originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Prošlotjedna Slamka ponovno je potakla na akciju «Velike dečke» koji su, u nedostatku argumenata, angažirali svoje dežurne pljuvačke plaćenike opće prakse da se obruše na mene.
I to na osobnoj razini.
Proglasiše me ksenofobom, bijesnom furijom, uzrujanom autoricom, teatrološkom poduzetnicom (što li to znači?), koja naokolo broji krvna zrnca, a još su mi i prilijepili političku nekorektnost.
Stavljaju mi u usta tekst koji nisam napisala, ali oni, u svojoj poniznoj plaćeničkoj maniri, moraju odraditi svoj prljavi posao.
Žao mi je tih jadnika, premda je imati čist obraz stvar osobnog odabira.
I sami su odabrali to što su odabrali.
Ukratko, još jednom su pogodili – uništa.
Nisu ravnopravni partneri za polemiku o temama kojima se bavim pa nisu zaslužili da im se u Slamki ni ime spomene.
Ovom ću se prigodom osvrnuti samo na komentar da je istup Vilima Lesića od 24. studenoga 1860. godine, kada je rekao da će se od tog datuma na hrvatskim pozornicama govoriti samo hrvatskim jezikom, sramotan incident.
Dakle, najsvečaniji dan u godini za hrvatsko glumište, dan na koji se u nacionalnom matičnom kazalištu dodjeljuju Nagrade hrvatskoga glumišta, zapravo je, za komentatora, dan kojim se obilježava jedan sramotni incident za našu kazališnu povijest.
Najmanje što sada mogu očekivati jest da se oglase sami osnivači i suosnivači Nagrade, a to su (redosljedom kako stoji u Članku 1. Pravilnika o NHG):
- Hrvatsko društvo dramskih umjetnika
- Hrvatska radiotelevizija
- Večernji list d.d.
- Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba
- Akademija dramske umjetnosti
- Odsjek za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU
- Ministarstvo kulture RH te
- Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa.
Mislim da je uistinu vrijeme da navedene institucije široj javnosti objasne zašto nas sve zajedno sramote odlukom da se jedan sramotni incident obilježava svake godine i to se još k tome ta sramota uživo prenosi na nacionalnoj televiziji.
I gdje su svih ovih godina bili ti komentatori pa nas nisu upozorili da slavimo sramotni datum?
Što se čekalo?
Također se pitam, zašto u dnevnim novinama ti, tzv. novinari, ne počnu pisati na engleskom ili francuskom jeziku. Zašto se služe (lošim) hrvatskim kojim nitko tko imalo drži do sebe i tko je napredan ionako – ne govori?
I premda sam rekla da više ne dajem besplatne edukacije otkako sam otišla u mirovinu, evo jedne: svako nacionalno kazalište na svijetu igra na svom jeziku, a staggioni nisu praksa tog modela. Studija slučaja o kojoj sam pisala prošlog tjedna, predstava Evanđelje Pippa Delbona, koja se financirala iz sredstava hrvatskih poreznih obveznika, upravo je to.
O važnosti očuvanja svakoga jezika, svake različitosti i raznolikosti, napisano je toliko tekstova, izglasano toliko deklaracija, da navedene dežurne pljuvače samo mogu staviti (njihovim rječnikom), na – ignore.
Kad smo već kod nacionalnih kazališta, koja se u prošlotjednoj pljuvaonici za napredne snage našega kulturnog kruga također usput spominju u negativnom kontekstu, čudi me da nitko od tih dežurnih plaćenika nije reagirao kada se protuzakonito i bez procedure kazalištu u Varaždinu dodijelio nacionalni status. Osobito što je danas, nakon dvije godine, stanje menadžmenta u tomu našem najmlađem nacionalnom kazalištu poprimilo obilježje – slučaja.
Pisala sam o v. d. Varaždinu početkom listopada, a ni u međuvremenu natječaj nije raspisan, premda imaju vršiteljicu dužnosti intendanta već godinama.
U srijedu je u varaždinskim lokalnim novinama objavljen članak iz kojeg saznajemo da se za novi natječaj čeka 2016. godina i izglasavanje novog proračuna.
Ne žuri im se, kažu.
Citiram: «Ovog puta, očigledno, nema žurbe jer je rješenjem Gradskog vijeća grada Varaždina od 17. srpnja ove godine Jasna Jakovljević dužnost v. d. intendantice obavlja do imenovanja intendanta, za razliku od prve polovice godine, kada je 23. siječnja odlukom ministra kulture za v.d. intendanta bila imenovana na šest mjeseci.
