Superspasiteljice

Superspasiteljice

 
  • Pascale Platel
    Superspasiteljice

    DIJETE I POLITIKA
    (angažirano kazalište za djecu)
    u povodu premijere Superspasiteljica u kazalištu Mala scena

    Evo nekoliko pitanja:

    Tiče li se djecu stvarnost i društvena realnost i jesu li ona subjekti ili objekti politike?
    Trebamo li djeci govoriti istinu o svijetu koji ih okružuje ili ih trebamo lažima izolirati od stvarnosti?
    Trebamo li odgađati trenutak suočenja s realnošću za neka druga vremena i koja? Kad je dijete spremno primiti spoznaje o društvu i društvenoj zbilji i može li u tome sudjelovati kazalište?
    Je li dužnost kazališta za djecu graditi iluzije i šarene laži u kojima će dijete izgubiti kontakt sa stvarnošću ili je kazalište dužno vikati "Car je gol!" u ime djeteta?
    Umjesto istine o svijetu, trebamo li pričama o prinčevima i princezama umatati istinu u šareni celofan ili tu istinu treba ogoliti i podastrijeti je pred djecu?

    Svjestan sam težine ovih pitanja koja se neprestano postavljaju i o kojima se već tridesetak godina razgovara na raznim stranama svijeta. I sâm sam svjedočio seminarima i skupovima na različite teme koje su se na ovaj ili onaj način doticali ovih pitanja. "Kazalište za djecu i društvena realnost", "Tema smrti u kazalištu za djecu", "Političko kazalište za djecu", "Tabui u kazalištu za djecu" itd., teme su koje se razmatraju s velikom ozbiljnošću i koje čine osnovu za promišljanje suvremenog kazališta za djecu. Na europskoj kazališnoj sceni, ali na žalost ne i kod nas, predstave koje se bave ovim pitanjima najistaknutiji su predstavnici umjetničkog smjera u kazalištu za djecu, pogotovo za mladu publiku.

    Društvena angažiranost kazališta za djecu nije nova pojava i datira još od početka sedamdesetih godina i predstava slavnog GRIPS teatra i njihovog umjetničkog vođe Volkera Ludwiga. Dijete studentskih nemira iz 1968., već se onda zalagao za to da kazalište aktivno sudjeluje u izgradnji mlade osobe tako da mu govori o svim društvenim problemima u kojima se dijete nalazi bez okolišanja i bez podastiranja lažnih iluzija.

    U Nizozemskoj, zemlji koja je iznjedrila čitav niz autora koji se bave angažiranim kazalištem za djecu i mladu publiku ističe se Ad de Bont i njegovo kazalište Wederzijds (Uzajamnost). Sličnim putem išla je od 1971. i Lisbeth Coltof sa svojim kazalištem Huis aan de Amstel. Njezina adaptacija Brechtovog teksta Majka Hrabrost i njezina djeca gostovala je u Zagrebu 1998. godine u sklopu festivala Mliječni zub.

    U Švedskoj, Suzanne Osten i kazalište Unga Klara (Mlada Klara) izvršilo je svojim angažiranim predstavama silan utjecaj ne samo na kazalište za djecu u Švedskoj. Suzanne i danas iznenađuje sa svojim poduhvatima. Ovaj zadnji, naslovljen Babydrama i namijenjen bebama od 6-18 mjeseci zapalio je cijelu europsku kazališnu scenu, i to ne samo za djecu. Na prošlogodišnjem BITEF-u, Babydrama je dobila nagradu publike kao najbolja predstava festivala. Nadam se da ću imati prilike pisati o ovoj jedinstvenoj kazališnoj predstavi u nekom od narednih brojeva Mojeg vrtića.

    U novije vrijeme, u ovom dramskom pismu prednjače Flamanci, koji su u posljednjih desetak godina napravili pravu revoluciju u shvaćanju kazališta za djecu i mlade. Jo Roets, Alan Platel, Ignace Cornelissen i drugi flamanski autori iscrtali su obrise jednog suvremenog kazališta za djecu koje se odreklo glamuroznih kostima i scenografije klasičnog kazališta za djecu u korist maštovitosti i zaigranosti kroz koju se progovara o različitim aktualnim temama dječjeg života. I mi smo u Maloj sceni igrali nekoliko naslova iz tog repertoara: HENRIK V Ignace Cornelissena dugo je godina bila perjanica našeg repertoara, a CYRANO Jo Roetsa do danas ostaje kao jedna od najcjenjenijih naših predstava. Jedna od autorica koja nesumljivo pripada tom krugu, a ujedno i glumica i redateljica, Pascale Platel, napisala je i tekst koji će se premijerno izveti u Maloj sceni 19. i 20. ožujka:

NA VRH