originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Početkom travnja bit će dvije godine od prvog natječaja za intendanta HNK-a u Zagrebu.

DVIJE GODINE.

Ujedno će to biti i dvogodišnjica od prve gerilske akcije koju smo nas nekolicina poduzeli ne bismo li ukazali na netransparentnost natječaja u našim javnim kazalištima.
Dakle, za one koji su možda zaboravili, naša mala kazališna gerila došla je toga travanjskog ponedjeljka 2012. godine u 11 sati na portu HNK-a u Zagrebu i zatražila natječajnu dokumentaciju.

Bilo nas je šestero u skupini, a pripremljene dokumentacije bilo je samo za pet osoba.
Gerilac Marko Torjanac ostao je bez svog «kompletića».

U međuvremenu su natječaji propadali, a ovih smo dana dočekali i raspisivanje najnovijeg - petog po redu.
Natječaja.
Kao marljiva učenica, odmah po objavi u Narodnim novinama, uputila sam se na Trg maršala. Zanimalo me je li se u natječajnoj dokumentaciji nešto promijenilo u ove dvije godine.
I? Što vam mogu reći?

Da! Promijenilo se!

Dokumentaciju više ne možete nositi kući, nego je samo možete dobiti na uvid u prostoru kazališta/pisarnice.
Možete sjesti u sobicu od desetak kvadrata, bez slobodnih stolaca, i svaki dan od 11 do 14 sati - pisati bilješke.
Ako vam baš zatrebaju.

Mislim, možete i popamtiti svu dokumentaciju. Ako imate fotografsko pamćenje. Zašto ne?
Dakako da trebate potpisati da nikome nećete reći što ste pročitali. To je i dalje vojna tajna.
Dokumentacija ima, po mojoj slobodnoj procjeni, oko 150 stranica (možda i više), a iz nje se trebaju izvaditi podatci za četverogodišnji kadrovski, programski i financijski plan organizacije u kojoj je zaposleno 517 djelatnika i koja ima još tkoznakoliko vanjskih suradnika.

Sitnica.

To se uistinu može napraviti letmičnim uvidom u dokumentaciju.
Ah, da, možete doći svaki dan od 11 do 14 sati.
Uzmete, lijepo, godišnji odmor i stojite u sobici bez svog stolca i pravite bilješke.
I svakoga dana iznova potpisujete da nećete nikome ništa reći što ste pročitali u materijalima.

Osim mene, po dokumentaciju toga dana nije došao nitko pa pretpostavljam da se ostali zainteresirani još nisu odlučili na ovakav način istraživanja.
A možda im nitko nije ni rekao da će morati podići šator (iliti bivak) u podrumu nacionalne kuće te danima kampirati ako žele biti dobro informirani i napraviti kvalitetan program.

Ili se pak ovima 'DRUGIMA' cijela dokumentacija dostavlja na kućnu adresu i ne moraju, kao ja, dolaziti u pisarnicu HNK-a? Joj, u pisarnicu, k'o da smo u Austro-Ugarskoj.

Baš me zanima vrijede li pravila o «uvidu na licu mjesta» za sve ili samo za mene i meni slične? Visi li tamo na nogama baš svaki zainteresirani kandidat, pa i onaj tzv. OZBILJNI, s tekicom i zašiljenom olovčicom nad tim silnim papirima? Ili su mu stigli mailom i slično?

Dobro da nisu propisali da se može «uviđati» stojeći samo na jednoj nozi!

Pitala sam pravnicu da mi kaže tko je donio odluku o tome da se dokumentacija više ne može iznijeti iz kuće, a ona kaže - Ministarstvo kulture.
Zvala sam Ministarstvo kulture i oni su mi potvrdili pravničine riječi.
Nije žena kriva, znam to. Radi što joj se kaže.

Dobro smo napredovali u ove dvije godine demokratske i liberalne vlasti:
dokumenti su sve manje dostupni, što znači da je VOJNIH TAJNI sve više.

Hm, možda su se Milan Bandić i Andrea Zlatar Violić na povijesnom sastanku na vrhu dogovorili da ovog puta neće dopustiti da nepoželjni kandidati zalutaju u pisarnicu HNK-a? Pa da im mute vodu svojim prijavama?
Ako su dogovorili izbor, zbog čega nisu promijenili i Zakon o kazalištima i ugradili članak da se intendant naprosto IMENUJE, a ne izabire na javnom natječaju?

