Amelija ide na ples

Amelija ide na ples

 
  • Gian Carlo Menotti
    Amelija ide na ples

    11+
    Amelija ide na ples

    Redateljica: Frana Marija Vranković

    Dirigent i klavirska pratnja: Ante Sladoljev

    Kostimografkinja: Anamarija Filipović Srhoj

    Scenografkinja: Marta Crnobrnja

    Oblikovanje svjetla: Željka Fabijanić Šaravanja

    Likovno oblikovanje: Klasja Habjan i Zita Nakić Vojnović

    Fotografije: Ana Šesto

    Pomoćnica redateljice: Buga Marija Šimić

    Producentica: Vitomira Lončar

    U predstavi sudjeluju studenti Muzičke akademije u Zagrebu pod mentorstvom svojih nastavnika.

    Predstava se izvodi uz klavirsku pratnju na talijanskom jeziku te uz titlove na hrvatskom jeziku u prijevodu Marijane Radičević.

    Likovi:

    AMELIJA, otmjena dama (sopran): Marijana RadičevićPaulina Đapo / Aleksandra Bilanović 

    AMELIJIN suprug (bariton): Luka Ivoš

    Amelijin ljubavnik (tenor): Tomislav Tukša / Matej Predojević Petrić

    AMELIJINA prijateljica (mezzosopran): Maja Mužar

    Amelijina služavka 1. (sopran): Klara Pelin Antea Poljak

     

    AMELIJINA služavka 2. (mezzosopran): Buga Marija ŠimićEna Lešić

    Policijski načelnik (bas): Toni Nežić

    Amelijin kuhar (bas): Ivan Starčević / Tomislav Fratrić

    Amelijin batler (tenor): Luka Šindija

    Predstava traje 50 minuta.

    AMELIJA IDE NA PLES (Amelia al ballo), 

    komična je opera u jednom činu te prvo djelo koje je Menotti skladao kao formalno obrazovani skladatelj. Opera je praizvedena 1. travnja 1937. na filadelfijskoj Muzičkoj akademiji u Philadelphiji. Iako je Menotti libreto prvo napisao na talijanskom jeziku, opera je praizvedena na engleskom jeziku. Niti godinu dana nakon praizvedbe “Amelija ide na ples” našla se na repertoaru njujorškog Metropoliten, jer su njezini živi, ariozni recitativi te nekoliko arija lako pamtljivi zbog ugodne i svježe melodike.

    Sadržaj:

    Amelija se u svom stanu sprema za odlazak na veliki ples. Iznenada u budoar uleti njezin Muž optužujući ju za preljub. Inzistira da mu otkrije tko je njezin Ljubavnik. Amelija Mužu nudi pakt. Otkrit će mu Ljubavnikovo ime pod uvjetom da ne otkaže odlazak na ples. Muž prihvaća ponudu, pa mu otkrije da ga vara sa susjedom s kata poviše. Muž se odlazi obračunati s Ljubavnikom. Amelija tuguje nad svojom tužnom sudbinom te strahuje da će propustiti najvažniji ples sezone. Upozorava Ljubavnika da ga Muž želi upucati. Ljubavnik se užetom spusti u njezin stan i nudi joj da s njim pobjegne. Amelija ponudu odbija i inzistira da ju umjesto Muža odvede na ples. Ljubavnik pristaje i sakrije se u nišu. Muž se vraća i pronađe Ljubavnikovo uže. Pronalazi i Ljubavnika i pokuša ga ustrijeliti, no pištolj mu otkaže poslušnost. Usred strastvenog glazbenog nadmetanja o zakonskim i moralnim zavrzlamama, Amelija u afektu uzima vazu te udari Muža posred čela. Ukućani se u panici okupe. Dolazi i Policijski načelnik. Amelija im objasni kako je, dok spremala za ples, u stan upao provalnik i udario Muža vazom. Načelnik uhapsi Ljubavnika i pozove Ameliju na ples.

    Gian Carlo Menotti (1911.-2007.) američki je skladatelj i libretist, rodom iz Italije. Poslije Gershwina najistaknutiji je američki operni skladatelj. Na novi kontinent donio je kultivirani, urođeni osjećaj za raspjevanu melodiku i efektan glazbeni teatar. Izraziti je kazališni čovjek koji stvara prije svega scensko, a onda tek glazbeno djelo. Već je sa sedam godina počeo skladati pjesme, a prvu operu, „Pierotova smrt“ napisao je s jedanaest godina. S dvanaest godina upisao se na Konzervatorij G.Verdi u Milanu. Nakon očeve smrti seli u SAD te nastavlja studij kompozicije na Curtisu, filadelfijskom institutu za glazbu. Prvo djelo, koje je skladao kao formalno obrazovani skladatelj, bila je upravo jednočinka „Amelija ide na ples“. Opera je praizvedena 1. travnja 1937. na Muzičkoj akademiji u Philadelphiji na engleskom jeziku. Njezin je uspjeh ponukao radijsku kuću NBC da od Menottija naruči operu za eter, „Stara služavka i lopov“. Bio je to prvi put da je jedna radijska kuća od nekog kompozitora naručila operu namijenjenu upravo radijskom emitiranju. Između ostalog napisao je i balet, „Sebastian“, klavirski koncert, jednočinke „Medij“ i „Telefon“ te tročinku „Konzul“, za koju je 1950. osvojio Pulitzerovu nagradu za glazbu i nagradu Njujorških dramskih kritičara za najbolji mjuzikl. Najpoznatije Menottijevo djelo je božićni hit „Amahl i noćni posjetitelji“, kojeg je 1951. napisao i skladao za televizijsku kuću NBC. Menotti je sam pisao libreta za svoje opere i balete na engleskom jeziku, uz tri iznimke. Libreta za opere „Amelija ide na ples“, „Zlatni otok“ i „Posljednji divljak“ izvorno su napisana na talijanskom jeziku. Menottijeva kasnija djela uključuju „Jakobovu molitvu“ i „Goyu“, napisanu za Plácida Dominga. Neke opere su mu uspjelije u tekstovima nego u glazbenom pogledu. U svojim najvrjednijim djelima postigao je izražajnu sintezu riječi i tona ostvarujući snažan dojam kod publike. Nije osobito moderan skladatelj ali je volio birane i bizarne efekte. Stilski se oslanjao na kasni talijanski verizam te njegova djela nisu imala gotovo ničeg američkog. Na glazbeno-kazališnu scenu donio je religiozu mistiku kao i suvremene psihološke, pa čak i političke probleme. Menotti se istakao majstorom glazbeno scenskog humora a ogledao se i s problemima opere na filmu i TV. Godine 1984. dobio je nagradu za životno djelo Kennedy Centra.

 
NA VRH