Dragi naši,

pozdravljamo vas na početku nove sezone i radujemo se novim susretima! 

Naša umjetnička ravnateljica Buga Marija Šimić Milošev napisala je tekst za koji vjerujemo da će vas zaintrigirati i potaknuti da dođete u KAZALIŠTE.  

Prve izvedbe na slobodnoj prodaji možete pogledati već od 5. rujna, a većina predstava do kraja godine već su postavljene u našem rasporedu.

Draga naša publiko,

gledala sam ju kako širi ruke uz glazbu koja je bujala iz 60 instrumenata orkestra i pjeva iz sveg glasa “Voooli meee, Alfreeeeedooooo”, a ja sam ridala.

Ridala sam zbog glazbe, ljepote, nekog dijela sebe koji nisam poznavala, a koji sam otkrivala kroz glazbu, zbog dozvole koju sam u tom trenutku dobila da “biti glasna” može biti najmoćnija i najemotivnija stvar na svijetu. To mi je trebalo pa sam u tom trenutku to i vidjela. Kroz nečiju tuđu patnju, molbu za ljubav, priču ja sam dobila riječi za svoju, dobila sam način da shvatim nešto što osjećam, a nisam ni znala da osjećam. Dobila sam dozvolu da volim jedan dio sebe za kojeg nisam ni znala da ga ne volim. To nije bilo “gledanje opere” ili “praćenje priče”. Bilo je to osjećanje što znači biti čovjekom, biti živi, biti – ja. Bilo je to upoznavanje i prepoznavanje sebe. A kada sam dijelila to svoje iskustvo, doživljaj s drugima,  bilo je to dopuštanje drugima da me zaista upoznaju. Da vide ono što živi u meni.

Citat (David Bedrick) kaže: “Umjetnici mogu početi graditi naš kapacitet da sami sebi svjedočimo. Kapacitet da ljudi sami razumiju svoja iskustva.” 

U toj je rečenici satkano sve ono zašto vjerujem da nam danas kazalište treba više nego ikada. 
Kazalište u koje vjerujem i razlog zašto ga uopće radim. 

Današnjoj djeci, čiji se rječnik svodi na emotikone i jezik influensera s društvenih mreža, treba dati prave riječi za ono što prolaze i dozvolu da to izraze. Da im kaže “nisi sam/a”. Da im pokaže, u sigurnom prostoru, bez osude, bez edukacije i dociranja, ovako ova situacija izgleda izvana te ih pita “što vidiš kad ovo gledaš?”. Treba im reći “ima netko tko te razumije”, pokazati put, ljudski život. Ne uređen, izmišljen, pojednostavljen ili banaliiziran život. Treba ih podsjeti što znači susresti se sa živim čovjekom, imati ljudsko iskustvo? Treba im pomoći osvijestiti sve kroz što prolaze te pruži nadu i mogućnost nošenja s tim teretom. Netko ih treba podsjetiti i otkriti im svijet u kojem žive i koji je čarobniji, impresivniji, veći i čudesniji od bilo čega što kompjuter može izmisliti.

Istovremeno i odraslima treba pruži ruku. Stvoriti most preko jaza koji je između generacija sve dublji. Odrasle valja podsjetiti na dijete u njima, a djeci reći “i vaši odrasli su ljudi.”. Na kraju dana svi smo mi “samo” ljudi. Kad se to usudimo osjetiti, a onda i s drugim podijeliti povezujemo se više i bolje nego kroz pitanja “kako je bilo u školi?” i “što si radio na poslu”.

Ukratko, stalno nam se valja podsjećati na to što zaista znači biti čovjekom? Što znači igrati se, osjećati? Što uopće osjećamo? 
Mnogi ljudi imaju potrebu jačati sposobnost da mogu sjediti sami sa sobom bez distrakcija i bježanja u virtualne svjetove. Ako već negdje moramo bježati – ajmo pobjeći u svoj svijet. Otkrijemo ga, izgradimo, izmaštajmo. 
A maštati se vježba.

U budućnosti će snaga i moć biti u maštanju i emocionalnoj inteligenciji, a kazalište nam omogućava jačanje i jednog i drugog. 
Kazalište je možda jedino preostalo iskustvo među živim ljudima bez medijskog kanala i ekrana.
Bez dodataka. 
Samo ljudski kontakt. Najljepša i najteža moguća stvar na svijetu. 
Ali definitivno - najvrednija. 

Veselim se s vama provesti još jednu sezonu u kojoj ćemo otkrivati sve visine i dubine onoga što zovemo “biti čovjekom”. Provedimo još jednu sezonu, ne u kazalištu, nego u vježbalištu. Vježbalištu mašte. Vježbalištu odnosa. Vježbalištu života.

Hvala što ste ovdje i hvala vam na povjerenju da vježbamo - zajedno.

Zato, dok zajedno ulazimo u novu sezonu vježbanja mašte, odnosa i života, već ovog vikenda otvaramo vrata prvih izvedbi.

Slušamo vas i kada je riječ o tome kada se vidimo: na vaš prijedlog, subotnje prijepodnevne izvedbe ove sezone pomičemo na raniji termin, kako bi kazalište lakše stalo u ritam obitelji, djece i njihovih jutarnjih navika.

Priča o kotaču, 35 min, uzrast 1,5+

📅 05. 09. (subota) - 09:30 i 11:00 h

📅 06. 09. (nedjelja) - 10:00 h

Maleni, znatiželjni Kotač kreće na uzbudljivo putovanje kako bi naučio svoju najvažniju vještinu – vrtjeti se! Uz pomoć Velikog Kotača i Lokomotive otkriva svijet pun neobičnih kotača, strojeva i izuma koji pokreću naš svakodnevni život.
Priča o kotaču razigrana je i edukativna predstava koja kroz igru, pokret i maštu upoznaje djecu s čudesnim svijetom mehanike.

Saznaj više o predstavi Priča o kotaču putem ovog linka.

Ulaznice za predstave
možete kupiti na našem rasporedu na web stranici ili na blagajni kazališta!


Veselimo se našim
PREPOZNATLJIVO RAZLIČITIM
kazališnim druženjima. 🥰💖

Buga i vaši maloscenci 🎭