Razmišljam o tome je li došlo vrijeme za novu gerilsku akciju.
Pa da nas dvadesetak (jer sad nas već sigurno ima toliko) dođe u HNK i traži na uvid dokumentaciju.
U isto vrijeme.
I tako svaki dan.
I da svatko od nas, kako je netko duhovito napisao na FB-u, donese pečenog piceka, bureke i slično. Da se ima za gablec.
Naime, ogladni se istražujući tri sata brojčice o poslovanju naše najveće nacionalne kuće…

Razmišljajući što učiniti, stavila sam na svoj FB profil vijest o svom najnovijem iskustvu u NHK-u. Odmah mi se javila firma HSM koja distribuira različite vrste skenera, pa tako i one male koji izgledaju kao štapić, a čiji vlasnici prate i podržavaju Slamku. Ukratko, imam mali skener na baterije i sljedećeg tjedna idem ponovno u akciju, s novim oružjem!
Živjela IT industrija!

A možda mi zabrane skeniranje?
U natječaju ne piše da je takvo što zabranjeno.

No, ako i zabrane, još uvijek nam ostaje gerila: da nas dvadeset (a možda i trideset) u isto vrijeme dođemo po dokumentaciju. Sa skenerićima.
U tom slučaju trebali bi za svakog od nas osigurati «stražu».
A tko bi stražario nad nama?
Elektronska ograda, ili ona fina klasična, bodljikava?
Joj, neću dalje ići u razradu ovog scenarija. Moglo bi biti uzbudljivije nego na mnogim našim pozornicama!
Javit ću sljedeće nedjelje kako se razvija situacija.

Samo ponovno želim napomenuti da smatram da HNK u Zagrebu krši Zakon o kazalištima jer je izbor za novog čelnog čovjeka raspisalo Kazališno vijeće koje nije formirano u skladu s Izmjenama ZOK-a od 30. rujna 2013. A to isto Vijeće također je trebalo taj isti natječaj raspisati još prije četiri mjeseca.
U Vijeću sjede predstavnici zakonodavca (na čelu s Vladimirom Stojsavljevićem, pomoćnikom ministrice), ali njih baš briga što krše zakon - tog istog zakonodavca!
Zakoni se ionako pišu kako kome padne na pamet. Tuckaju zakon, da citiram navedenog!

U međuvremenu je završila (još) jedna etapa «slučaja Osijek». Imenovan je vršitelj dužnosti intendanta, glumac Miroslav Čabraja. Njega čeka uspostava novog Kazališnog vijeća, pa novi natječaj.

Na temu Osijeka danas imam reći samo dvije zanimljive stvari.
1. Prošlog se tjedna sastalo Kazališno vijeće i ODBILO izvještaj Božidara Šnajdera, bivšeg intendanta, za 2013. godinu.
2. To odbijanje nije zaustavilo ministricu Zlatar Violić da tom istom Šnajderu pošalje Pismo (ili čak BRZOJAV?) zahvale. Pročitajte ga sami. Dakle, čovjeku kojem izvještaj za prošlu godinu nije dobio prolaznu ocjenu, ministrica piše laude. Za odgovore na upite građana Zlatar Violić i dalje nema vremena (premda joj je to zakonska obveza), ali za pisanje pohvalnica intendantima kojima izvještaj ne prolazi - za to se uvijek nađe vremena! I razloga, vjerujem.

Kad smo već kod imenovanja, svakako pročitajte tekst na teatru.hr u kojem se analizira trenutačna kazališna situacija.
Znate li da čak trećina javnih kazališta u Hrvatskoj nema ravnatelja?
Genijalno.

No, nastavimo gdje smo stali prošlog tjedna.
U Splitu.
Tijekom tjedna vodila sam dijalog s Gradom Splitom i sa samim kazalištem te tražila dokumentaciju kako bih vam mogla argumentirano prenijeti što se zapravo tamo događa.
Dokumentaciju (još) nisam dobila jer su se Grad i Kazalište preko mene lagano prepucavali, a ono malo što mi je od dokumenata stiglo možda može zadovoljiti djecu u nižoj jasličkoj skupini, ali ne i mene.

