Život-je-san

Život-je-san

 
  • Darko Lukić
    Život je san, viteška priča - epizoda šesta

    11+
    Život-je-san

    Inspirirano dramom Calderon de la Barca "Život je san"

    Autor teksta: Darko Lukić
    Redatelj: Ivica Šimić
    Scenografkinja: Dinka Jeričević
    Kostimografkinja: Mirjana Zagorec
    Skladatelj: Alen Kraljić
    Oblikovateljica svjetla: Željka Šaravanja
    Fotografkinja: Ana Šesto
    Producentica: Vitomira Lončar

    igraju:

    Silvio Vovk
    Anja Đurinović
    Mia Anočić-Valentić
    Zoran Gogić

     

    Praizvedba je 20. rujna 2012. u 20 sati

     

    O PISCU I DJELU

    Španjolski pisac Pedro Calderón de la Barca (1600-1681),  spada među najveće španjolske dramatičare svih vremena, a zajedno s Lope de Vegom označio je doba koje se naziva Zlatnim stoljećem španjolske drame i kazališta. Nakon velikog uspjeha svojih tekstova 1623. postao je i službeni dvorski pisac. Njegovo svakako najpoznatije djelo "Život je san" praizvedeno je 1635. a godinu dana nakon toga i tiskano je u knjizi. Godine 1651. Calderon se povlači iz svjetovnog života i postaje svećenik, ali nastavlja pisati dramske tekstove, najviše djela vjerskog sadržaja (autos sacramentales). Sačuvano je 120 njegovih djela, od čega 80 moraliteta, iako je najvjerojatnije napisao i više od toga.

    U tom bogatom opusu najistaknutije mjesto zauzima tekst "Život je san". Osim goleme popularnosti na pozornicama na španjolskom jeziku i u brojnim prijevodima, koja kroz stoljeća nije postajala manja, to je djelo intrigiralo i najveći broj teatrologa. U pokušajima definiranja žanra, od tragikomedije, preko filozofske drame, pa sve do učitavanja elemenata egzistencijalizma, ovo je djelo uznemiravalo i pozivalo na nova tumačenja svojom složenom i neobičnom strukturom, kompleksnim mogućim izvorima i raznovrsnim idejnim utjecajima. Neki su se autori posebno fokusirali na odnos slobode i usuda, druge je, pak, zaimala ideja slobodne volje u kontekstu katoličke protureformacije, ali i suvremenih filozofskih tumačenja, pa su se bavili pitanjima pravde, kazne, autoriteta vlasti, pobune, treći su se bavili idejom prolaznosti i privida materijalnog svijeta i života, generacijskim jazom i odnosima roditelja i djece...Svako novo čitanje Calderonova djela "Život je san" ostavlja prostor za nova otkrivanja mogućih autorovih nadahnuća i idejnih veza. Brojni su komentatori već razmatrali to bogatstvo ideja, koje se proteže u rasponu od Platona do hinduizma i budizma, od judeokršćanskih mitova do drevne Perzije, od antičkih mitova do ideja katoličke protureformacije. Svi su, međutim, uočili činjenicu kako sam Calderon u djelu nema jednostrano stajalište, ne definira jedan mogući odgovor, i upravo u igri otvorenih mogućnosti održava kroz stoljeća zanimanje gledatelja za tekst koji se do danas izvodi na kazališnim pozornicama širom svijeta.

    I SAN JE ŽIVOT

    Brojna su umjetnička djela nastala pod izravnim utjecajem i nadahnućem, kao obrade, nove verzije ili samostalna umjetnička djela nadahnuta temom ili likovima teksta "Život je san". Djelo je doživjelo i uglazbljenje za opernu izvedbu 1910., filmska verzija snimljena je 1987. s naslovom "Sjećanje na priviđenja". U 21. stoljeću autorica Sheila Callaghan napisala je svoju uspješnu dramu "Groznica/San" kao suvremenu verziju Calderonova djela 2009. godine, a preuzimajući priču Calderovone drame, Giannina Braschi napisala je 2011. roman "Ujedninjene banana republike".

    Moj osobni izazov u razgovorima s Calderonom i njegovim djelom je  problem (ne)razumijevanja roditelja i djece, koji se očituje u odnosu kralja i Sigismunda jednako kao i u odnosu Klotalda i Rosaure. Ne manje izazovno mi je i pitanje granice između "života" (kao općeprihvaćene stvarnosti) na jednoj, i "sna" kao fikcije, imaginacije i tlapnje na drugoj strani. Ovaj tekst, nadahnut velikim Calderonovim djelom, kao moja verzija jednog mogućeg čitanja, usmjeren je na ta pitanja.

    Zašto nam se podrazumijeva da su odnosi najbližeg krvnog srodstva, (a odnos roditelja i djece je to u najvećoj mogućoj mjeri), u pravilu uzvišen i posvećen odnos, kad nam već i najpovršniji pogled na bliže i dalje okruženje ukazuje na drame nesporazuma, mučne sukobe pa i otvorena neprijateljstva upravo u tom, toliko idealiziranom odnosu? Nije li to možda upravo zbog toga što smo stoljećima idealiziranja željeli prekriti mučnu golotinju izravnog sukoba generacija i nekako umiriti vlastita sjećanja na iznevjerena očekivanja, neobjašnjive nesporazume, temeljno nerazumijevanje i zapanjujuću različitost, nad kojima ipak opstaje stalna potreba za zagrljajem?

    Zašto nam se podrazumijeva da su "život" i "san", stvarnost i mašta, dva strogo odvojena svemira između kojih su čvrste granice, zidovi, čuvane dveri, kad svakodnevno s nevjerojatnom lakoćom preskačemo iz jednog u drugi od ta dva svijeta, a da jedva primjećujemo trenutak prijelaza?  Je li to zbog toga što u "životu" postoje jasna pravila igre, koja nam daju oslonac i oslobađaju nas mučne neizvijesnosti vlastitih traganja, dok u "snu" sve podjednako izmiče nadzoru i otvara neshvatljiv prostor otvorenih mogućnosti?

    Ovom igrom ne pokušavam dati odgovore na tako velika i složena pitanja, nego samo želim ta pitanja iznova postaviti na svoj način.

    Darko Lukić

    Nagrade

    Za ulogu u ovoj predstavi Mia Anočić-Valentić nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta 2013. u kategoriji "najbolja ženska uloga u predstavi za djecu".

 
NA VRH