Ivan pl. Zajc

Ivan pl. Zajc

Danas se prisjećamo velikog skladatelja, dirigenta i glazbenog pedagoga Ivana pl. Zajca. Rođen je 3. kolovoza 1832. godine u Rijeci. Školovao se u Milanu, gdje je na Konzervatoriju studirao od 1850. do 1855. godine. Povratkom u Rijeku prihvatio je mjesto dirigenta i koncertnog majstora Gradskog kazališnog orkestra, a poučavao je i gudačke instrumente u Filharmoničkom društvu. Godine 1862. odlazi u Beč gdje se uspješno bavi pisanjem opereta.

Već od prve operete Momci na brod (Mannschaft am Bord) Zajc je imao veliki uspjeh kod publike, što su sljedeće operete samo potvrdile. No u Beču je napisao i svoje prve skladbe na hrvatski tekst, među njima treba istaknuti rodoljubnu pjesmu U boj (1866.) koju će kasnije uvrstiti u operu Nikola Šubić Zrinjski. Godine 1870. Zajc je došao u Zagreb gdje je postao ravnatelj i dirigent prve stalne hrvatske opere, i ravnatelj glazbene škole Glazbenog zavoda. Operu je vodio do 1889. tj. do njezinog prvog ukidanja, a školu do umirovljenja. U Operi je proveo temeljitu reorganizaciju i znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog ansambla koji je pod Zajčevim vodstvom u 19 godina izveo oko 50 opera i desetak opereta. Zajc nije samo utemeljitelj hrvatske opere kao umjetničke ustanove već je opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio i u stvaralačkom smislu jer je do njegova dolaska u Zagreb bila izvedena samo jedna hrvatska opera - Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Zajčev skladateljski opus vrlo je bogat, a njegova rukopisna ostavština broji preko tisuću jedinica građe. Preminuo je u Zagrebu, 16. prosinca 1914. godine.

U razvoju hrvatske glazbe Zajc je imao bitnu ulogu. Djelujući kroz dugo vremensko razdoblje kao organizator, dirigent, pedagog i skladatelj, započeo je i uspješno vodio borbu protiv diletantizma, a za ozbiljnost glazbenog  stvaralaštva i izvodilaštva.

Zajc je za sobom ostavio oko 1200 raznovrsnih djela za orkestar, komorne sastave, klavir, a njegova najveća vrijednost je u tome što je potaknuo daljnji razvoj hrvatske glazbe u doba habsburškog apsolutizma. Digitalizirani notni zapisi njegovih najpoznatijih skladbi Večernja pjesma, Lastavicam,Djevojka i ruža dostupni su na stranicama Digitalizirane baštine, a njegova bogata ostavština čuva se u Zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.