Pak čekam…

No, otvorila su se druga vrata, a o istom pitanju!
Bilić je prošloga tjedna imao protunapad u obliku izjava po medijima u kojima pokušava demantirati sve činjenice koje je o njegovu radu izreklo Radničko vijeće i to, kako prenosi Dalmacija News u tekstu Kako nas je lagao Tonči Bilić, uz pomoć Berislava Šipuša koji je smjesta doletio iz Zagreba. Kaže Bilić da nije konzumirao ugovor koji je sam sročio (?!), a nova dokumentacija koja mi je dolepršala u inbox tiče se Zbora Hrvatske televizije gdje je Bilić šef dirigent.
Sjećate se, Bilić je na stalnoj plaći u Splitu, a i na stalnom je honoraru u Zagrebu.
Vodi dvije organizacije.
A ne klonira se!

U Glazbenom programu HRT-a glavnu riječ ima Ivana Kocelj za koju sam već u prošlom postu napisala da je (uz Bilića) usko povezana sa zamjenikom ministrice kulture Berislavom Šipušem. A i da vodi Osorske glazbene večeri. U kojem je član Vijeća Tonći Bilić. A koje snima Hrvatska televizija, a Ivana Kocelj, kao šefica glazbenog programa, daje naloge da reportažno vozilo krene na put.
U Osor.
Gdje je udrugu Osorske glazbene večeri do prije godinu dana vodio Šipuš.
Dakle, u petak je na HRT održana sjednica Nadzornog odbora (koja nije završena, nastavit će se u srijedu), a zbog mobbinga u Zboru. Kojem je šef Tonči Bilić, a koji traži otpuštanje dijela zbora zbog nesposobnosti.

Prema dokumentaciji koju posjedujem, jasno je da kad zborom dirigiraju drugi dirigenti (Lajovic, Lipanović, Kranjčević) - nesposobnih nema, a koncerti dobivaju izvrsne kritike.
Zbor HRT-a ima primjedbe da su članovi Povjerenstva za audicije interesno i profesionalno vezani uz programe Tončija Bilića te je njihova objektivnost krajnje upitna, a jedina osoba koja nikad i nikakvu audiciju nije prošla na HRT-u sâm je Tonči Bilić!

Ni kao korepetitor, ni kao dirigent, a niti kao šef dirigent!
A za njega nije raspisan ni javni natječaj na javnoj televiziji.
Mjesto šefa dirigenta stalno je radno mjesto i nije predviđeno za vanjskog suradnika.

Članovi zbora traže (između ostalog) da audicijska komisija mora biti neovisna od vertikale Kocelj - Bilić - Šipuš te predlažu da to budu ljudi koji nisu na hrvatskom glazbenom tržištu, nisu u Osorskim glazbenim večerima i sličnim manifestacijama u kojima Kocelj - Bilić - Šipuš imaju udio.

Članovi Zbora pitaju se i koliko stoji isključivanje ljudi iz procesa rada (zborista koji ne pjevaju), a koje traje već godinama? Koliko stoji smjenski rad zbora (to se posebno i više plaća!) da bi se prilagodili vremenu rada kad to Biliću odgovara, odnosno, kad dolazi iz Splita gdje je intendant? Koliko pak košta angažiranje vanjskih suradnika dok stalni uposlenici HRT-a sjede kod kuće? Koliko koštaju korepetitori koji pripremaju zbor umjesto onoga tko za to prima honorare (Tonči Bilić)? U dokumentaciji se spominje i podatak da su se u 60 godina (!) do dolaska Tončija Bilića korepetitori angažirali rijetko, samo za posebno zahtjevne programe i nikada nisu bili «stalna» pomoć.

I članovi Zbora, a i ja pitamo se: tko odobrava takve stvari i hoće li itko odgovarati za neodgovorno trošenje novca poreznih obveznika?
Hoće li Grad Split sa svoje strane i Hrvatska televizija sa svoje riješiti ovu situaciju?
Tko će stati na kraj ovoj bahatosti?

Moram napomenuti da je i u Splitu zanimljivo s Kazališnim vijećem. Hoće li aktualno vijeće ostati ili neće, preteško je pitanje.

