originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

U tjednu u kojem se u samo četiri mjeseca donesu i druge Izmjene Zakona o kazalištima, sve ostale teme moraju pričekati. Ma koliko zanimljive bile.

Priča prva.

Sve je išlo brzinom svjetlosti: prvo je bila javna rasprava od osam dana na koju sam se javila samo ja (neš' ti rasprave!), zatim izjava ministrice kulture u Dnevniku HRT-a (9. veljače 2014.) da su ove izmjene isključivo pravni problem (?!!), nakon toga sjednica Vlade na kojoj je prijedlog glatko prošao, a isto je bilo i na Odboru za zakonodavstvo.
U četvrtak, 13. veljače, održan je Odbor za znanost i kulturu kojem sam, naravno, nazočila.
Ponovno jedina od «zainteresirane javnosti».
Prvo je zamjenik ministrice Berislav Šipuš pročitao ono što piše i na stranicama Ministarstva i apelirao da se Izmjene podrže.
Nakon toga je oporba ponovno ustvrdila da iz ovog Ministarstva kulture, osim Zakona o Zakladi Hrvatska kuća, nije izašao ni jedan cjelovit zakon, pa ni strategija.
Tu sam čula od zamjenika ministrice Šipuša, a i zastupnika HNS-a Kolmana, i podatak da kazalište u Osijeku ima 250 zaposlenih, premda ih je 208.
Na upit zbog čega se ne mijenja cijeli ZOK, zamjenik ministrice je rekao da se čeka ZOR.
Zakon o radu!
???
Mene je u ovom području uistinu teško iznenaditi, ali eto, uspije se i to!

Zakon o kazalištima je, naime, lex specialis.
Za ovu vrstu zakona NE VRIJEDE OPĆI ZAKONI.
Jer se djelatnost ne bi mogla obavljati.

Kazalište, naprosto, ne funkcionira kao INA. Ili kao Hrvatske autoceste. Ili Gradska čistoća. Ili kao tvornica papira.
Osim toga, prvi sam put čula da smo mi «na čekanju» zbog ZOR-a.

Nakon toga oporba je upitala zašto se odmah ne otvori javna rasprava o ZOK-u.
Odgovor je bio - da će se razmotriti.
Eh, opet sam se začudila. (Sve više sama sebi sličim na Alisu…).

Naime, kada je početkom mandata, 2012. godine, Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice, javnosti objavio da se ide u izmjenu Zakona o kazalištima, započela je rasprava.
Koja nije imala kraj. Uopće.
Ni sretan ni nesretan.
Naprosto je nestala. «Iscurila».
Nakon toga je ministrica izjavila da se ne ide u izradu Zakona o kazalištima, nego da ćemo imati CJELOVIT ZAKON O KULTURI.
Dobro, da vidimo i to, mišljah.
No, u četvrtak na Odboru ponovno čujem da ćemo imati - novi Zakon o kazalištima!
Pa što sad?
Što ćemo na kraju imati?
Zakon o kazalištima?
Zakon o kulturi?
Kako bih to mogla saznati?
Ponovno gledam POPIS ZAKONA objavljenih na stranicama Ministarstva kulture koji se trebaju raditi ove godine.
I?
Nema Zakon o kazalištima.
Nema Zakona o kulturi!
Dakle, NIŠTA.
Barem sam na Odboru ponovno imala prigodu reći što mislim.

U ovakvoj situaciji u kojoj je DIJALOG između resornog ministarstva i ostalih postao nepostojeća kategorija, i to je nešto.
S 8 glasova ZA i samo 2 protiv (Mesić i Reiner), prijedlog je na Odboru - prošao.
Kako to u politici biva: svatko kaže svoje, vlast ima većinu. Prič'o ti, ne prič'o…

Istoga dana kao zadnja točka Dnevnog reda Izmjene su već bile pred gotovo praznom sabornicom.

Kao i 25. rujna 2013., došli smo na red na kraju radnog dana kada je sav normalan saborski svijet već odavno otišao svojim kućama.

Mišljenje je imalo samo nekoliko klubova zastupnika, a prijavljena je i jedna pojedinačna rasprava.

Sve za 1 sat 47 minuta i 46 sekundi.

Premda je snimka trajno dostupno na internetskim stranicama Sabora, prenosim raspravu iz svoje vizure.

