Zoran Juranić
Zoran Juranić
Akademik Zoran Juranić rođen je 1947. godine u
Rijeci, gdje je završio gimnaziju i srednju muzičku školu. Od 1965.
studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu najprije glazbenu teoriju,
zatim kompoziciju (prof. Stjepan Šulek) i dirigiranje (prof. Igor
Gjadrov). Nakon diplome dirigiranja 1972. dobiva mjesto zborovođe u
Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je od 1988. stalni
dirigent, a od 2002.-2005. i ravnatelj Opere. Surađivao je i sa
drugim našim opernim kazalištima, pa je 1989.-90. bio umjetnički
ravnatelj Opere HNK Ivana Zajca u Rijeci, a 1992.-95. i 1997.-2002.
Opere HNK u Osijeku. Uz to je od 1975. bio (s prekidima) honorarni
predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te Pedagoškoj akademiji u
Osijeku i područnim odjelima kazališne Akademije u Rijeci i
Osijeku. Sada je stalno zaposlen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u
zvanju redovnog profesora. Stalni je gost - dirigent Opere Srpskog
narodnog pozorišta u Novom Sadu, te šef dirigent Društvenog
orkestra Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.
Kao dirigent debitirao je 1970., dok je za opernim pultom prvi
put nastupio u HNK u Zagrebu 1977. vodeći predstavu Verdijeva
"Trubadura". Uz niz simfonijskih i koncertnih skladbi, njegov
repertoar obuhvaća pedesetak opernih djela iz svih stilskih
razdoblja. Nastupao je u svim zemljama bivše Jugoslavije, te u
Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i bivšem SSSR-u. U
njegovu skladateljskom opusu ističe se operna farsa "Govori mi o
Augusti" (prema djelu Luke Paljetka), praizvedena 1999. na Muzičkom
biennalu Zagreb, operna sapunica "Pingvini" (Hamburg i Zagreb
2007.), te niz scenskih, orkestralnih i komornih skladbi (operetno
- kabaretski karusel "Fritz i pjevačica"(Pečuh 1993.), simfonijski
torzo "Inter arma narrant Musae"(izv. kao balet u Osijeku
1994.), Gagliarda (2002.) i Didaskalije (2003.) za gudački
orkestar, Canti all'antica za violoncello i gudače (1985.),
Cantatina za sole, zbor i udaraljke (1993.), Fanfaronata za puhački
orkestar (1995.), A Luca Sorgo za komorni orkestar (2001.),
Klavirski kvartet (1973.), Sonate za violinu (1973.) i gitaru
(2000.), Pjesme tjeskobe za glas i violoncello (1986.), Sinfonia
umile (2005.), Gudački kvartet (2009.), Koncert za violu i gudače
(2011.) i t.d.). Izdan mu je i autorski CD nosač zvuka
sa pet skladbi. Za svoje je opere sam pisao i libreta, a u
više se navrata okušao i kao operni redatelj.
Kao dirigent s posebnim se interesom bavi zaboravljenim ili rjeđe
izvođenim djelima i skladateljima; povezavši
muzikološki interes sa svojom skladateljskom i dirigentskom
vokacijom revidirao je i izveo niz zanemarenih djela iz naše
glazbene baštine, poput Psalma "Babilonskijem nad rijekama" i 8.
simfonije Luke Sorkočevića, Gudačkog kvarteta i Psalma "Dixit
Dominus" Antuna Sorkočevića, Requiema za Ruđera Boškovića Julija
Bajamontija i dr. Stožerni dio tog interesa posvećen je opernoj
baštini, a u njegovu centru bilo je djelo Ivana pl.
Zajca. Od 1989. do danas revidirao je, priredio za izvedbu i izveo
niz Zajčevih scenskih djela : opere "Lizinka", "Zlatka", "Ban
Leget", "Mislav" (tu je predstavu 1995. u Osijeku i režirao),
"Amelia", operu-oratorij "Prvi grijeh" i operetu "Momci na brod".
Jedan je od osnivača festivala "Zajčevi dani" u Rijeci. Drugi
skladatelj kojem je posvetio punu pažnju je Istranin Antonio
Smareglia - osim što je izveo njegove opere "Istarska svadba"
i "Oceana", napisao je i više muzikoloških tekstova o njemu i
sudjelovao na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Sloveniji i
Italiji. Revidirao je i izveo i operu "Oganj" Blagoja Berse, te
ravnao praizvedbama opera "Bitka pod Siskom" Miroslava Miletića,
"Preobražaj" Stanka Horvata i "Crux dissimulata" Srećka Bradića. U
Hrvatskoj i Italiji tiskano mu je više muzikoloških radova o Zajcu,
obitelji Sorkočević, A. Smaregliji, R. Zandonaiju i dr. Sa
Društvenim orkestrom HGZ-a izdao je i CD s nepoznatim
skladbama iz zbirke Udina-Algarotti (Robuschi, Anfossi,
Dittersdorf, Pleyel), koje je i priredio za izvedbu. Nedavno
je, u izdanju HAZU, tiskana opsežna zbirka popijevaka V. Lisinskog
u njegovoj redakturi, a upravo je završio i redakturu opere
"Porin". Prevodio je operna libretta s a talijanskog i francuskog
jezika.
Neko je vrijeme (1970.-73.) djelovao i kao glazbeni kritičar u
Studentskom listu i Telegramu. Za svoj je rad dobio više priznanja
i nagrada. Spomenimo Nagradu najboljem dirigentu za vođenje
predstave "Macbeth" G. Verdija na Opernom festivalu u Ljubljani
1886., nagradu "Vladimir Nazor" za 1990. godinu, Nagradu "Josip
Štolcer-Slavenski" za 1992. i 1999. , nagradu Grada Zagreba
2000., Povelju grada Rijeke 2001., te povelju HAZU 2001. za operu
"Govori mi o Augusti". Nosilac je i ordena Danice hrvatske s likom
Marka Marulića. Od 2010. godine je i član suradnik HAZU. Član je
HDGU-a, Hrvatskog muzikološkog društva i Društva hrvatskih
skladatelja, gdje je i član Upravnog odbora (od 2008.
potpredsjednik), te Upravnog odbora Fondova Stjepan Šulek i Lovro i
Lilly Matačić. Od 2010. je i predsjednik Upravnog vijeća
Zagrebačke filharmonije. Bio je član mnogih ocjenjivačkih sudova na
raznim natjecanjima.
NA VRH