Ako na najnovijem natječaju ne bude imenovan intendant, v. d. intendanta imenuje Gradsko vijeće grada Varaždina, a na tu dužnost može ponovno biti imenovan i dosadašnji v. d. intendanta bez obzira što tu funkciju obavlja već godinu dana, poručili su iz Ministarstva kulture.»
Članak 43. Zakona o ustanovama nedvosmisleno kaže da vršitelj dužnosti javne ustanove može biti izabran na najduže godinu dana.
Ministarstvo kulture očito nije povezalo da je HNK u Varaždinu javna ustanova i da Zakon valja primijeniti i na ovaj slučaj.
Kako su bez zakonske osnove proglasili kazalište u Varaždinu nacionalnim, tako sada, ponovno bez zakonske osnove, održavaju na umjetnim plućima sadašnji menadžment.
Već smo navikli da za zakonitost rada u kulturi već godinama nikoga nije briga, a
kada pogledate nalaz Državne revizije za Državni ured za upravljanje državnom imovinom za 2014. godinu (nepovoljno mišljenje) u kojem piše da je u poslovnim knjigama evidentirana vrijednost dionica i udjela kojima upravlja DUUDI manja za više od 16,6 milijardi (milijardi!) kuna od vrijednosti koja je upisana u Registar, onda se više ničemu ne treba čuditi.
I najmanji je problem ove potpuno devastirane i nefunkcionalne države što jedno nacionalno kazalište s v.d. upravom ne može funkcionirati po pravilima struke.
P. S. Mali dodatak bandićevizaciji zagrebačke kulture:
U srijedu 16. prosinca nešto prije 16 sati, stigao mi je mail od Milana Bandića. Poziva me gradonačelnik na simbolično otvorenje blagajne Histrionskog doma koje se trebalo održati u petak, a prije premijere predstave U plavom podrumu.
Gledam tu nepismenu pozivnicu (u nastavku) koju je pisao netko tko još uvijek nije svladao padeže i zaključim da se radi o nekoj zezanciji. Naime, bila sam na premijeri predstave U plavom podrumu u ožujku ove godine, a teško da je Vitez u jednoj godini odlučio napraviti dvije premijere s istim naslovom. (Premda je u ovomu našem kaosu – sve moguće.)
Nisam odgovorila na pozivnicu jer zašto bih uopće odgovarala na takvu budalaštinu. Kadli, prekjučer me na mobitel zovu iz Protokola da Milan Bandić pita dolazim li ja na svečano otvaranje blagajne. Poručila sam mu da nemam vremena za gluposti i djelatnici rekla da me prestane uznemiravati. Na to mi se zaposlenica Protokola obratila sa «gospođo Bucka».
Protokol gradonačelnika metropole koji nije prošao minimalnu edukaciju oslovljavanja?
(Ponovno preporučam knjigu Poslovni bonton. Valjda si korisno štivo Protokol gradonačelnika može priuštiti.)
Sve u svemu, zapravo, logično u državi u kojoj su nekompetentni došli na najviše položaje.
Pitate se kako to da me gradonačelnik poziva na otvaranje tako važnog događaja kao što je blagajna?
Evo objašnjenja.
Dana 9. prosinca dobio je Milan Bandić pismo koje mu je uputila Pučka pravobraniteljica. Dostavlja mu se upozorenje (u nastavku).
Pravobraniteljica traži od Bandića da javno osudi diskriminirajući istup svog savjetnika za kulturu Zlatka Viteza.
Već drugo mišljenje, druge pravobraniteljice.
Bandić se nije u stanju ograditi od Viteza.
Ili se možda ne smije ograditi od njegovih izjava?
Ovo posljednje mi se čini – lako mogućim.
Mislim da će budućnost biti vrlo zanimljiva.
I da će povijest svakoga staviti na njegovo mjesto.
Prilog, Nepismeno pismo:
n/p gospođi Vitomiri Lončar, ravnateljici Kazališta Mala scena
Poštovana,
gradonačelnik Grada Zagreba gospodin Milana Bandića poziva Vas da mu se pridružite na simboličnom otvorenju nove blagajne Histrionskog doma u Ilici 90, što će se održati uoči premijere predstave U plavom podrumu
u petak, 18. prosinca o.g.
s početkom u 19:40 sati.
Potvrdu Vašeg dolaska, ljubazno molimo poslati na protokol@zagreb.hr
Zahvaljujemo. S poštovanjem,
GRAD ZAGREB
URED GRADONAČELNIKA
Kabinet gradonačelnika
Odsjek za Protokol
tel: 610 1363
fax: 610 1507