega su izvedena samo dva. Gledam raspored predstava kazališta Kerempuh za studeni i ne vidim da je na programu neka premijera, a i na internetskim stranicama Kerempuha stoji da u sezoni 2012/2013. imaju samo «Gospođu ministarku» kao premijerni naslov. Druga dva naslova, «Balade Petrice Kerempuha» (za noćnu scenu) i «Smogovce» (za veliku scenu) - ne vidim ni u najavi. Ma je li moguće da Ljuština koji NADZIRE rad najveće javne institucije u zemlji sâm ne izvršava (svoj) program za koji je financiran?
Ne, to je nemoguće. Pa ne bi to Ljuština!
Osim toga, ima on SVOJE Kazališno vijeće koje NJEGA treba kontrolirati.
Otiđete li na internetske stranice Ministarstva kulture i kliknete na Očevidnik kazališta vidjet ćete da su u Kazališno vijeće Kerempuha još 2007, a na razdoblje od četiri godine, izabrani članovi Magelli, Delbianco i iz kuće, Vujić. Mandat Vijeća je, prema Zakonu, četiri godine pa je jasno da su se nova imenovanja trebala dogoditi prije više od godinu dana.
I dogodila su se i izabrani su novi članovi, ali oni, očito, NE KONTROLIRAJU je li Ljuština izvršio svoju zakonsku obvezu i pismeno poslao Ministarstvu kulture imena novih članova, a poštujući Pravilnik o očevidniku kazališta.
Ali, tko bi se USUDIO kontrolirati LJUŠTINU?
DUŠKA LJUŠTINU?
Halo?
Nitko, naravno.
Samo je Duško Ljuština tu da kontrolira.
I određuje.
I INSTALIRA.
A kako stvari stoje, upravo je ovo posljednje napravio s izborom Matka Raguža u Kazališno vijeće HNK-a.

2. Pogledajmo kako izvršava program DRUGI predstavnik Grada Zagreba u ovome vijeću, MATKO RAGUŽ.
Za 2011. godinu Raguž je za program prijavljen u Teatru Exit dobio 640 tisuća kuna za dva naslova, «Jet seterice» i «Greek», obje predstave u vlastitoj režiji.
I?
Znate li koliko je naslova napravio od predloženih? Ni jedan.
Napisao je molbu, kako stoji na stranicama Grada, i odobreno mu je da premijere može prebaciti za prvo tromjesječje 2012. godine.
I?
Ušli smo u zadnje tromjesječje ove godine, a nije izveden NI JEDAN od ova dva naslova za koje mu je odobreno - 640 TISUĆA KUNA. Za što?
Da stvar bude još zanimljivija, za 2013. godinu Exit je prijavio dva nova naslova, oba u Raguževoj režiji: «San ljetne noći» i «Lady Day».
I za njih, još, dobio POVEĆANJE SUFINANCIRANJA OD PROŠLE GODINE (kada program nije izvršio, dakle - NI ZA ŠTO), i to za 30 tisuća kuna. Odnosno, Grad je predvidio sufinancirati njegov program u iznosu od 670 tisuća kuna.
A nije izveden ni jedan naslov, ne samo ovi s popisa!
Genijalno.
Kako mislite da mu je uspjelo dobiti POVEĆANJE sredstava bez ijednog ostvarenog naslova u prethodnoj godini?
Samo treba zbrojiti dva i dva. Toliko matematike valjda svi znamo.
Ima još.
Prošle godine izvedena je premijera predstave «Ja, tata», o kojoj sam već pisala i koja se na stranicama Teatra Exit navodi kao - njihova premijera.
No, nedavno se na Facebooku pojavio status u kojem su prezentirani UGOVORI partnera u ovoj produkcijskoj suradnji, a to su kazalište Teatroman i kazalište Zorin dom iz Karlovca. Iz ugovora je sasvim razvidno da Exit NIJE ni producent ni koproducent ove predstave.
Dakle, može se ustvrditi da EXIT dvije godine nije napravio ni jednu jedinu premijeru, da mu je za NULA premijera odobreno MILIJUN i 310 TISUĆA kuna.
I da ga NITKO ne kontrolira.
A osnivač Raguž - kontrolira nacionalnu kuću.
I bira intendanta.
Ili intendanicu.
Ovisno o Ljuštininim željama.

