originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Većina ljudi ima problema s promjenama navika. Često se radije ostaje u nemogućoj situaciji, nego da se one mijenjaju.

Koliko ljudi koje poznajemo ostaje u lošim vezama samo zato što im je nezamislivo mijenjati - navike?
Uh…

Na jednoj od mojih prvih edukacija dobili smo za zadaću promijeniti mjesto na kojem držimo četkicu za zube. Oni koji su je držali na desnoj strani umivaonika, trebali su je navečer prije spavanja preseliti na lijevu.

I obrnuto.

Zadaća je bila registrirati vlastitu reakciju nakon što smo ujutro, krenuvši po navici prati zube, ustanovili da nam četkice nema na očekivanome mjestu. Svi do jednoga zaključili smo da je reakcija na promjenu mjesta četkice za zube bila iznimno emotivna: ljutnja, nervoza, čak i bijes.
Bezazlena promjena mjesta gdje nam stoji četkica za zube izazvala je burnu reakciju.

Kakva je tek reakcija kada se radi o uistinu važnim stvarima?

Zašto sve ovo pišem?

Prošlog je tjedna, zbog mogućnosti promjena ustaljenih navika u radu zagrebačkih kazališta, došlo do erupcije emocija u većem dijelu naše kazališne javnosti.

«Puca» se na sve strane, fejsbuk ključa, organiziraju se sastanci… opsadno stanje.

Naime, teatar.hr objavio je Obavijest i Naputak koje je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić poslao svim ustanovama u vlasništvu Grada Zagreba, a iz kojih se saznaje da je od 1. siječnja 2014. zabranjeno zapošljavanje na neodređeno i određeno vrijeme, angažiranje uz autorske ili studentske ugovore te svako zapošljavanje na povremene poslove. Zabranjeno je i plaćanje prekovremenog rada.
Ustanova u kulturi koje se nalaze na popisu je 34. Broj kazališta na koje se Odluka odnosi je sedam (7): Gavella, Kerempuh, Komedija, Zagrebačko kazalište lutaka, Trešnja, Zagrebačko kazalište mladih i Žar ptica.
Ima i dodatak u Odluci, bit će iznimaka, ali njih će odobravati Gradonačelnik osobno.

To je stanje stvari.

Dugogodišnje istraživanje kazališne regulative naučilo me da se iz novih uredaba uvijek može ustanoviti kakvo je stanje bilo prije njihova donošenja. Iz najnovije Bandićeve odluke vidimo:

1. da se u javnim ustanovama zapošljavalo na određeno i neodređeno vrijeme kako je kome palo na pamet
2. da su se značajna sredstva isplaćivala putem autorskih honorara
3. da su se značajna sredstva isplaćivala preko studentskih ugovora
4. da je bilo iznimno mnogo prekovremenih sati.

U više sam navrata pisala u Slamci spasa o dokumentima koji su doprli u javnost, a odnosili su se na zagrebački HNK i kazalište Gavella iz kojih je bilo razvidno da se velik novac izdvajao za studentske ugovore i autorske honorare, a bez jasnih kriterija. Sjetite se samo autorskih ugovora koje je Darko Stazić u Gavelli potpisivao za redatelje Tomaža Pandura (308.120,46 kuna), Aleksandra Popovskog (106.537,44 kuna), Paola Magellija (127.990,00 kuna) ili dramaturginju Liviju Pandur (81.100,01 kuna).

A tek studentski ugovori koji su se za rad na kazališnoj garderobi potpisivali i za razdoblja kada je kazalište bilo zatvoreno?

Vinko Mikulić, šef računovodstva Gavelle, koji je nakon interventnog otkaza u travnju 2013. u prosincu vraćen na posao, poslao je dokumente na mnoge adrese (uključujući i Bandićevu), izvještaji o poslovanju HNK-a u Zagrebu objavljeni su i u dnevnom tisku i širio se krug onih kojima je postalo jasno da je došlo vrijeme za više kontrole u javnom sektoru.

Situacija je s jedne strane izmakla kontroli, a s druge - novca NEMA. Iliti, kako je lijepo rekla Vesna Kusin u emisiji «Treća runda» od 7. siječnja 2014., «love nema».
Eto, zamjenica Gradonačelnika nam je, nakon što je profinjeno priopćila da su nju «cipelarili», da s «ministricom ne razgovaraju», rekla i da - «love nema».
Nije rekla da će je biti još manje jer nam valja (ponovno) graditi maksimirski stadion, a i kamp za nogometaše.
Ali znamo o čemu i o kojoj se razini radi i bez toga da nas gospođa dogradonačelnica počasti još ponekim cool izrazom tipa «cipelarenje» i «lova».

