objavljeno 15. rujna 2010. na blog.vecernji.hr

Iz Splita stiže odlična vijest!
Elvis (Bošnjak) ne potpisuje kao glumac novi ugovor s HNK Split nego postaje - privatni poduzetnik u kulturi. Uz profesionalne produkcije novoosnovanoga kazališta Playdrama u Splitu (www.playdrama.hr ), zajedno s Maricom (Grgurinović) otvara i dramski studio.

Welcome to the club, Elvise! Donio si najbolju moguću odluku!

Zašto? E, pa, za početak, pogledajmo kako izgleda kazališna situacija u drugom nam najvećem gradu Domovine?
Postoje tri javna gradska kazališta (od toga jedno ima i nacionalni status, HNK Split), a pet kazališta osnovano je privatnom inicijativom od kojih je samo Playdrama okrenuta kazalištu za odraslu publiku. O situaciji u HNK Split ne mislim (ovom prigodom) govoriti jer, kao što sam najavila i u prvom postu, želim govoriti o slamkama spasa, a ne o stogovima gnjile slame. No, baš je iz takvoga stoga slame Elvis odlučio, na čuđenje mnogih, otići i krenuti, kako sam kaže - od nule. Nakon osamnaest godina sigurne glumačke plaće, još sigurnijeg koeficijenta (što god to značilo) i dobroga statusa, u četrdesetoj godini života, čovjek je "puka", kako se to u posljednje vrijeme u Splitu nešto prečesto događa, i otišao - u novi život. Ne želi više gubiti vrijeme u jadikovkama za šankom, ne želi da mu o životu odlučuju oni gori od njega, ŽELI STVARATI novo i drugačije kazalište. Kazalište u koje vjeruje i za koje je spreman raditi 24 sata dnevno i tako sedam dana u tjednu cijele godine (što će i raditi). I neće mu biti teško jer zna da radi "neku pravu stvar".

O, da, novca će imati mnogo manje, i to dugoročno: neće više biti stalne plaće, zaštite sindikata, nikada više neće doći u priliku da postane nacionalnim prvakom (samim time i da mu plaća još više poraste), a kad jednoga dana ode u mirovinu, ona će, u odnosu na ono da je ostao u nacionalnoj kući, biti - nepristojna. Ma u mirovinu ni neće moći otići! Morat će raditi dok ne (od)umre.

Na bolovanje, ako mu se što dogodi, može zaboraviti jer si to više neće moći priuštiti.
Ali, nećete vjerovati, uza sve to, neće mu biti teško, jer će opet znati - da radi "neku pravu stvar", da radi kazalište kakvo je htio: ujutro će ustajati s uzbuđenjem što ide na posao (zgražaju se sad neki, "ide na posao", a radi se o umjetnosti… ah!), a navečer će padati s nogu mrtav od umora.

A pritom će od Grada Splita i Županije, čijim će građanima zasigurno donijeti mnogo više kazališnog uzbuđenja od nacionalne kuće, dobiti za dvije ništice manje sredstava. Nema veze, radost osjećaja da si na mjestu na kojem trebaš biti i da su rezultati tvoga rada svakodnevno vidljivi na ljudima za koje radiš, nadoknadit će sve te ništice.
Prije dvadeset i jednu godinu Šimić i ja dali smo otkaz u instituciji i otišli u sličnu neizvjesnost u koju Elvis sad odlazi i - nismo požalili ni sekunde. I da ponovno biramo, izabrali bismo isto - slobodu izbora, slobodu stvaranja. Ponovno bismo između Erosa i Thanatosa izabrali - Eros.

Ono što nikad nisam shvatila ( a vjerojatno neću shvatiti dok sam živa) jest: zbog čega ljudi i dalje ostaju živjeti u Thanatosu, zbog čega ga i dalje podržavaju, zbog čega svoj život vežu uz mrtvački oblik organizacije koja ih truje i kao ljude i kao umjetnike? Apsurd života repertoarnih kazališta vrišti u nebo, a taj vrisak ne čuju čak ni oni koji su u središtu tog apsurda… Hm, čudna mi čuda… Naprosto ne vjerujem da i ostali kolege zaposleni u HNK Split nisu pročitali program rada budućeg im intendanta iz kojeg je jasno da se radi o nepismenoj osobi, nekompetentnoj za to radno mjesto, pa opet, ostaju u žabokrečini.

Na svu sreću, Elvis više neće biti u toj bari.

Nadam se da će Splićani i Solinjani, od dice do penzionera, kako piše u najavi, u velikome broju pohrliti upisati se u Elvisov i Maričin dramski studio, da će kupovati ulaznice za predstave Playdrame, jer samo će na taj način, njihovom podrškom, ovo novo i drugačije kazalište opstati.

Elvise, Marice, čvrsto držite svoju slamku, jer sloboda - nema cijene!