• Zastupnik Kolman (HNS), a i zamjenik ministrice Šipuš, ne znaju da kazalište u Osijeku ima 208, a ne 250 zaposlenika. Mala razlika, 42 sim, 42 tam.
• Većina smatra da je pitanje intendanta stvar odluke Grada, Županije, ministarstva, zaposlenika… a PROGRAM nije spomenuo - nitko.
• Većina ne zna da je i kazalište u Virovitici također u vlasništvu Županije i Grada.
• Većina misli da bi STRUKU trebalo slušati. Štogod to značilo. Premda je jasno da se STRUKA ne oglašava i da je STRUKA odustala. Zbog POLITIKE.
• NORMALNE države nemaju ZOK (Beus Richtemberg).
• Jedni tvrde da tekst sa Županijom osječko-baranjskom nije usklađen (Bubalo), a drugi da se Županija nije oglasila (Šipuš).
• Jedni misle da su nagrade HNK-a u Osijeku zasluga bivšeg intendanta Šnajdera (Bubalo), a drugi da su zasluga umjetnika (Šipuš).
• Jedni misle da su ove izmjene «dobre, promišljene i elegantne» (Kolman), a drugi da su, kao i prošle, ad hoc gašenje požara i imaju svoje ime, Lex Đapić (Bubalo).
• Od donošenja ZOK-a 2006. do danas bilo je PODOSTA izmjena ZOK-a (Hajduković, SDP), premda do prošlog rujna NIJE BILA NI JEDNA!
• U zraku je ostala visjeti prijetnja zastupnika Bubala (HDSSB) da će se za tri mjeseca ponovno mijenjati ZOK. Zašto? Mogu samo nagađati, ali gotovo sam sigurna da Županija namjerava izaći iz vlasničke strukture HNK-a u Osijeku što bi značilo da bi iznos od 12 milijuna kuna, s koliko Županija financira svoje kazalište, trebalo «iznaći» iz drugih izvora.
• Zamjenik ministrice Šipuš također je ovu najavu/prijetnju zastupnika Bubala shvatio kao i ja.
• Zastupnik Kolman (HNS) ima smisla za humor: podsjetio nas je da nam valja biti opreznima s intendantima jer nikada ne znamo kada će postati premijeri (Sanader) te da svi moramo biti sretni što su se oni (HNS) sada odlučili donijeti promjene koje su (ti isti) odbili učiniti prije četiri mjeseca, premda su bili upozoreni da će do «slučaja Osijek» doći.
• HNS-ov zastupnik Beus Richtemberg ima smisla za glumu i teatralnost, a umrijet će naivan.

Ma, stvarno je zanimljivo, zabavno i poučno slušati rasprave o ZOK-u.

No, znate li koga baš nitko nije spomenuo?

PUBLIKU.

Jedna od često korištenih definicija kulturnih politika (Kreber, 1967.) uči nas da se svaka KULTURNA POLITIKA bavi (pojednostavljeno):

• kontinuitetom baštine, tradicije neke zajednice
• poticanjem umjetničkog stvaranja te
• participacijom, publikom.

Kad nemate kulturne politike, onda vam se lako dogodi da zaboravite jedan od (samo) triju elemenata. Pa tako na saborskoj raspravi čujete o tradiciji, o tome da je zgrada osječkog HNK-a stara 107 godina i slično, pa čujete da su najveće žrtve umjetnici (što nikako ne sporim, da ne bi bilo zabune), ali da baš nitko ne spomene PUBLIKU kao žrtvu političkih prepucavanja, eh, to već smatram težim grijehom.

Tko sve plaća?
Radi koga se stvara kazalište?
Čemu služi kazalište?
Očuvanju zgrade? Umjetnicima?
Ili je ipak PUBLIKA (koja kazalište i financira) TA KOJA JE NAJVIŠE NA GUBITKU?

No, tim se dijelom ne bavi u ovoj zemlji baš nitko.
Nema istraživanja, nema saborske rasprave, nema dostupnih podataka (osim brojčanih, a i ti su pogrešni).

Da ne duljim, jedino što vam mogu reći jest da je POLITIKA potpuno preuzela hrvatsko kazalište, pa i kulturu u cjelini.
Ako još uvijek imate dvojbi oko tog pitanja, mogu vam olakšati muke - GOTOVO JE.
Slamke spasa do kraja mandata ove Vlade za našu kulturu jednostavno NEMA.
Ne, nisam pesimist.
Realna sam.
Želite li sudjelovati u bilo kakvim kvalitativnim promjenama sustava, počnite se pripremati za neku novu Vladu koja će doći za najviše godinu i deset mjeseci.
Dovoljno vremena za pripremu promjena za neke nove ljude, a premalo vremena da bi ovi koji su sada na vlasti išta više mogli učiniti.

Priča druga.

Nekako u isto vrijeme kada je započela saborska rasprava o Izmjenama ZOK-a, poštar je pokucao na vrata Slobodana Šnajdera, našeg poznatog, i odnedavno umirovljenog, pisca.
Šnajderu je stigla tužba.
Premda mi je Slobodan Šnajder dopustio da objavim vijest i premda dokumente imam pred sobom, neću ići u širinu.

