originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Zadnja nedjelja i zadnja Slamka u godini.

Opraštamo se od 2015. godine, ali danas ne samo od nje.

Opraštamo se i od četverogodišnjeg razdoblja vladavine kaosa u hrvatskoj kulturi.

Premda je posljednji tjedan pokazao da ni kopernikanski obrati nisu nemogući, ipak vjerujem da se ekipa iz Runjaninove od sutra napokon počinje pakirati.

Četiri godine bez kulturne politike, četiri godine bez plana, četiri godine pogodovanja i «ušarafljivanja» svojih, četiri godine generiranja zbrke izglasavanjem nove regulative donesene radi osobnih interesa – dotukle su nas.

Nada umire posljednja, pa se i ja nadam da je razdoblje Šipuša, Stojsavljevića i ekipe stvar prošlosti.

Što nam je donijela 2015. na državnoj razini?

• Sramotno nizak postotak za kulturu u državnom proračunu
• smjenu ministrice Zlatar Violić
• novog ministra Berislava Šipuša
• novog zamjenika ministra Alena Kajmovića za kojeg nitko nikada nije čuo (ni prije, a ni poslije)
• Splitsko ljeto izgubilo je nacionalni status
• Osijek je dobio novog intendanta, a Varaždin i dalje živi u liminalnom stanju
• završili smo dvogodišnju 300 tisuća dolara tešku (a bezvrjednu) edukaciju koju su nam prodali Ameri (Zašto nitko nikada nije procesuirao taj slučaj?)
• smanjenje sredstava za Poduzetništvo u kulturi
• produbljenje jaza između javne i neovisne scene te
• dodatno učvršćenje sukoba interesa kao modusa operandi.

Što nam nije donijela 2015. godina?

• Deklariranu kulturnu politiku
• strateški plan
• analizu postojećeg stanja
• transparentnost poslovanja svih subjekata
• kriterije
• novi i cjeloviti Zakon o kazalištima
• novo i cjelovito rješenje o obavljanju umjetničke djelatnosti
• dijalog
• analize, analize, analize te
• hrabrost umjetnika i spremnost na promjene.

U Gradu Zagrebu nismo dočekali:

• tematsku sjednicu Gradske Skupštine o kulturi
• ulazak Zagreba u drugi krug za EPK 2020.
• odlazak u mirovinu Dušana Ljuštine i Nikole Pavlovića
• odvajanje Ureda za kulturu u zaseban Ured
• jedan jedini pozitivni nalaz Državne revizije za neku javnu ustanovu u kulturi u Zagrebu (svi su dobili uvjetno mišljenje!)
• transparentnost objave podataka o radu u ustanovama u kulturi u vlasništvu Grada Zagreba
• te, kao i na državnoj razini: kriterije, transparentnost, dijalog i spremnost na promjene
• plus analize, analize, analize…

Gdje smo?

Ne znamo.

Kamo idemo?

Ne znamo.

Za koga radimo sve što radimo?

Ne znamo.

U koju svrhu?

Ne znamo.

S kojim ciljem?

Ne znamo.

I tako, prolaze godine, svaka je gora od one prošle...

A veliko spremanje?

Je li na vidiku?

Kako stvari stoje, ne čini se da je i jedna strana u ovoj našoj političkoj partiji karata shvatila važnost kulture za razvoj zemlje.

A samim time i važnost promjena koje se moraju napraviti.

Na svim razinama.

I da se više prestane s lažima.

Također na svim razinama.

Blagdansko je raspoloženje i ne treba ga kvariti.

Treba se radovati novim mogućnostima koje su pred nama.

Što ću kad mi je suđeno biti partybreaker.

Zadnja vijest iz kulture u 2015. došla nam je iz PR mašinerije HNK-a u Zagrebu.

Hvale se sa 16 premijera i čak 97 tisuća gledatelja.

Znaju li šefovi na Trgu maršala Tita i njihovi zaštitnici da je naše matično nacionalno kazalište imalo:

- 2005. godine 9 premijera i 102 907 gledatelja

- 2006. godine 12 premijera i 115 008 gledatelja

- 2007. godine 12 premijera i 114 089 gledatelja

- 2008. godine 10 premijera i 115 798 gledatelja

- 2009. godine 11 premijera i 109 305 gledatelja

- 2010. godine 12 premijera i 117 160 gledatelja

- 2011. godine 11 premijera i 106 895 gledatelja

- 2012. godina 11 premijera i 122 374 gledatelja

- 2013. godine 13 premijera i 104 257 gledatelja, a

- 2014. godine 11 premijera i 104 112 gledatelja.

Reprizne naslove nisam uzimala u obzir.

Jasno je da se u ovoj godini produciralo najviše novih naslova, a broj publike drastično je pao u odnosu na proteklih deset godina.

U odokativnih 97 tisuća gledatelja koji se spominju (na programu ima još izvedaba, a oni već izlaze s brojčanim pokazateljima za cijelu godinu!) vjerojatno su uračunani i prolaznici koji su se slučajno zatekli po kvartovima kada se HNK predstavljao publici na trgovima i ulicama.

Kao što se vidi iz službenih podataka Grada Zagreba, od 2005. godine, broj gledatelja HNK-a do 2015. nije pao ispod 100 tisuća.

Ah, da, o tome koliko je od spomenutih 97 tisuća gledatelja onih koji su platili ulaznice – nećete saznati ni da ste inspektor Clousseau!

I površna analiza pokazuje alarmantno stanje kojim se oni koji bi trebali biti ozbiljno zabrinuti – hvale.

Horizontalna, vertikalna evaluacija, ili bilo koja druga relevantna analiza, sasvim su nebitne.

Važno je biti u medijima.

I bjelodani podbačaj prikazati uspjehom.

E, pa sretna vam svima 2016. godina!