originalno objavljeno na
blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Ljuština i Vrgoč, Dnevnik HRT, 10. ožujka 2015.
Prije dva tjedna pisala sam o skupu u kinu Europa na kojem se održalo predstavljanje projekta Zagreb - Europska prijestolnica kulture (EPK) 2020.
Prošlog sam tjedna pisala o odvajanju kulture od obrazovanja i sporta iz megaureda u Gradu Zagrebu i Inicijativi koja je tijekom prošlog tjedna dobila i službeno ime «555+», a u proteklih je sedam dana prikupila još tristotinjak potpisa i opasno se približila tisućici. Za našu lokalnu kulturnu zajednicu - respektabilan broj. A na popisu su i respektabilna imena umjetnika iz svih područja, ima i akademika, profesora emeritusa, doktora znanosti, pa sve do građana, publike.
U ponedjeljak je Inicijativa predstavljena gospođi Sandri Švaljek, obnašateljici dužnosti gradonačelnika, a u utorak se dogodio kopernikanski obrat. Milan Bandić ponovno je postao šef Zagreba, da bi noć dočekao u ćeliji u Remetincu.
Grad je (privremeno) ostao obezglavljen, ali Šef je ostavio jasne naputke: zacrtano mora biti ostvareno, bez obzira na okolnosti i (ne)kvalitetu!
U tom remetinečkom i upravljačkom vakuumu dogodio se i zanimljiv radijski okršaj u emisiji Ivana Hlupića «Pod satom» u kojoj su gostovale Snježana Banović, kao predstavnica Inicijative «555+», i Jelena Pavičić Vukičević, predstavnica Grada Zagreba, nekad pročelnica Ureda za kulturu.
Koplja su se lomila oko osamostaljenja kulture u Gradu Zagrebu, ali su se sugovornice složile da je sramotno da rezultati Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za ovu godinu još uvijek nisu objavljeni.
Bilo je to 12. ožujka.
U petak, 13., u poslijepodnevnim satima, osvanuli su i rezultati.
Bez jedne jedine riječi obrazloženja.
Usporedno s ovom pričom, nije mirovala ni Strategija kulturnog i kreativnog razvitka (u daljnjem tekstu Strategija), a ni EPK 2020.
U Strategiji piše da je jedan od njezinih glavnih cijeva upravo - EPK 2020. Pa su te dvije priče povezane.
(Uh.)
«Upecala sam» još početkom ožujka na stranici Odbora za kulturu Skupštine grada Zagreba dokument Strategije i bacila se na analizu.
Nadnevak dokumenta bio je 3. ožujka.
U četvrtak poslije podne, 12. ožujka, osvanula je prvi put na stranicama Grada Zagreba Strategija, a otvorena je i javna rasprava.
Piše da je dokument iz veljače 2015., dakle, ranijeg je datuma od onog koji sam našla na Odboru za kulturu.
Hm.
Vratih se na Odbor za kulturu, a kad tamo - nema više dokumenta od 3. ožujka! Sada je postavljen onaj isti s javne rasprave, dakle, stariji!
Nikada se starije inačice teksta ne postavljaju umjesto novih, ali, eto, događa se.
Zagreb je grad mogućnosti!
Glavna razlika između ovih dvaju dokumenta jest da su u «starom» (prethodnom, a zapravo novijem) navedeni autori Strategije, a u novom (zapravo onom starijem) dokumentu, autori se ne spominju.
I, da, u «starijoj» inačici imamo i - pismo Gradonačelnika.
Kojeg u novijoj (starijoj) nema.
Valjda zbog Remetinca.
Još malo o formalnoj strani.
Javna rasprava, koja je otvorena sukladno Kodeksu (NN 140/09) otvorena je do 23. ožujka, što znači da traje točno 11 dana.
Mali je problem što je u tom istom Kodeksu preporuka da javne rasprave ne traju kraće od 15 dana.
Ne treba cjepidlačiti! Pa ne moraju se baš uvijek poštivati civilizacijski dosezi i tečevine demokracije!
To što smatram da bi dokumenti kao što je Strategija morali imati razdoblje javne rasprave najmanje 30 dana, moj je problem.
«Veliki dečki» misle da je 11 dana - dovoljno.
A oni valjda znaju.
No, dobro, možemo biti sretni da se Strategija uopće pojavila na stranicama Zagreba jer je sasvim bjelodana direktiva da se izglasa po svaku cijenu.
A javna bi rasprava mogla poremetiti nečije krugove.
