originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Od prošloga tjedna neovisna scena u Gradu Zagrebu - ponovno jaše!
Podsjetimo se.
Prošle godine, nakon što su objavljeni rezultati natječaja Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba (tzv. BIJELA KNJIGA), neovisna scena digla se na noge jer joj je i drugu godinu zaredom osjetno smanjen proračun te time doveden u pitanje i njezin opstanak.
Pokrenuta je INICIJATIVA ZA KULTURU, artikulirani su zahtjevi prema Gradu Zagrebu i prema Ministarstvu kulture i - započeli su pregovori.
S Ministarstvom kulture ti su pregovori bili, može se reći, zadovoljavajući. Dijalog se razvijao i kao da se otvorila nada da je moguće nešto promijeniti.
Dakako da se nije očekivalo da će u godini izbora doći do korjenitih promjena, ali je izgledalo da je druga strana zainteresirana za zahtjeve neovisne scene.
No, s Uredom za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba situacija je bila potpuno drugačija. Pregovori su (ako se to uopće može nazvati pregovorima) započeli i odmah - stali.
Inicijativa ZA KULTURU pisala je, tražila odgovore na svoja pitanja, zahtijevala, molila, prijetila… i tako nekoliko mjeseci.
A iz Grada je dolazila samo - šutnja.
Ništa.
Nula.
Kao da nitko ništa nije napisao, kao da nitko ništa nije tražio.
Kao da neovisna scena u Gradu Zagrebu uopće ne postoji pa joj nije potrebno ni odgovarati na pitanja.
Nitko od "velikih dečki" iz Grada (gradonačelnik Milan Bandić i njegov savjetnik za kulturu Duško Ljuština) nije sazvao ni jedan sastanak s neovisnom scenom ni s inicijativom ZA KULTURU. Genijalnoj praksi PREŠUĆIVANJA I IGNORIRANJA neugodnih zahtjeva i pitanja upućenih s neovisne scene, nakon samo jednog sastanka, pridružio se i pročelnik Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, Ivica Lovrić.
Naravno, uvijek je to tako - kakav kapetan, takav i "mali od palube".
Šute gazde, šuti i posada.
Tipično.
Bezobrazno.
Necivilizirano.
Ponižavajuće.
Bijedno.
Kukavički.
Jadno.
I glupo!
ŠUTNJA ODGOVORNIH pokazuje sav jad, bijedu i nerazumijevanja kulture i kulturne politike onih koji bi trebali biti najkompetentniji.
A sve je počelo u ljeto 2009. godine kada su, unatoč protivljenju svih zainteresiranih, Bandić i Ljuština donijeli odluku o spajanju obrazovanja, kulture i sporta u jedan megaured.
Po uzoru na Holding.
Wow! Genijalno!
Svijet uvijek počinje od onih koji su netom došli!
Pa je, dakako, počeo i od Bandića i Ljuštine.
A od koga bi ako ne od njih?
Naime, na državnoj razini, obrazovanje i sport ODVOJENI su od kulture još 1994. godine jer je bilo jasno da je takvo ogromno ministarstvo NEUČINKOVITO.
Ali je zato, 15 godina poslije, na lokalnoj razini - već dokazana pogrešna praksa - ponovno uvedena!
Zašto, pitate se.
Odgovor je vrlo jednostavan!
U velikom i netransparentnom sustavu mnogo je lakše loviti u mutnom.
Osim toga, tko može reći da se Grad ne brine o tom superuredu? Pa o sportu i obrazovanju neprekidno se javno govori!
To što kulturu nitko i ne spominje - ma koga to briga?
Najmanje Bandića i njegova savjetnika za kulturu Ljuštinu.
Dakle, vratimo se temi.
Već treću godinu u Gradu Zagrebu neovisna se kultura zbog krajnje nebrige urušava do neprepoznatljivosti.
Umjesto da se vidi razvoj sustava, jedino što je vidljivo jest - njegov rasap.
Najnoviji događaju to zorno prikazuju.
Natječaj Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba zatvoren je sredinom srpnja 2011.
Vijeća po pojedinim područjima svoj su dio posla (davanje ocjena predloženim programima) odradila tijekom listopada i studenoga 2011.
