Mateja Koležnik slovenska je redateljica koja je osvojila Nagradu Prešernovega sklada, slovensku nagradu za najveća postignuća u kulturi, za režiju predstava Noževi u kokošima (D. Harrower) i Proslava (Vinterberg i Rukov), obje u Slovenskom narodnom kazalištu u Ljubljani 2001.godine.

Nagrađena je i Velikom nagradom Borištnikovega srečanja za predstavu u cjelini (Noževi u kokošima) koja joj je donijela status jednog od najzanimljivijih slovenskih redatelja mlađe generacije.

Mateja Koležnik diplomirala je na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani s predstavom Rođendan Harolda Pintera (1990.). Od tada režira po raznim slovenskim kazališnim kućama s naglaskom na vrlo uspješna uprizorenja evropskih i američkih komada.

Važno je istaknuti sljedeće drame: Albeejeve Tri visoke žene (1996.), Vogelov tekst Kako sam naučila voziti (2000.) i Glowackijevu Antigonu u New Yorku (2001.).

U slovenskoj nacionalnoj kući u Ljubljani režirala je Impresario slovenskog autora Ferija Lainščeka (1990.), tekst Israela Horovitza Indijac hoće u Bronx (1996.), Albeejevog klasika Tko se boji Virginije Woolf (1997.), Mc Donaghovu Ljepoticu iz Leenanea (2000.) i Moliereovu Školu za žene (2003.)

U sezoni 2003/2004 režirala je La Buteovu Stvar je u obliku (također u Slovenskom narodnom kazalištu u Ljubljani), komad Rolanda Schimmelpfenniga Push up 1-3 i Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera u SNG, Maribor.