originalno objavljeno na  blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

U posljednje vrijeme zakuhalo je u našem društvu na više frontova. Svakim danom neki novi sukob, neka nova bitka, grade se utvrde i rupe, jazovi i zjapovi umjesto mostova. Manji ili veći ratovi započinju gotovo na dnevnoj bazi, a stari se nikako ne završavaju.
A sintagma «civilno društvo» sve je češće u uporabi. Rabe ju gotovo svi, lijevo, desno, crveno, crno, žuto, zeleno, ružičasto, dugine boje… ma civilnog su društva puna usta svih komentatora i sudionika rasprava.
Napravila sam malu anketu među kolegama o samom terminu i njegovu značenju i, znate li kakav je bio rezultat?
Ni jedan od mojih slučajno odabranih «ispitanika» nije točno znao definirati ŠTO JE, zapravo, CIVILNO DRUŠTVO i koje su vrste njegovih organizacija.
Neću sada držati edukaciju o povijesti organizacija civilnog društva u Hrvatskoj i njihovoj podjeli, nego ću se osvrnuti na jednu od (pet) vrsta tih organizacija, a to su strukovne (umjetničke) udruge.
U Hrvatskoj ih ima 30.
One bi trebale štititi strukovna umjetnička prava svojih članova i zalagati se za razvoj određene djelatnosti.
Super.
U Hrvatskoj postoji samo jedna strukovna umjetnička udruga koja djeluje na području kazališta, a to je Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU).
U članstvu naše udruge jesu glumci, redatelji, dramaturzi i kazališni producenti.
Ima nas gotovo tisuću.
O povijesti udruge neću govoriti jer ju možete pronaći na internetu.
Radije ću o - sadašnjosti.
O, sadašnjosti, sadašnjosti…
Bolna li si, bolna, a i jadna, naša društvodramskihumjetnika sadašnjosti!
Kada je zabranjen plakat za predstavu «Fine mrtve djevojke» u manje od 24 sata oglasilo se Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD) i stalo u obranu svog člana koji je dizajnirao plakat.
Logično.
Mislim, čemu služe strukovne umjetničke udruge ako ne za to da štite svoje članove?
HDD je štitio svog JEDNOG člana i njegov rad.
I svojim ga priopćenjem za javnost i zaštitio.
Jeste li igdje vidjeli da je u priči o plakatu naš HDDU štitio desetak i više svojih članova koji su stajali na sceni kazališta Gavella u predstavi «Fine mrtve djevojke» i objavio pripćenje sa SVOJIM STAVOM?
Dakako da niste.
Hm, ako mislite da je to ostalo nezapaženo u javnosti, varate se.
Premda članstvo HDDU-a uglavnom više sliči dubokouspavanoj Trnoružici nego Robinu Hoodu, prije nekoliko se dana na internetu po različitim grupama sve češće počelo postavljati upravo to pitanje: zašto naša udruga nije zaštitila SVOJE ČLANOVE?
Nakon što se pritisak pojačao, oglasio se napokon i predsjednik HDDU-a, prvak Drame HNK-a u Zagrebu, glumac Goran Grgić.
U tom pismu piše (ako vam se ne dā čitati od riječi do riječi) da se Upravni odbor naše udruge nije uspio USUGLASITI oko jedinstvenog mišljenja! Pak zato nisu reagirali. Ali, eto, neka članstvo formulira svoj stav, ponudi svoje prijedloge, pa će se na Skupštini o tome raspravljati.
Genijalno!
U 21. stoljeću i vremenu svih mogućih tehnologija naša će se udruga obratiti javnosti priopćenjem za otprilike mjesec dana (ili možda dva ili možda tri?) od DOGAĐAJA. Svaka čast! Brzina ravna onoj svjetlosnoj!
Pitam se, pitam, ako se i onda ne uspije usuglasiti zajednički stav, što ćemo onda? Opet ćemo izaći u javnost s objavom da se ne možemo usuglasiti?
Vrlo vjerojatno.
E, jače smo mi Društvo, jača smo mi organizacija civilnog društva koja nema petlje stati u obranu STRUKE, u obranu PRAVA SVOJIH ČLANOVA.
I nadalje se pitam, kako to da se ne može donijeti zajednički stav kad su nam svima inboxi zatrpani JEDNOGLASNIM zahtjevima kolega da Udruga obznani svoje PROTIVLJENJE CENZURI i izravnom upletanju POLITIKE u kazalište/kulturu?
Stižu već danima cirkularni mailovi na adrese svih članova i NI U JEDNOM nije artikuliran stav da se PODRŽI CENZURA koja se dogodila!
Tko to, dakle, usuglašava stavove kad su stavovi, evidentno, USUGLAŠENI?
Pisala sam o našem Društvu krajem rujna 2009. godine na Teatru.hr, a danas sam ponovno pročitala vlastiti tekst. Pročitate li ga, vjerojatno ćete s istom mučninom u želucu kao i ja ustvrditi da se stvari nisu promijenile nabolje.
Dapače.
Pogoršale su se.
I ponovno ću reći kao i prije četiri godine - sami smo si krivi za to.
Ove je godine izborna skupština pa ćemo biti u prigodi izreći svoje mišljenje i na glasačkim listićima.
Hoćemo li u Upravni odbor ponovno izabrati sedam (7!) ZAPOSLENIH MUŠKARACA koji ne mogu usuglasiti svoj stav ili ćemo ipak malo «prošarati» ovu situaciju?
Hoćemo li ponovno izabrati predsjednika koji se ne može oglasiti oko ključnog pitanja umjetničkog stvaranja - SLOBODE, ili ćemo ipak malo razmisliti je li došlo vrijeme da se UDRUGA MIJENJA?
Dužna sam vam i mali dodatak. «Pročešljala» sam naše ČLANSTVO na internetskim stranicama i pod slovom S našla ime člana HDDU-a: Stazić Darko, glumac.
Hm, možda se u ovom imenu krije razlog zašto nam se Udruga ne može usuglasiti oko zajedničke izjave?
Nije li PLAKAT SKINUO NAŠ ČLAN, glumac Darko Stazić, a sada ravnatelj kazališta Gavella?
Ma ima naš predsjednik Grgić pravo, treba štititi SVE članove! I ako jedan naš član provodi cenzuru, ostali, koji su protiv nje, imaju poštovati njegovo pravo na cenzuru! Čekaj, čekaj, dizajneri su zaštitili svog JEDNOG člana priopćenjem za javnost, kako sam već rekla. Pa i HDDU je zaštitio svog JEDNOG ČLANA NEobjavom priopćenja za javnost!

