Pitanje svih pitanja - bez odgovora

Pitanje svih pitanja - bez odgovora

 

Pitanje svih pitanja - bez odgovora

1. ožujka 2016.

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Tihomir -Oreskovic (2)
Foto: Žarko Bašić/Pixsell

Nekada se, da bi se nekoga uhvatilo u laži ili neznanju ili ga suočilo s lažnim obećanjima, čekalo neko vrijeme, po nekoliko mjeseci, pa čak i godina.

Danas za samo tjedan dana vidimo da je – car gol.

Naši su političari postali profesionalni trčilaže.

Prošloga tjedna pročitala sam intervju koji je dala zamjenica ministra kulture Ana Lederer.

Citiram Lederer: U tijeku je rad na državnom proračunu, a o povećanju proračuna za kulturu, koji je najniži u povijesti naše države, ministar Hasanbegović razgovarao je s premijerom Oreškovićem. Ako je kultura identitetsko i strateško «pitanje svih pitanja» nove Vlade, za očekivati je da se barem postupno povećava, ako to već ne bude odmah 1%, čemu se nadamo.

Završen citat.

Prošlo je od ove izjave Ane Lederer do objave dokumenta Ministarstva financija pod nazivom Smjernice za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. i projekcija za 2017. i 2018. točno pet dana.

A u tom pismu nedvosmisleno piše da će proračun za kulturu za ovu godinu biti za 28 milijuna kuna manji od onoga za 2015. godinu.

 

Pročitajte sami:

MINISTARSTVO KULTURE

2015. 678.360.405

2016. 650.179.050

2017. 659.075.465

2018. 672.864.605

 

Kao što vidite, projekcija u Proračunu zaokreta do 2018. pokazuje da će nam i prošla, katastrofalna, 2015. godina biti i ostati – nedostižni san.

Čitam danas članak da će braniteljima biti nemoguće preživjeti smanjenje proračuna koje im sprema ova vlada.

O kulturi?

Nitko se nije oglasio.

Izgleda da za premijera Oreškovića kultura očito nije identitetsko i strateško pitanje svih pitanja. Kako misli Lederer.

Nakon ovoga uistinu više nemam što ni o čemu pisati.

Mogu samo pozvati da 1. ožujka u 18 sati dođete u Novinarski dom u Zagrebu na 1. protestnu tribinu Kulturnjaci 2016: Zašto smo potpisali i podržite inicijativu za smjenu ministra Hasanbegovića.

 

A sada malo naše stvarnosti.

Bolje reći, našeg kaosa.

Početkom veljače pisala nam je na Malu scenu iz Gruzije stanovita Irina iz kazališta Multi-Multi. Pita, možemo li joj naći nekoga tko bi s ruskog na hrvatski preveo nekoliko stranica teksta. Pretpostavili smo da su Gruzijci pozvani na neki hrvatski festival i žele u svoju predstavu uključiti i koju rečenicu na hrvatskom. Odmah sam preko profesionalne udruge krenula u potragu za prevoditeljem.

Nakon toga stiglo je pitanje možemo li pronaći tri glumice i dva glumca da snime tekst. Kako nisam pristalica da se full playback pušta u kazalištu za djecu, pitala sam ih što će im to. Ako žele naučiti hrvatski dovoljno je da im jedan glumac snimi radnu snimku i da čuju kako na hrvatskom zvuči tekst. Pitala sam ih i u čijoj organizaciji dolaze u Hrvatsku i zašto im sve to ne napravi onaj tko ih je pozvao.

Bio je već 18. veljače kada sam shvatila da s cijelom pričom nešto nije u redu, napisala im da im neću tražiti glumce i da odbijam daljnju komunikaciju.

A upravo u to su vrijeme osvanuli po gradu plakati da «Moskovsko kazalište» gostuje u KD Vatroslava Lisinskog, i da se radi o originalnoj dječjoj predstavi sinkroniziranoj na hrvatski.

Ukratko, jedno gruzijsko kazalište, koje se predstavlja kao moskovsko, dolazi u Zagreb i djeci će puštati vrpcu s glasovima hrvatskih glumaca (netko je, valjda, ipak pristao ono što smo mi odbili), a sve u organizaciji firme koja se zove Bodysense.

Kliknete li, vidjet ćete da se radi o j.d.o.o. (vrsta organizacije koja se registrira za 10,00 kuna), a čija je djelatnost: Ostala trgovina na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama.

Napokon sam shvatila što je KD Vatroslava Lisinskog!

Specijalizirana prodavaonica prehrambenim proizvodima!

Na malo!

Sve bi to bilo čak i smiješno da ulaznice za ovu «predstavu za djecu» nisu od 80 do 150 kuna. I da je zbog velikog interesa publike dodana još jedna izvedba.

I dok Hrvatski centri UNIMA i ASSITEJ vode razgovore i okrugle stolove na temu kako poboljšati kvalitetu kazališta za djecu, i lutaka i onoga živoga glumca, Ostala trgovina na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama dovodi u središte Zagreba nešto što se naziva predstavom – sa u potpunosti snimljenim tonom. Kazalište za djecu koje ima svoje specifične zakonitosti, čijom se kvalitetom u Hrvatskoj sve više bavi i znanstvena i kazališna zajednica (od ove godine na Pedagoškoj akademiji otvoren je i Poslijediplomski specijalistički studij), pada pred j.d.o.o. za ostalu trgovinu na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama.

I nikome ništa.

Hrvatska – Eldorado za Gruzijce koji se pretvaraju da su iz Moskve i koji na CD-u puštaju glasove – hrvatskih glumaca.

Eto nam pravne države.

Eto nam – izvrsnosti.

Trčilaže u drugačijem kostimu.  

P. S. U utorak sam bila u Trećoj rundi Jelene Jindre «u ringu» s tajnikom Matice hrvatske Zorislavom Lukićem. Pa koga zanima…

<< povratak na blog

NA VRH