Istoga dana, u četvrtak, 12. ožujka, dobila sam i poziv za sudjelovanje u fokus grupi za EPK 2020., koja će se održati u HNK-u u Zagrebu 19. ožujka, a vode je Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan.
Dva (i jedina) predstavnika za izvedbene umjetnosti, a iz iste organizacije.
To je također demokracija.
Vraćam se na kino Europa i prezentaciju Zagreba kao EPK 2020.
Premda do veljače ove godine ni jedna jedina informacija o tome da se Zagreb kandidira za EPK nije bila dostupna javnosti, pitala sam prezentere kako ćemo znati jesmo li postigli ciljeve ako ne znamo kakvo je sadašnje stanje?
«Dobila sam po piksi» da u Europi kvantitativni pokazatelji više nisu prioritet.
Ajoj, a u Strategiji se spominju jedino - kvantitativi pokazatelji!
Uh, uh, zar ćemo se baviti onime što je u Europi odavno zastarjelo?
I da, rekli su mi da je za EPK najvažnije da se «svi probudimo i krenemo zajedno u bolju budućnost».
Mislim, ja sam uglavno budna i uglavnom spremna za novu budućnost, pa me, bez obzira na nebuloze koje sam slušala na prezentaciji, razveselila ideja - budućnosti.
Osobito one bolje.
Danas, u nedjelju 15. ožujka, pred sobom imam nekoliko analiza:
Prijedlog za EPK 2020., Strategiju kulturnog i kreativnog razvitka Zagreba te dokument Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2015. godinu.
Što reći?
Jedno demantira drugo.
Ne samo demantira nego i isključuje.
EPK i Strategija spadaju u različite vrste Utopije, a Javne potrebe, u grubu zbilju.
Kultura Grada Zagreba je dr. Jackyll i mr. Hyde, a mislim da je tu i još netko treći!
Strategija kulturnog i kreativnog razvitka Grada Zagreba 2015. - 2022.
Dokument je izradila agencija Mara iz Varaždina, inače, agencija «opće prakse» koja s kulturom nema uske veze, a to se vidi i iz pristupa i metodologije.
Koje nema.
Ili ima.
A zove se - «metodologije nema».
Ostali sudionici u izradi Strategije bili su isključivo zaposlenici Ureda za obrazovanje, kulturu i sport.
Administracija.
Piše da je na čelu tima bio Tedi Lušetić.
U Zagrebu je najveća koncentracija eksperata za strateško planiranje u Hrvatskoj, ali nitko od njih nije našao mjesto u ekipi za Strategiju.
U Zagrebu djeluje i radi šezdesetak sudionika dvogodišnje edukacije o strateškom planiranju koju je vodio dr. Sanjin Dragojević uz podršku dr. Tihomira Žiljka.
U ekipi za Strategiju nije bio ni Dragojević, ni Žiljak, a ni itko od njihovih 60 polaznika.
Autorice Akcijskog plana iz 2013. godine, a koji se i spominje u dokumentu - nisu bile u ekipi.
Na dokumentu nije radio ni zagrebački Ured za strategije.
Nisu sudjelovali ni članovi Vijeća za kulturu koji djeluju pri Uredu, a kojima je, a prema Odluci o osnivanju Kulturnih vijeća iz 2004. godine upravo to u opisu poslova.
Nitko tko nešto zna o strateškom planiranju nije radio na dokumentu, a to se i vidi.
Ne znaju autori Strategije osnovno pravilo da takve dokumente trebaju raditi oni koji će strategiju provoditi u djelo.
Ne znaju da su temelji izrade takva dokumenta: javnost, transparentnost, dijalog, komunikacija, znanje, kreativnost i kompetencije.
Ne znaju da izvori moraju biti relevantni.
Da sve to ne znaju vidi se i iz popisa literature u kojem nema ni jedne stožerne knjige iz strateškog planiranja u kulturi, uključujući i najvažniji dokument donesen u Hrvatskoj o tom pitanju, a to je (kolokvijalno nazvana) Strategija 21. iz 2003. godine u kojoj je sudjelovalo tridesetak eksperata, pod vodstvom dr. Biserke Cvjetičanin i dr. Vjerana Katunarića.
U izvorima nema Zakona o kazalištima, a ni Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Mnogi izvori navedeni u literaturi, na popisu su se našli - tako, slučajno.
Sa sadržajem Strategije naprosto nemaju veze.
Iz dokumenta, u kojem su kao relevantan izvor korišteni podatci iz Statističkog ljetopisa, ali ne i iz samog Ureda koji bi ih morao imati, možete saznati da u Zagrebu imamo 270 festivala (wow!), da djeluje 53, odnosno 19 kazališta.
