originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Malo sam se stresla kad sam ovih dana u novinama vidjela naslov da Zagreb očekuje bankrot. Na naplatu nam dolaze neke glavnice, krediti, kamate...

Crne, jako crne prognoze.

Za 2017. godinu.

Ne želim se udubiti u tu katastrofičnu priču.

Možda dočekamo i čudo, te 2017. godine.

Ali odlučih se danas baviti zagrebačkim kulturnim «čudesima» iz 2014. godine.

Početak nove godine uvijek je najbolji trenutak za analizu izvršenih programa iz one prošle. Uzmeš, lijepo, dokument Javnih potreba u kulturi za 2014. i gledaš stavku po stavku.

Sve se vidi: koja je najavljena predstava realizirana, a koja nije.

I za koliko novca.

Nije neka filozofija.

Dokument vam je ovdje pa, ako vas zanima, možete i sami pogledati što ste od najavljenoga vidjeli, a što niste.

Kazalista 2014

Krenimo redom.

U kazalištu Kerempuhu, kojemu je još uvijek na čelu savjetnik gradonačelnika Bandića, šezdesetšestogodišnji (i još malo više) Dušan Ljuština, nismo imali prilike vidjeti Hadžićev naslov «Idu dani» u režiji Roberta Raponje. Najavljeno - nestalo.

U Trešnji nismo mogli pogledati ni jedan najavljeni naslov: «Bugsy Malone» u režiji Sanje Hrenar, «Crvene cipelice» u režiji Anice Tomić, a bome nas nisu pohodili ni «Emil i detektivi». Nestankom Anočića iz ravnateljske fotelje, nestao je i njegov repertoar, premda je vrlo upitno bi li ga kazalište ostvarilo sve da je Anočić i ostao.

«Čarobna petlja» Irene Čurik izgubila se u kazalištu u Dubravi, a s Kaptola je nestala predstava «A.G.M. - Između pera i gudala» koju je trebao režirati Vlado Štefančić.

Loše su prošle i «Učene žene», nestale s programa Zagrebačkoga kazališta mladih.

HNK u Zagrebu (Drama) ostao je bez čak dvaju navedenih naslova, Flaubertove «Emme Bovary», a i bez «Suvremenoga domaćeg teksta» (eh, to mi je odlična specifikacija naslova, sve govori, više od stotinu riječi!).

Opera je godinu također završila «očerupano» jer je odlepršao najavljeni «Kavalir s ružom», a u istom nepoznatom smjeru otišla je i opera «Moskva, Trešnjevka» Dmitrija Šostakoviča. U Baletu smo ostali bez «Romea i Julije».

Dakle, što se javnog sektora tiče, «dobri đaci» su ZKL, Žar ptica i Gavella.

Ostali - na popravak.

Budite bez brige, nikom se ništa neće dogoditi što se nije držao najavljenog programa!

Pa kome je program važan?

Vidjeli smo i po brojnim natječajima tijekom 2014. godine da se program naših kazalištaraca najmanje tiče!

Idemo na neovisnu scenu.

Sasvim je nevjerojatno da Teatar Exit ove godine nije imao ni jednu premijeru.

Dodijeljeno mu je iz gradskog proračuna za premijerni program čak 500 tisuća kuna, ali od predstava nismo vidjeli - ništa. Nula premijera.

Autorskom Raguževu projektu «Jesi li osamljen večeras», kojem je Grad bio namijenio čak 320 tisuća kuna, izgubio se svaki trag, a i drama «Crveno» J. Logana, za koju je predviđeno 180 tisuća kuna, dobila je noge.

Za «Ljetne noći» Teatar Exit dobio je dodatnih 200 tisuća kuna, a sve skupa - nula premijera. Bome, sveukupno 700 tisuća kuna.

Nije loše, može se tako živjeti!

Pitam se, pitam, hoće li Teatar Exit vratiti sredstva Gradu koji grca u dugovima i možebitno će uskoro bankrotirati?

Ili će se ponovno Ragužu (kao i 2012. godine) progledati kroz prste na temelju minulog rada?

Mislim da možemo dvaput pogađati da se - neće dogoditi ništa.

Neki su u ovome našem sustavu ipak jednakiji.