A zapošljavanje?

O tome bi se moglo napisati nekoliko knjiga. Kriminalističkih.

Ako mene pitate, ova odluka nije Bandićev obračun s UMJETNICIMA, kako su je mnogi protumačili, nego s RAVNATELJIMA.

Ravnatelji su ti koji su se počeli ponašati kao da je javno kazalište njihovo privatno.

Pisala sam u više navrata o kazalištu Trešnja: zaposleni glumci ne igraju u predstavama kazališta u kojem su zaposleni, a angažiraju se vanjski umjetnici, planovi i programi se ne ispunjavaju, ravnatelj obilato režira po drugim kazalištima, a firma od šezdesetak zaposlenih koja porezne obveznike stoji 12 do 13 milijuna kuna godišnje je - u raspadu.
Kolika je zaposlenost u Komediji? Kako se ravnatelj Pavlović brine o tome da mu zaposlenici imaju posla i da mogu napredovati? Nikako. Otiđite na popis zaposlenih umjetnika i naći ćete imena za koja se ne sjećate kada ste ih posljednji put vidjeli na pozornici u matičnom kazalištu. Ili da uopće postoje.
No, nisu umjetnici za to krivi.
Krivi su RAVNATELJI.

Osobno smatram da nema mjesta panici ni uznemirenosti.

Sjetimo se samo bajke o tri praščića: oni koji su gradili labave kuće od slame i grančica, ostali su bez njih, a vuk ih je pojeo. Onog praščića koji je sagradio kuću od cigli vuk nije mogao otpuhati, taj se spasio i još - skuhao vuka u kipućoj vodi (hm!).

Pouka jest da oni koji ne rade kako treba - stradaju, a oni koji su marljivi i grade solidnu «kuću od cigli», jedu vuka za ručak.

Tako će i biti. Premda je nastupio «tektonski poremećaj»…

One ustanove koje su dobro planirale i ostvaruju projekte koje su prijavile na natječaje, sa svim suradnicima već imaju potpisane autorske ugovore za ovu godinu i radit će bez stresa. Naime, navedeno je u Obavijesti da se postupci započeti u 2013. priznaju kao pravovaljani. Ako su ravnatelji radili u skladu s pravilima struke, već imaju sve potpisane ugovore za 2014. godinu. Ako nisu, tko im je kriv!
Doći će vuk, otpuhnuti njihovu kućicu i pojesti ih.

Što se studentskih ugovora tiče, u kratkom roku pojavit će se agencija (ili više njih) koja će angažirati studente i, kako je to uobičajeno u nekim sustavima, ustanove će «naručivati» radnu snagu po potrebi, a agencija će im ispostavljati fakture. To nije zabranjeno. Mogućnost manipulacije i zlouporabe bit će bitno smanjena.
Centri za kulturu (koji također dižu paniku) ionako ne obavljaju kazališnu djelatnost, nego u svom prostoru ugošćuju privatna kazališta koja će im također ispostavljati fakture.
Moguće je da će dugoročno napokon doći i do uvođenja agenata u naš sustav koji je uobičajen za kazališne sustave u EU. Agencije će takođe moći ispostavljati račune.
Kako smo se vrlo brzo prilagodili na PDV i fiskalizaciju kada su (smatrali smo) nasilno i naprasno uvedni, tako bismo se trebali prilagoditi i novim okolnostima koje nisu nužno loše.
Kao što sam rekla na početku, promjena navika jest bolna, ali ne mora uvijek imati i loš završetak.

O, da, bit će loše za one (ravnatelje) koji se neće moći nositi s dugoročnijim planiranjem, koji rade od danas do sutra i koji su nesposobni. A za njih (i za cijeli sustav) bit će ionako bolje da odstupe.
Ako uzmemo da svako spomenuto kazalište ima tri do četiri premijere godišnje, nije to tako velik broj autora koji će u prvo vrijeme trebati od nadležnih tražiti dopusnice za potpis ugovora.
Ukratko, kad se promjenu desetljećima odgađalo POSTUPNO implementirati, a sve zbog otpora da se mijenjaju navike, sada je došla kao grom iz vedra neba. I dakako, izazvala erupciju emocija.