JEDNOG ALI VRIJEDNOG!

Bingo!

A možda je vrijeme da nam se udruga podijeli na one koji se zalažu ZA cenzuru i one koji su PROTIV cenzure?
Zašto ne?
A dok razmišljam o tom prijedlogu možemo malo razmisliti i o rečenici koju je na sjednici Županijskog doma Sabora 17. siječnja 1996. izgovorio naš veliki umjetnik Ivan Lacković Croata: Čim se završi akademija ne postaje se umjetnik, tek se prošire vidici, nauči se tehnologija, razjasne se mnoge stvari, ali se status umjetnika stječe svojim izlaganjem, izlaganjem JAVNOSTI.

Premda se više nitko ne sjeća kada je uopće Darka Stazića vidio glumiti, odnosno, kada je svoje umjetničko djelovanje izlagao javnosti, on je i dalje naš član. I ima PRAVA kao i svaki drugi član, uključujući i poreznu olakšicu od 25% na bruto iznos od svakog honorara.
Pa i pravo na cenzuru.
A za kraj, citirat ću dr. Dragana Klaića (2008) koji za udruge kakva je HDDU kaže da su nekada takva udruženja čuvala ideološku pravovernost i donosila značajne privilegije članovima, a danas, kada te ideologije više nema, jedina politika koju primenjuju je odabrana privilegija koje su njihovi članovi nekad uživali - bez obzira na ogromne društvene, ekonomske i kulturne promene, tako da je većina ovih udruženja prerasla u konzervativne bastione i antireformističke lobije, a ne sindikate, ne profesionalna udruženja koja se bore za podizanje profesionalnih standarda.

Zvuči li vam sve ovo poznatim?
A možda da se ipak počnemo baviti važnijim stvarima kao što je, na primjer, vijest u današnjim novinama da je Jelena Rozga u WC-u u Londonu srela Gwyneth Paltrow koja je Jeleni - pohvalila cipele?