Gradski je proračun objavljen u Službenom glasniku 20. prosinca 2011.
Nakon toga, gotovo tri mjeseca, jedino što je bilo sigurno, bila je - šutnja.
Iliti - lov u mutnom.
Iliti - podjela plijena kod prvog miljokaza.
Iliti - Divlji Zapad u metropoli.
A onda…
Početkom ožujka izašla je BIJELA KNJIGA za 2012. godinu.
Bez ijedne riječi obrazloženja. (Ah, treba znati složiti nekoliko suvislih rečenica!)
Bez pameti, svijesti i razumijevanja.
Ali s MANJKOM od 11 milijuna i 86 tisuća kuna za neovisnu kulturu!
Toliko manje od onoga što je izglasala Skupština grada u prosincu 2011. godine.
NESTAO NOVAC.
Namijenjen neovisnima.
Ako je neovisnima NESTALO, a bilo ga je, nekom se očito pojavio - VIŠAK.
Od 11 milijuna i 86 tisuća.
Kuna.
KOME???
Savez udruga neovisne kulture  Operacija Grad organizirao je konferenciju za medije u srijedu 14. ožujka i predočio javnosti analizu proračuna za kulturu iz koje je jasno da je od Gornjega grada (gdje zasjeda Skupština) do Ilice 25 (gdje je sjedište Ureda) netragom nestalo 11 milijuna kuna.
Onda se (sasvim suludo!) "otkrilo" da su to zapravo bile "rezerve".
Da pukneš od smijeha - i muke!
REZERVE!?
Za koga i za što REZERVE?
E, to nije jasno.
"Troglavo čudovište", Bandić, Ljuština i Lovrić, nije našlo primjerenim sazvati svoju konferenciju za medije i demantirati podatke koji su javno izneseni.
I objasniti - gdje je 11 milijuna.
Poslali su zamjenika pročelnika Lušetića da za nekoliko nevažnih medija kaže riječ-dvije. Bilo što, reda radi.
Da se zamažu oči.
Kao, nešto se reklo!
Odbor za kulturu Grada također se nije oglasio.
Nikako.
Čeka se Skupština.
Hoće li se ona zapitati gdje je 11 milijuna kuna?
I po kojim su se kriterijima dijelila sredstva?
Hoće li ona dići glas i reći da je neovisna kultura potrebna jednako tako kao što je potrebna i javna?
Da neovisna kazališta, na primjer, proizvode 50% svih kazališnih programa u Gradu Zagrebu, a da su sufinancirana s manje od 0,3% proračuna za kazališnu djelatnost?
Da je neovisna zagrebačka scena neusporedivo prisutnija na međunarodnoj razini od javne?
Da je velika većina projekata koji sudjeluju u EU projektima Kultura 2007-2013. upravo s neovisne scene?
Ili ni Skupštinu ne zanimaju tako nevažne stvari?
Ma ne zanimaju je sigurno!
Pa to su samo - činjenice. Tim gore po njih, rekli bi neki.
Da ju zanima kultura, valjda bi tražila od svoga Ureda da joj se podnesu programski i financijski izvještaji za 2010. i 2011. godinu!
Ni danas, u drugoj polovici ožujka 2012. godine, NE ZNA SE ŠTO SE FINANCIRALO IZ PRORAČUNA ZA KULTURU Grada Zagreba 2010. godine!
Toga uistinu nema nigdje na svijetu.
Da se oni koji su izabrani tako nemarno ponašaju prema novcu poreznih obveznika.
No, ipak ove godine ima novosti.
Pojavili su se zviždači - predsjednica Vijeća za međunarodnu suradnju Naima Balić i predsjednik Vijeća za urbanu kulturu i kulturu mladih Mario Kovač.
Na konferenciji za medije tako su Balić i Kovač, naše "Ankice Lepej u kulturi" (kako sâm Kovač kaže) rekli da odluke koje su napisane u Bijeloj knjizi - Vijeća NISU DONIJELA NI SAVJETOVALA.
Donio je Kovač na konferenciju za medije i dokumentaciju iz koje su vidljive SVE ODLUKE Vijeća.
