Dajana Biondić
Dajana Biondić

Rođena je 26. travnja 1982. u Senju.

Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu.

2001. postaje članicom ansambla Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život u kojem je aktivna i danas.

GLUMAČKI ANGAŽMAN U KAZALIŠTU Novi život

2002. Sofoklo: Edip, režija Nina Kleflin
2003. FelixMitterer: Smrtni grijesi, režija Mario Kovač
2005. Alfred Jarry: Ubu Kralj, režija Ivan Plazibat
2007. Ksenija Zec i Saša Božić: Nos vamos a ver
2007. Vojin Perić: Lopovluku nigdje kraja nema, režija Vojin Perić
2007. Franz Kafka: Proces, režija Ivan Plazibat
2008. prema motivima Helen Aberson: Cirkuski slonić Charlie, režija Anica Tomić
2009. Ksenija Zec i Saša Božić: Drago mi je što vas vidim
2010. Ana Prolić - prema motivima Ogleda o sljepoći Joséa Saramaga: Bijelo, bijelo, bijelo; režija Mario Kovač
2010. Saša Božić: Crkva, režija Saša Božić
2010. Lana Šarić: Balada o pingvinu, režija Ivan Plazibat
2011. J.B.P. Molière: Škrtac, režija Maja Šimić
2012. Ana Prolić: Ispeci, pa reci
2013. E. Ionesco: Ćelava pjevačica, režija Ana Prolić
2014. Petra Radin: Dinosauri
2014. William Faulkner: Kad ležah na samrti, režija Ksenija Zec i Saša Božić

Uloga u predstavi Smiješno čudovište, Dajanina je prva suradnja s Malom scenom.

Ana Prolić, redateljica, o Dajani Biondić:

U Smiješnom čudovištu, najnovijoj predstavi Kazališta mala scena, prema iznimno uspješnom  tekstu poznatog japanskog dramatčara Asaye Fujite, uz Petra Cvirna i Ivana Vukelića, glumi Dajana Biondić, mlada glumica koja je od 2001. godine članica Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život u kojem je ostvarila niz zapaženih uloga. Ovu prvu izazovnu i hrabru Dajaninu suradnju s Malom scenom iznimno interesantnom i po mnogočem jedinstvenom, i u usko kazališnom smislu i u šire društvenom kontekstu, čini činjenica da Dajana glumi slijepu djevojku Yuki. Slijepa glumica u ulozi slijepe djevojke predstavlja velik iskorak u kazališnoj produkciji namijenjoj djeci, kako u našim, tako i u svjetskim okvirima. Iako nije u tematskom središtu predstave, i iako se ne eksploatira, niti dodatno potcrtava, motiv sljepoće, odnos društva prema slijepoj osobi, ulaženje u njezin unutrašnji emocionalni i doživljajni prostor, posreduje se djeci na izravan i osebujan način. Rad na predstavi, koja je odlučila po mnogoćemu biti "svoja" predstavljao je veliki izazov za Dajanu, ali i za ostatak glumačke i autorske ekipe. Izazov koji nas je u mnogoćemu obogatio, suočio nas s vlastitih predrasudama, utjecao na tretiranje same priče, te nam donio jedinstveno iskustvo.