Dva mjesta, dva različita podatka, oba pogrešna!
U Zagrebu je registrirano točno 105 subjekata koji obavljaju profesionalnu kazališnu djelatnost (od čega čak 96 privatnih), ali, koga je briga za točnost podataka kad je dokument trebalo zgotoviti navrat-nanos do ove sjednice Skupštine!
Zato iz dokumenta ne možete saznati da u Zagrebu djeluje preko 250 umjetničkih organizacija iz svih područja.
Nisu umjetničke organizacije bitne.
Detaljnu ću analizu postaviti na javnu raspravu, a sada samo mogu reći da je pred nama nerelevantan dokument u kojem se analizira isključivo javna kultura.
Neovisna kultura?
Ma dajte najte!
Ništa.
Nula.
Nema podataka.
Nestali.
Ili ih Statistički ljetopis ne bilježi?
No, nemojte biti zabrinuti, u Strategiji piše da će u budućnosti sve biti idilično!
Vjerojatno i za Koncertnu direkciju koja je s 15 zaposlenika prošle godine ukupno napravila 32 programa koje je vidjelo 12 245 posjetitelja.
Moćni rezultati!
U dokumentu piše da je Strategija temeljni dokument, planski okvir, polazišna točka za provođenje kulturne politike.
Zašto im nitko nije rekao da prvo treba definirati kulturnu politiku, a tek onda je pokušati provesti?
Znaju li ovi iz agencije Mara i Tedi Lušetić, vođa tima uime Ureda, da Grad Zagreba nema kulturne politke?
Odnosno, ima, ah, da, ima!
Može se pročitati iz dokumenta Javnih potreba u kulturi!
Jedina kulturna politika koja postoji jest - financiraj «svoje»!
Evaluacija, kriteriji?
Čemu to služi?
Što je to?
Ali, nemojte se brinuti, kad se usvoji Strategija nakon 11 dana javne rasprave i kad pošaljemo prijavu za EPK 2020, sve će to biti drugačije!
Neće se više objavljivati rezultati u ožujku, neovisna scena dobivat će sredstva kao i javna, a naći ćemo i podatke o njezinu radu.
Izvrsnost će biti nagrađena, zaposlenici Ureda odlazit će na edukacije u inozemstvo, svi ćemo se cjeloživotno obrazovati, inaugurirat ćemo društveno poduzetništvo, centri za kulturu educirat će nas u pisanju programa za EU, njegovat će (centri za kulturu, dakako!) interkulturne programe, kriteriji u kulturi bit će vidljivi, a uvest će se i novi način vrednovanja!
Koji?
Ma dajte, pa ne treba cjepidlačiti!
Novi!
Moj omiljeni autor Ichak Adizes kaže: «Da parafraziram Kineze, nije najvažnije imati na umu da najduži put započinje prvim korakom, važan je smjer kojim će se krenuti. Kojim ćete putem putovati.»
Meni je iz ponuđenog teksta sasvim jasno kojim putem putuje zagrebačka Strategija.
U slijepu ulicu.
Odnosno, u prašnjavu ladicu iz koje ju više nitko nikada neće izvaditi.
EPK 2020.
Već sam pisala da se Zagreb prijavljuje za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
Do veljače ove godine nitko o tome nije znao ništa. No, kažu oni koji valjda znaju - javnost je sve znala!
Ma što znala!
Javnost je sudjelovala u prijedlogu!
Građani, umjetnici, ma svi!
Javnost, javnost... možda različito tumačimo pojam javnosti?
Oh, da, javnost je saznala da je za EPK 2020. u ovoj godini odvojeno milijun kuna. Troškovnik nisam uspjela naći na stranicama Grada.
Zapravo, nisam uspjela pronaći ni stranicu EPK 2020.
Možda je troškovnik zajedno sa stranicom otišao u duboku ilegalu.
Kao što sam već napisala, EPK je, kako piše, glavni razlog izrade Strategije.
Da nije te nesretne 2020, živjeli bismo mi i dalje lijepo, udobno i nesvjesno bez Strategije, uz obvezno svečano predstavljanje početka datuma izrade nove nekoliko mjeseci prije izbora.
Kako smo već i navikli i stekli iskustvo 2009., a i 2013. godine.
Pitam se, a pitam i sve one koji će dignuti ruku za Strategiju i EPK 2020., zar građani Grada Zagreba ne zaslužuju relevantan dokument od kojeg će imati koristi i oni i naraštaji koji dolaze?
Strategije se u razvijenim državama donose konsenzusom.
Ponekad se do njega dolazi dugotrajnim i višegodišnjim analizama i pregovorima.