A što je s Kazališnim vijećem Gradskog kazališta mladih koje nije primijetilo čak ni to da ravnateljica kojoj za koji mjesec istječe mandat, Ljubica Srhoj, već četvrtu godinu, kako prenosi Index.hr , uopće nema ugovor o radu?!
Kako su joj isplaćivane plaće?

Što je ona u tom kazalištu radila 20 godina osim što je, kako se vidi, iznajmljivala svoje vlastite apartmane gostima kazališta? Kaže, bili su vrlo zadovoljni njezinim Zimmer frei. To je doista nečuveno!
Znate li da to kazalište od svih kazališta u Hrvatskoj koja imaju vlastiti ansambl ima najmanje vlastitih izvedaba?
Pa kako bi i imali više izvedaba kada gospođa ravnateljica ima previše posla s apartmanima i brojem noćenja!

Ma tko uopće kontrolira rad javnih ustanova?
Čemu služe Vijeća?

Čitam da je i Šibenik ostao bez ravnateljice. Za razliku od Osijeka, Kazališno vijeće dalo je pozitivnu ocjenu za 2013. godinu, ali je smjena ipak stigla.

Pitam se, ima li ikoga kome nije jasno da nam je kazalište u slijepoj ulici?

A možda i - živo zazidano?

Ima jedna divna karikatura apsurda gdje se pijanac k'o pijan plota drži rukama okruglog velikog reklamnog panoa i kruži li kruži teturajući oko njega: «Pa ja sam živ zazidan!»

Meni je taj pijanac pljunuto hrvatsko kazalište!

Znam da sam danas već previše toga napisala, ali moram još reći da je prošloga tjedan na Odboru za kulturu Grada Zagreba predstavljeno spajanje Koncertne direkcije, Zagrebačke filharmonije i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u jednu organizaciju - GLAZBENI CENTAR.

Dokumentacija mi je spremna, ali za to će mi trebati cijela jedna Slamka! Samo ću reći da se predlaže spajanje triju organizacija (prezentaciju je radio Tedi Lušetić, kažu, budući ravnatelj GLAZBENOG CENTRA) a da je većina ciljeva navedenih u prezentaciji - potpuno promašena i bez ikakve podloge.
Vrh mi je ipak izjava da će se u narednom razdoblju napraviti skeniranje stanja!
Prvo idu u spajanje, a tek onda u skeniranje stanja!

Eh, zbogom pameti! Živi zazidani.

P. S. Napokon se mlada glumica ohrabrila i napisala status na svom FB profilu da joj Centar za kulturu Trešnjevka nije isplatio honorar više od osam mjeseci. Pljuštali su komentari sa svih strana, a poziv HDDU-a, da svi oni koji ne dobivaju zaslužene honorare to i prijave našoj Udruzi, očito je urodio plodom.
Usporedno s Trešnjevkom javili su se i kolege da u Narodnom sveučilištu Dubrava rade bez ugovora. I da su obustavljene izvedbe kazališnih predstava.
Ubrzo nakon objava saznajem da je Trešnjevka isplatila novac (eh, kako je Javnost dobar alat!), a u Dubravi stvari i dalje kuhaju. No, o toj kuhinji iz nekih važnih razloga - danas neću pisati.
Što se Kulturno-informativnog centra tiče, popularnog KIC-a, tu je stanje još uvijek nejasno. Ovih dana očekuje se imenovanje novog ravnatelja, ali, prema komentarima koje čitam ispod Slamke spasa, jasno je da će se o KIC-u još čuti.
U budućnosti.
«Pravna država» u ovom će slučaju još imati pune ruke posla. Tko god bio imenovan ravnateljem.

Grad Zagreb izašao je s rezultatima natječaja za javne potrebe za 2014. godinu (prvi put u povijesti Zagreb je rezultate objavio prije Ministarstva kulture!), a kada pogledate KOLIKA SREDSTVA odlaze na centre za kulturu, pučka učilišta, narodna sveučilišta ili kako se već zovu te ustanove, vidjet ćete da je reforma i u ovom području nužna.

Nekako se nadam da je - krenulo! Započelo. Da ljudi sve više i više imaju hrabrosti reći što im se sve događa u ovom našem poremećenom sustavu.

I za kraj, šlag! Analiza koja je danas izašla na portalu teatar.hr odnosi se na podjelu sredstava javnim kazalištima u Gradu Zagrebu! Ne propustite!