Zapravo, prvi se put u Zagrebu vidjelo da POSTOJI DOKUMENTACIJA o tome što se o programima razgovaralo na Vijećima!
Ono što je uobičajena praksa u EU, da se i onima koji nisu prošli na natječajima pošalje podrobna raščlamba odluke zašto nisu prošli, i to uz obrazloženje PO KRITERIJIMA, u metropoli Zagrebu na razini je čuda!
Ukazanja!
Ej, ljudi, postoje papiri!
Postoje dokumenti!
Ma ludilo!
Pitanje svih pitanja ostaje: TKO JE "LAKIRAO" BIJELU KNJIGU u tih nekoliko mjeseci otkad su Vijeća dala svoja mišljenja pa do njezina izlaska?
U posljednjih nekoliko dana učinjeno je još više različitih analiza (najviše na  www.teatar.hr), gotovo u svim medijima objavljeni su šokantni podatci o odlukama Ureda, ali ni to nije zabrinulo "velike dečke".
Oni čekaju da prođe nevera i da dalje žive sretno - do kraja mandata.
Ali kraj je vrlo, vrlo blizu.
Zaboravljaju da je do izbora ostalo još samo nešto više od godinu dana.
A onda ćemo ih ponovno gledati na svim važnim događanjima i konferencijama za medije na kojima će govoriti o svojim velikim projektima u kulturi koji, eto, samo što nisu…
Vjerojatno će ponovno okupljati ravnatelje "svojih" ustanova da im "posude" imena i prezimena za plaćene oglase potpore u novinama, kao što je to bilo prije posljednjih izbora.
Ne bi li tom TRGOVINOM ravnatelji zadržali svoje položaje za (barem) još jedan mandat.
Daš svoje ime - a zauzvrat, eto mandata! Ništa lakše!
Pa što je IME I PREZIME?
I uostalom, tko to pamti?
Jeftino dam - samo da (se) prodam!
Čvrsto vjerujem da će za godinu dana birači odšutjeti njihove genijalne planove jer je sasvim jasno:
- da nema odgovora na pitanje tko ZAPRAVO u Gradu Zagrebu raspoređuje sredstva poreznih obveznika
- da nema govora o nekakvim JAVNIM POTREBAMA U KULTURI nego se radi o TRGOVINI
- da je cijeli sustav isprepleten sukobima interesa
- da javne ustanove u kulture služe za zapošljavanje (udomljavanje, pa i usvajanje) podobnih i poslušnih
- da se sredstva dodjeljuju bez ikakvih kriterija (bolje reći, postoje kriteriji, ali to nikako nisu oni koji su objavljeni uSlužbenom glasniku Grada     Zagreba)
- da se sredstva dodjeljuju bez evaluacije ostvarenih programa iz prethodne godine (čak iz prethodnih godina)
- da se sredstva dijele "po babi i po stričevima", kumovima i kumama
- da odgovorni u kulturi, u Gradu i u Uredu, uopće ne znaju što je evaluacija
- da odgovorni u kulturi Grada i u Uredu ne znaju razliku između javne i neovisne kulture
- da odgovorni u Uredu nemaju nikakvih spoznaja i znanja o sufinanciranju projekata koji su ušli u EU program Kultura 2007-2013.
- da u Uredu ne postoji stručna služba koja bi imala znanja i sposobnosti napraviti suvislu analizu kakvu je u samo nekoliko dana učinilo nekoliko subjekata s neovisne scene
- da Odbor za kulturu Grada nema nikakva saznanja što se događa u području za koje je zadužen pa i njegove članove treba smijeniti jer ne rade posao za koji su odabrani
- da je potrebno ponovno oformiti samostalan Ured za kulturu, bez sporta i obrazovanja.
Ured je spreman za veliko spremanje i zapošljavanje sposobnih i kompetentnih, a ne samo podobnih.
Zagrebačka (i cjelokupna hrvatska) kultura spremna je za takvo veliko spremanje.
Ostaje još samo jedno pitanje - ima li čudesne krpe, vode i metle za tako TVRDOKORNE MRLJE?
U Zagrebu.
I u državi.

Nastavlja se …