A ima još.
Prošloga prosinca na mjestu ravnatelja Centra za kulturu August Cesarec u Zagrebu, nakon tri puna mandata, došlo je do promjena: Matko Raguž prestao je biti ravnateljem ovoga Centra u kojem je, kao i svi gradski zaposlenici, ostvarivao svoj dohodak. A u isto je vrijeme, kao ravnatelj Centra, sâm sebi davao u najam prostor za svoje privatno kazalište. Lijepo, snašao se čovjek.
O ovom slučaju čak i knjige pišu (Dragičević-Šešić, Dragojević: «Menadžment u kulturi u turbulentnim vremenima», 2008). Još jedan slučaj zanimljivog javno-privatnog partnerstva nepoznat u svjetskoj praksi.
No, kada je prošloga prosinca na mjesto ravnatelja došla druga osoba, dogodio se još jedan SLUČAJ dosad nepoznat u praksi: Matko Raguž osvanuo je na stranicama Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika kao član, samostalni umjetnik - glumac. Čudom sam se začudila kad sam slučajno naletjela na ovu informaciju jer se ne sjećam kada sam posljednji put kolegu Raguža (s kojim sam bila u klasi na Akademiji davne 1980. godine) vidjela na sceni. Da režira predstave, svi znamo, ali da ponovno glumi…? Problematika samostalnih umjetnika jedan je od mojih interesa pak sam uputila pitanje Ministarstvu kulture na koji je način kolega Raguž ponovno dobio status umjetnika. Naime, postoje propisani uvjeti na temelju kojih se stječe status.
I dobila sam odgovor da se Raguž VRATIO u samostalne umjetnike, i to bez ponovnog izbora, a prema Pravilniku. Hm, hm, znam Pravilnik napamet, ali sam ponovno krenula osvježiti znanje i vidjela da status prestaje zasnivanjem radnog odnosa, a da umjetnici mogu podnijeti zahtjev za obnavljanje prava na uplatu doprinosa ako im istekne mandat kao dužnosnika imenovanog od strane Hrvatskog sabora, predsjednika Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske, predstavničkog tijela županije ili grada. Iliti u prijevodu, radno mjesto ravnatelja centra za kulturu proglašeno je - DUŽNOSNIČKIM MJESTOM. E, ako je i s putrom, previše je!

Ponovno sam uputila pitanje Ministarstvu kulture, ali ni nakon šest mjeseci nisam dobila odgovor.
Treba li možda crtati ili se ukazalo sâmo da je usporedno, istodobno s prestankom radnog odnosa ravnatelja Centra Matka Raguža, nastupilo njegovo imenovanje u Kazališno vijeće HNK-a u Zagrebu? Istoga dana kada je imenovan i Duško Ljuština?

Malo je ovaj «rukopis» i splet okolnosti oko Centra, samostalnih umjetnika, imenovanja i napokon, glasa u Kazališnom vijeću - dobro poznat. I ukazuje na ono o čemu pišem već godinama, a to je da nam sustav funkcionira putem «podzemnih voda», a ne na transparentan i ZAKONIT način.
I kada sve zajedno zbrojimo, vidimo kako stoje stvari s dvama ključnim glasovima za izbor intendanta u Kazališnome vijeću HNK-a u Zagrebu.

U kuhinji hrvatskoga kazališta već je toliko zagorenih jela da smrdi i gori na sve strane. A oni koji kuhaju, kuharice i kuhari ove popare, i dalje ne shvaćaju da se ponekad, kako bi se ponovno moglo kuhati, posuđe mora i oprati.
Hrvatsko kazalište spremno je da ga se uključi na temeljito ISKUHAVANJE.
S BIO opcijom.