Ukratko:
Dušan Ljuština tužio je Slobodana Šnajdera.
Sud - kazneni.
Razlog?
Šnajderovi tekstovi/blogovi objavljeni u Novom listu i na portalu Teatar.hr .
Prva rasprava: 31. ožujka 2014.

Ljuštinin svjedok protiv Šnajdera: redatelj Mario Kovač.

Pitate se, a kakve veze ova vijest ima s današnjom temom?
Ima, ima, itekako ima…

Naime, kroz sve sudske procese koji su od sudionika kulturnog života u Zagrebu pokrenuti od 2010. do danas, može se pročitati da je došlo do usijanja između dviju suprotstavljenih strana.

Evo popisa:

• Ana Lederer i HNK u Zagrebu tužili su Snježanu Banović. Kazneni sud.
• Gordana Vnuk i Branko Brezovec tužili su Tomislava Čadeža. Građanski sud.
• Gordana Vnuk tužila je Zvonka Makovića. Kazneni sud.
• Vitomira Lončar tužila je Zvonka Makovića. Kazneni sud.
• Zvonko Maković podigao je protutužbu protiv Vitomire Lončar. Kazneni sud.
• Dušan Ljuština tužio je Vitomiru Lončar. Građanski sud.
• Dušan Ljuština tužio je Denisa Kuljiša. Kazneni sud.
• Dušan Ljuština tužio je Hrvatski tjednik i novinara Tomislava Jelića. Kazneni sud.
• Dušan Ljuština tužio je Vinka Mikulića. Kazneni sud.
• Dušan Ljuština tužio je Slobodana Šnajdera. Kazneni sud.
• Vladimir Stojsavljević tužio je Vitomiru Lončar. Građanski sud.

Bilo je još nekih prijetnja, ali ne znam jesu li sudski postupci pokrenuti (na primjer, Darko Stazić protiv Vinka Mikulića).
Doneseno je i više pravomoćnih odluka Novinarskog vijeća časti.

Kroz noviju povijest našeg kazališta ne pamti se ovolika količina sudskih procesa.
Zašto?

Jer se petrificirani sustav koji je funkcionirao po principu JA TEBI, TI MENI, i koji se brinuo isključivo o osobnim interesima, napokon POLJULJAO.
Da nije tako, ne bi bilo ni jedne od ovih tužbi. Ne bi bilo ovakva polariziranja: s jedne strane skupina ljudi koja želi promjene, a s druge skupina onih koji ne žele da se išta promijeni.
Jasno je i zašto. Kad si npr. na istoj stolici od 1982. I slično.

Kada se počne gubiti MOĆ, počinje uporaba SILE.

Tome smo procesu upravo svjedoci.

No, sama činjenica da je podignuto toliko procesa pokazuje da smo NA PRAVOM PUTU.
Kojem se neizmjerno radujem.

P. S. Nedavno sam prenijela vijest da je gradonačelnik Bandić poručio građanima da gradski Uredi na upite građana moraju odgovarati odmah, za jedan dan. Pak sam napravila štihprobu. Pisala sam Uredu za prostorno uređenje i pitala ih za dokumentaciju o «Limenom kazalištu», popularnom «Limenku» koji trune na Zagrebačkom velesajmu od 2006. godine. Promptno sam dobila odgovor da «Limenko» nje u njihovu djelokrugu (nadležnosti) i da su proslijedili moj upit OKS-u.

Uredu za obrazovanje, kulturu i sport.

OKS-u sam i sama uputila zamolbu da mi pošalju PROGRAM rada i ODLUKE o postavljanju «Limenka» u Hrvatskoj. Odgovor nisam dobila do danas. Prošlo je četiri dana.
Pisala sam Gradonačelniku Bandiću i pitala ga kako će riješiti pitanje novih četverogodišnjih mandata koje je dao Dušanu Ljuštini (koji je 1. listopada 2013. navršio 65 godina i trebao je otići u mirovinu) i Nikoli Pavloviću, koji će u kolovozu navršiti 65 godina. Odgovor nisam dobila.

Slučajno sam jučer, na događanju organiziranom povodom Nacionalnog dana oboljelih od epilepsije, srela Milana Bandića. Pitao me - što ima. Rekla sam mu da njegov vlastiti Ured ne odgovara u roku od 24 sata, a ni OKS.

Rekao je tajnici da mi se sutra odgovori.

Dakle, čekam.
Novosti stižu u novoj Slamki spasa, sljedeće nedjelje!
Jedva čekam!

Ah, da, Izmjene Zakona o kazalištima izglasane su s 82 glasa za i 32 protiv.