U cijeloj priči nedostaje mi nekoliko «puzzla».

Na prvim vratima u polukatu zagrebačkog Ureda za obazovanje, kulturu i šport i dalje stoji pločica da je Gradonačelnikov savjetnik za kulturu Dušan Ljuština. (Na vratima - tko uopće radi iza njih? - piše Duško, premda znamo da se radi o Dušanu, a da mu je Duško nadimak. No, dobro, valjda su Gradonačelnik i najdugovječniji ravnatelj kazališta u Hrvatskoj tako dobri prijatelji da čak i na službenu pločicu pišu - nadimak.)

Dušan Ljuština, kao Gradonačelnikov savjetnik, sasvim je sigurno znao da će 1. siječnja stupiti na snagu odluka o zabrani zapošljavanja. Tko zna, možda ju je on kao savjetnik čak i predložio!
Gradonačelnik je poslao dopis 2. siječnja 2014. da Odluka stupa na snagu od 1. siječnja 2014.

Upravo je 1. siječnja 2014. Dušan Ljuština u svom kazalištu zaposlio Vilima Matulu (svojedobno glasnog Bandićeva oponenta) i mladog glumca Filipa Detelića.
Darko Stazić od 1. siječnja zaposlio je u Gavelli Nataliju Đorđević. Te informacije, doduše, nema na internetu, ali se zna.

Pitam se: što će sada biti s tim zapošljavanjima? Vrijede li ona ili ne vrijede? Jesu li Dušan Ljuština i Darko Stazić znali za Odluku? Ako jesu, zašto su zaposlili nove djelatnike? Ako nisu, nije li čudno da savjetnik Gradonačelnika ne zna za odluke Gradonačelnika?

Razmišljam dalje: možda je Dušan Ljuština ipak znao da Bandić sprema Odluku pa se na vrijeme pripremio da mu se produži mandat premda je već u 66. godini. Naime, da je otišao u mirovinu, a da ga je kao iznimno sposobnog menadžera u kulturi Bandić svejedno htio zadržati, ne bi mogao biti angažiran na ugovor o djelu zbog zabrane zapošljavanja, premda bi za 4 godine uštedio u proračun na doprinosima oko 300 tisuća kuna koliko za umirovljenika ne bi morao uplaćivati.
Da, saznala sam da u Uredu za obrazovanje kulturu i šport od 1. siječnja zbog odlaska u mirovinu više nema gospođe Božice Šimleše za koju kažu da je uistinu bila odlična u svom poslu. Pitam se, kako to da i njoj poslodavac nije produžio ugovor na (barem) još četiri godine kao i Dušanu Ljuštini?

Ne znam, meni je sve to čudno.

Kao što mi je čudno i to da Darko Stazić još uvijek nije dobio otkaz u Gavelli, a Vinko Mikulić vraćen je na radno mjesto 1. prosinca. Mikulićev povratak jasan je znak da je bio u pravu. Odnosno, da je Stazić taj koji je činio upravo ono što je Vinko objavio javnosti.

Da, već duže vrijeme želim reći kako ne mogu vjerovati s koliko ležernosti ravnatelji vode javna kazališta. Ravnateljica ZKL-a Ljiljana Štokalo već gotovo godinu dana nije uspjela poslati u Ministarstvo kulture promjenu za Očevidnik kazališta pa na njihovim stranicama čitamo da je ravnatelj najvećeg kazališta lutaka u zemlji još uvijek Nikola Čubela. Koji nas je napustio 30. siječnja prošle godine.
Kako je ono išla bajka o tri praščića koja je i na repertoaru ZKL-a? Kućica od slame, grančica… vuk?

P. S. Zanima me hoće li i u drugom sredinama gradonačelnici krenuti smjerom Milana Bandića? Predlažem gradonačelniku Habušu (Varaždin) da razmisli o tome pa da malo pogleda kako se zapošljava u njegovu novom nacionalnom kazalištu. Neka pogled baci i na autorske, a bome i na ostale ugovore. Brinem se za zdravlje tog čovjeka. Neće mu biti lako kad shvati kakve rabote štiti. No, neznanje nije opravdanje.
Da, Osijek još uvijek nema intendanta. Ovome više ne treba komentara.