Ali zašto bismo mi učili od dobrih europskih praksa kad možemo zašlampati neki bezvrijedan komad papira koji glumi Strategiju i zajedno s njom glumiti da smo napravili veliki iskorak?
Zar je itko sadašnju družinu koja odlučuje o životu i smrti kulture Grada Zagreba sprečavao da radi sve ovo što piše u dokumentu koji su izmislili, a koji nazivaju Strategijom?
Tko im je branio da poštuju kriterije koje su sami donijeli?
Tko im je branio da već ove godine financiraju projekte neovisne kulture jednako kao i javne kulture?
Tko im je branio da stvaraju kreativne klastere, a od centara za kulturu da prave inkubatore kreativnosti ili što sve nisu nadrobili u dokumentu?
Tko im je branio da vode dijalog?
Tko ih je sprečavao da se educiraju?
Tko im je onemogućavao cjeloživotno obrazovanje?
Tko im nije dopustio da rezultate Javnih potreba objave u siječnju?
Pogledajte dokument Javnih potreba Zagreba za 2015. godinu.
Po kojim su kriterijima dodijeljena sredstva?
Ima li ikakva obrazloženja?
Ima li na stranicama Grada izvještaja za prošlu godinu?
Nema.
Naravno da nema!
Kad bi ih bilo, vidjelo bi se da je, naprimjer, Teatar Exit prošle godine napravio nula premijera.
Je li vratio novac koji je dobio na natječaju za prošlu godinu?
Gdje su izvještaji?
Znate li da su već u petak sa stranica Zagreba nestali svi dokumenti Javnih potreba u kulturi za 2014. godinu?
Zašto?
Da se ne bi moglo usporediti što se od prošle godine zapravo proizvelo.
I što je zapravo bilo financirano.
U kojem iznosu?
To ionako nikada nećemo saznati.
Sve da izradimo stotinu Strategija.
Laž i laž.
To je jedina strategija koju ima kultura Grada Zagreba.
Ajmo, družino, postavite već danas na mrežne stranice sve podatke unatrag pet godina (ako ih imate!).
Neka javnost vidi što se događalo i što se događa u zagrebačkoj kulturi.
Pokažite svoju vjerodostojnost.
Ili naprosto prestanite glumiti da smo Europa.
I prijestolnica.
I kultura.
Poštovani zastupnici Skupštine Grada Zagreba, nemojte dignuti ruku za Strategiju kulturnog i kreativnog razvitka Grada Zagreba 2015. - 2022. na sljedećoj sjednici Skupštine. Takav dokument nije obvezno izglasati do 17. travnja, datuma predaje kandidature za EPK.
Tražite širu raspravu, temeljitiju analizu, nemojte dopustiti da se sramotimo, a ujedno i da nas obvezuje nešto što nema osnovne dijelove koje jedan strateški dokument mora imati.
Pustite kulturu da izađe iz neučinkovitog Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, a za Strategiju tražite odgodu izglasavanja, molim vas!
Kulturna nije zaslužila da se njome trguje!
Tražite konsenzus!
Ostavite politiku sa strane i poduprite stvaranje kvalitetne kulturne politike!
P. S. Ponovno se otvorilo pitanje vlasništva Festivala svjetskog kazališta. Možda da Ured za obrazovanje, kulturu i sport napokon javnosti objavi: čiji je Festival svjetskog kazališta? Kako je otplutao iz ZKM-a do HNK-a? Hoće li tako, ako se Dubravka Vrgoč odseli u Las Vegas, otplutati i do svjetske prijestolnice kocke, kako se to pita Snježana Banović u tekstu koji je na tu temu problematizirala Mirjana Dugandžija.
Poštovani Gradonačelniče (u Remetincu), zamjenice Gradonačelnika (obje), savjetniče gradonačelnika Dušane Ljuština (a ujedno i predsjedniče Kazališnog vijeća HNK-a, gdje je novi dom Festivala svjetskog kazališta), objasnite narodu - čiji je Festival?
Jeste li promijenili Statut HNK-a da bi Festival postao haenkaovski?
Ili?
Ako niste u stanju odgovoriti na tako jednostavno pitanje, kako mislite odgovoriti na izazove koje ste pred sebe stavili da bismo postali EPK ili grad sa Strategijom?
Vidjela sam u Dnevniku u utorak 10. ožujka da su Vrgoč i Ljuština zajedno stajali pred Sudom i čekali odluku o sudbini Milana Bandića. Ili su se ondje slučajno našli da prodiskutiraju pitanje vlasništva Festivala svjetskog kazališta?