Pitanje svih pitanja - bez odgovora
Pitanje svih pitanja - bez odgovora
1. ožujka 2016.
originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Nekada se, da bi se nekoga uhvatilo u laži ili neznanju ili ga suočilo s lažnim obećanjima, čekalo neko vrijeme, po nekoliko mjeseci, pa čak i godina.
Danas za samo tjedan dana vidimo da je – car gol.
Naši su političari postali profesionalni trčilaže.
Prošloga tjedna pročitala sam intervju koji je dala zamjenica ministra kulture Ana Lederer.
Citiram Lederer: U tijeku je rad na državnom proračunu, a o povećanju proračuna za kulturu, koji je najniži u povijesti naše države, ministar Hasanbegović razgovarao je s premijerom Oreškovićem. Ako je kultura identitetsko i strateško «pitanje svih pitanja» nove Vlade, za očekivati je da se barem postupno povećava, ako to već ne bude odmah 1%, čemu se nadamo.
Završen citat.
Prošlo je od ove izjave Ane Lederer do objave dokumenta Ministarstva financija pod nazivom Smjernice za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. i projekcija za 2017. i 2018. točno pet dana.
A u tom pismu nedvosmisleno piše da će proračun za kulturu za ovu godinu biti za 28 milijuna kuna manji od onoga za 2015. godinu.
Pročitajte sami:
MINISTARSTVO KULTURE
2015. 678.360.405
2016. 650.179.050
2017. 659.075.465
2018. 672.864.605
Kao što vidite, projekcija u Proračunu zaokreta do 2018. pokazuje da će nam i prošla, katastrofalna, 2015. godina biti i ostati – nedostižni san.
Čitam danas članak da će braniteljima biti nemoguće preživjeti smanjenje proračuna koje im sprema ova vlada.
O kulturi?
Nitko se nije oglasio.
Izgleda da za premijera Oreškovića kultura očito nije identitetsko i strateško pitanje svih pitanja. Kako misli Lederer.
Nakon ovoga uistinu više nemam što ni o čemu pisati.
Mogu samo pozvati da 1. ožujka u 18 sati dođete u Novinarski dom u Zagrebu na 1. protestnu tribinu Kulturnjaci 2016: Zašto smo potpisali i podržite inicijativu za smjenu ministra Hasanbegovića.
A sada malo naše stvarnosti.
Bolje reći, našeg kaosa.
Početkom veljače pisala nam je na Malu scenu iz Gruzije stanovita Irina iz kazališta Multi-Multi. Pita, možemo li joj naći nekoga tko bi s ruskog na hrvatski preveo nekoliko stranica teksta. Pretpostavili smo da su Gruzijci pozvani na neki hrvatski festival i žele u svoju predstavu uključiti i koju rečenicu na hrvatskom. Odmah sam preko profesionalne udruge krenula u potragu za prevoditeljem.
Nakon toga stiglo je pitanje možemo li pronaći tri glumice i dva glumca da snime tekst. Kako nisam pristalica da se full playback pušta u kazalištu za djecu, pitala sam ih što će im to. Ako žele naučiti hrvatski dovoljno je da im jedan glumac snimi radnu snimku i da čuju kako na hrvatskom zvuči tekst. Pitala sam ih i u čijoj organizaciji dolaze u Hrvatsku i zašto im sve to ne napravi onaj tko ih je pozvao.
Bio je već 18. veljače kada sam shvatila da s cijelom pričom nešto nije u redu, napisala im da im neću tražiti glumce i da odbijam daljnju komunikaciju.
A upravo u to su vrijeme osvanuli po gradu plakati da «Moskovsko kazalište» gostuje u KD Vatroslava Lisinskog, i da se radi o originalnoj dječjoj predstavi sinkroniziranoj na hrvatski.
Ukratko, jedno gruzijsko kazalište, koje se predstavlja kao moskovsko, dolazi u Zagreb i djeci će puštati vrpcu s glasovima hrvatskih glumaca (netko je, valjda, ipak pristao ono što smo mi odbili), a sve u organizaciji firme koja se zove Bodysense.
Kliknete li, vidjet ćete da se radi o j.d.o.o. (vrsta organizacije koja se registrira za 10,00 kuna), a čija je djelatnost: Ostala trgovina na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama.
Napokon sam shvatila što je KD Vatroslava Lisinskog!
Specijalizirana prodavaonica prehrambenim proizvodima!
Na malo!
Sve bi to bilo čak i smiješno da ulaznice za ovu «predstavu za djecu» nisu od 80 do 150 kuna. I da je zbog velikog interesa publike dodana još jedna izvedba.
I dok Hrvatski centri UNIMA i ASSITEJ vode razgovore i okrugle stolove na temu kako poboljšati kvalitetu kazališta za djecu, i lutaka i onoga živoga glumca, Ostala trgovina na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama dovodi u središte Zagreba nešto što se naziva predstavom – sa u potpunosti snimljenim tonom. Kazalište za djecu koje ima svoje specifične zakonitosti, čijom se kvalitetom u Hrvatskoj sve više bavi i znanstvena i kazališna zajednica (od ove godine na Pedagoškoj akademiji otvoren je i Poslijediplomski specijalistički studij), pada pred j.d.o.o. za ostalu trgovinu na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama.
I nikome ništa.
Hrvatska – Eldorado za Gruzijce koji se pretvaraju da su iz Moskve i koji na CD-u puštaju glasove – hrvatskih glumaca.
Eto nam pravne države.
Eto nam – izvrsnosti.
Trčilaže u drugačijem kostimu.
P. S. U utorak sam bila u Trećoj rundi Jelene Jindre «u ringu» s tajnikom Matice hrvatske Zorislavom Lukićem. Pa koga zanima…
<< povratak na blog
NA VRH