Miševi kolo vode

Miševi kolo vode

 

Miševi kolo vode

5. veljače 2016.

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
 

Miševi -kolo -vode
Izvor: www.24sata.hr

 

Gledam u ekran ispred sebe.

Treba pisati.

Ili možda više i ne treba?

Uhvatiti se za slamku spasa?

Ne vidim je.

 

Kolegica Nina Violić na svom je zidu napisala svoj stav o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj.

Potpuno je svejedno slaže li se tko s njezinim životnim svjetonazorom ili ne.

Žena je napisala što misli.

Što je u našim krugovima rijetka pojava.

Uslijedile su prijetnje.

Njoj i njezinu djetetu.

I to ne bezazlene prijetnje.

Nego prijetnje od kojih ti se ledi krv u žilama.

Prijetnje smrću i silovanjem.

Ljudi!

Smrću i silovanjem! Zbog izrečenog stava!

 

Nakon toga je dio kulturne javnosti na noge podigla vijest da je novi ministar kulture bez obrazloženja smijenio cijelo jedno svoje Povjerenstvo.

Mnoge od medija koji su se našli na «udaru» novog ministra i ne pratim, ali mi se od samog postupka koji je ministar primijenio i kako je raspustio Povjerenstvo, ponovno sledila krv u žilama.

Što je od svega bilo razlogom za raspuštanje Povjerenstva?

Zašto to ne znamo?

Donosi li se nova kulturna politika?

Stare ni nemamo.

Kada je donesena odluka?

Na koji će se način donositi?

Ima li tko informacije?

Ili se sve to riješilo u tjedan dana pa Hrvatska postiže još jedan svjetski rekord?

Ministar kulture jasno je pokazao da mu ad hoc djelovanje nije mrsko, a teorija nas uči da takav način ne vodi dobrobiti zajednice.

Ni jačanju demokracije.

Ni ostvarivanju dijaloga.

I danas, 2016. godine, umjesto da se prvo krenulo u analizu postojećeg stanja, nakon toga u promjenu zakonodavnog okvira (što sam, naivno, očekivala), odlučilo se za kulturnu politiku lomi preko koljena.

U teoriji kulturnih politika takva vrsta nije zapisana.

Bit ćemo još jednom prvi u inauguriranju novih praksi.

 

I na sve to stiglo je priopćenje naše strukovne umjetničke udruge (HDDU) u kojoj se, umjesto jasnog stava koji je dio umjetnika tražio, članstvu preporučuje da se suzdrži od neprimjerenih izjava.

Uh, šteta što nam nisu poslali i pismene upute o tome što smatraju primjerenim, a što neprimjerenim izjavama.

Mislim, da znamo, da ih ne sramotimo naokolo...

Možda i ova Slamka spada u takve neprimjerene izjave jer sam dovela u pitanje to da ministar kulture nije specificirao po kojoj je točki Zakona smijenio članove Vijeća?

 

Na ovo pismo HDDU-a nije mi se sledila krv u žilama jer sam na takvu praksu navikla.

Posljednji put kada smo tražili od naše Udruge da se oglasi bilo je oko pitanja plakata za predstavu Dalibora Matanića Fine mrtve djevojke u kazalištu Gavella.

Čitam prepisku koja je išla između članstva i Udruge.

Tadašnji predsjednik HDDU-a, Goran Grgić, 25. siječnja 2013., a nakon duge rasprave, poručio je:

Ovim putem upućujem poziv svim članovima Društva da artikuliraju svoje mišljenje u vezi navedenog plakata i odluke o usvajanju te potom o skidanju spornog plakata kako bismo mogli na našoj sljedećoj Skupštini razmotriti i iznijeti zajednički stav HDDU-a.

Naravno da nismo razgovarali.

Ni na sljedećoj skupštini.

Niti ćemo na bilo kojoj budućoj išta slično činiti.

Grgića je zamijenio Boris Svrtan.

Svrtana pak Slavko Juraga.

Isti onaj Slavko Juraga koji je vodio Sindikat glumaca.

Koji također ništa nije napravio.

Niti se ikada oglasio o bilo kojem pitanju.

Ah, da, 2007. godine Juraga je svekolikom članstvu bio uputio dopis o problemima kolega koji snimaju sapunice i slične forme.

I to je bilo to. Godine 2007.

Akcija?

Nula bodova.

 

Unucima ću moći reći da je nekolicina nas barem pokušala.

I neće mi biti neugodno kad me budu pitali za junačko zdravlje.

Barem nešto.

Zato čuvam svu dokumentaciju.

Jer kada netko jednoga dana bude pregledavao današnju medijsku kulturnu krvnu sliku, ionako će moći pročitati samo o senzacionalnim rezultatima rada HNK-a u Zagrebu pod vodstvom Dubravke Vrgoč u čijem su se mandatu ostvarivale nevjerojatne stvari kao što je, naprimjer, obilježavanje mjeseca ljubavi u HNK s nikad viđenim programom (Isuse!).

Ostalo, ionako, za medije (ni profitne ni neprofitne) – nije ni postojalo.

Vjerojatno neću doživjeti da netko u ovoj zemlji shvati ono što je Deng Xiaoping u prosincu 1978. godine izrekao na Trećem plenumu jedanaestog saziva Centralnog komiteta Komunističke partije Kine, a nakon čega su započele tektonske promjene u ovom stoljećima uspavanom zmaju od zemlje: «Nije važno je li mačka crna ili bijela, ako lovi miševe, mačka je dobra.»

Nama je ipak važnije je li mačka crna ili bijela.

A miševi...?

Eh, oni kolo vode!

I jako su se u tom kolu zaigrali.

P. S. Imamo novog ministra kulture već desetak dana, a na fasadi HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci još uvijek nema nikakvog transparenta kojim bi nam menadžment kazališta poručio što misli o novom ministru. Što se događa?

<< povratak na blog

NA VRH