Što se programa za prošlu godinu tiče, ne možete zaobići Zlatka Viteza i Histrione. Dragi naš Zlatek prošle je godine u redovitom repertoaru izveo samo jednu premijeru, predstava «Partija remija» (200 tisuća kuna), ali «Hrvatskog centarfora» Nine Škrabe, kojeg je glavom i bradom trebao režirati Zlatko Vitez, nismo vidjeli. Za novih 200 tisuća kuna.

Ne piše koju je premijeru za 600 tisuća kuna dragi Zlatko trebao napraviti na Histrionskom ljetu, ali to je napravio. A za «redovitu djelatnost», što god to značilo, Vitez je dobio još dodatnih 360 tisuća kuna. «Bobijeve dane smijeha» za 50 tisuća i «Gumbekove dane» za 60 tisuća, ne računamo.

Nije dragi Zlatko izvršio svoj program, ali je zato izloge svoga kazališta ispunio fotografijama predsjedničke kandidatkinje! Prolazite li kraj Histrionskog doma ovih dana i pogledate što se igra, pomislit ćete da ste promašili adresu i da ne ulazite u kazalište.

Svatko ima pravo na svoj izbor i može glasati za koga kod želi, ali zar je izlog kazališta koje građani Zagreba i cijele Hrvatske na godišnjoj razini financiraju s preko dva milijuna kuna mjesto za promociju bilo kojeg kandidata za predsjednika Republike?

Ah, možda i jest, ali se ja izgleda ne razumijem dobro u politiku...

U Lutkarskoj sceni Ivana Brlić Mažuranić nismo vidjeli najavljenu «Ježevu kućicu» (za 100 tisuća kuna), u Rugantinu «Božansku dječicu», s programa Zagrebačkoga plesnog ansambla koji je donedavno vodila nova ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković (ujedno i članica Vijeća za kazališnu i plesnu djelatnost na Gradu), ispario je naslov «Orfej i Euridika» za koji je uz «redovitu djelatnost», kao i kod Viteza) predviđeno ni manje ni više nego 435 tisuća kuna, a izvedeno je sveukupno tijekom cijele godine - 16 izvedaba, kako piše na stranicama. I da ne nabrajam dalje. Imate dokument - pa gledajte.

O, da, jasno mi je da će sutra ponovno «krenuti telefoni», pisma i prijetnje, ali, što mogu, dokumenti su dokumenti.

A zanimljiv dokument pronašla sam u Aktima gradonačelnika od 22 prosinca 2014. godine (Točka 15.). Naime, Hrvatskom institutu za pokret i ples (HIPP) Mirne Žagar, koji je na korištenje dobio Zagrebački plesni centar, omogućena je obročna otplata duga s naslova zakupnine za poslovni prostor, i to na 49 rata. Iznos duga?

Prava sitnica: 206.620,45 kuna.

Sasvim je nevjerojatno da jedna udruga dobije u najam bez javnog natječaja novouređeni prostor u središtu grada za koji je Grad izdvojio više od 30 milijuna kuna i da onda - ne plaća zakupninu.

Umjesto da se napravi temeljita evaluacija rada ZPC-a, procjena funkcioniranja jedinog objekta namijenjenog suvremenom plesu u Hrvatskoj, kroz Akte gradonačelnika odobrava se otplata duga.

Kako to posluje HIPP i kako to radi ZPC pod njegovim vodstvom kada je samo za zakupninu nastao toliki dug?

Ne bi li trebalo ponovno razmotriti način na koji funkcionira ZPC?

I ispunjava li svrhu radi koje su građani odvojili tolika sredstva?

O Aktima gradonačelnika ima još, ali ostavimo to - za drugi put.

P. S. Događaj tjedna u Zagrebu svakako je bila premijera opere «Mimi» koja je najavljena kao koprodukcija s francuskim partnerom. Nikada ne pišem o estetikama, pak neću ni danas. No, ptičica mi je u inbox poslala troškovnik ovoga četverodnevnog gostovanja (da, gostovanja). Eh, dragi građani Republike Hrvatske, četverodnevno gostovanje predstave koju je vidjelo oko 2500 gledatelja, platili ste 1.987.258,00 kuna. Bome, ima se - može se! I neka mi još netko kaže da će Zagreb bankrotirati!

Mislim da ove podatke nije potrebno komentirati. A i sami vidite o kakvoj se to "koprodukciji" radi.

P. P. S. S. Pročitajte Šnajderov odgovor Frljiću!