originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Ne znam je li blaženstvo ili prokletstvo ponekad biti kod kuće i gledati prijenos sjednice Skupštine grada Zagreba. Stvarno mi nije jasno kako to da uvijek potrefim baš na rasprave o kazalištu, od kojih mi se u pravilu diže kosa na glavi.
Izgleda da je to neka moja zla sudbina.
Zapisano mi, valjda, u zvijezdama.
Kad se u javnosti govori o hrvatskom kazalištu nije uputno, a ni poželjno, spominjati imena. Bolje je ne zamjerati se.
Samo uvijeno, anonimno, bezimeno, bezmudo.
Ono, nikad ne znaš kad će ti tko trebati, pa je bolje govoriti u šiframa!
A što ću, jadna, kad mi se ne da pisati okolo naokolo.
Nego samo u glavu.
Kaže pjesnik: «Vatru gasi, a zmiju u glavu!»
Tako već unaprijed računam da od danas gubim još jedan dio ono malo preostalih kolega od kojih sam dosad imala (prešutnu) podršku.
Ili mi se barem činilo da je imam.
Osim podrške, sasvim sigurno gubim i novac, a i još ponešto, s obzirom na to da glavni likovi današnje Slamke sjede u različitim Vijećima koja odlučuju i o mom kazalištu.
Ali kao što znate, odavno me nije briga za takve stvari.
Jedna od točaka Dnevnog reda 19. sjednice Skupštine grada Zagreba bila je i promjena Statuta Zagrebačkog kazališta mladih.
Ukratko ću podsjetiti na kronologiju događanja:
- U četvrtak 17. travnja ove godine Dubravka Vrgoč potvrđena je na sjednici Vlade RH za novu intendanticu HNK-a u Zagrebu te se od tog datuma znalo da će se za ZKM trebati raspisati natječaj za ravnatelja, koji je trebao stupiti na radno mjesto 1. rujna 2014.
- Kazališno vijeće ZKM-a od travnja pa sve do danas nije raspisalo natječaj za novog ravnatelja pa je tako Ksenija Marinković (inače članica Kazališnog vijeća) izabrana za vršiteljicu dužnosti.
- Odjednom, ničim izazvano, Kazališno vijeće umjesto raspisivanja natječaja, traži promjenu Statuta ZKM-a.
To je to.
Valja napomenuti da su se Statuti svih kazališta u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana morali mijenjati čak dvaput jer se dva puta mijenjao i Zakon o kazalištima. Dakle, da se u našem kazalištu razmišlja strateški i dugoročno, ne usuđujem se reći - s vizijom, unutar posljednjih promjena mogla se uvrstiti i ova izmjena, a zbog koje ZKM još uvijek nema ravnatelja.
O čemu se zapravo radi?
O još jednom natječaju za koji se u Narodne novine uz tekst može staviti fotografija i broj cipela kandidata za kojeg je mjesto već osigurano.
U ovom slučaju radi se o tome da je kocka bačena (čitaj, odlučio Milan Bandić) da ravnateljica ZKM-a postane Snježana Abramović Milković, dugogodišnja umjetnička voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla.
No, Abramović Milković, inače članica Kazališnog vijeća HNK-a u Zagrebu, Članica vijeća za kazališnu umjetnost pri Uredu za kulturu Grada Zagreba, a ujedno i jedna od žena s liste Milana Bandića za prošle izbore, diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Dakle, to je područje prirodnih znanosti.
Abramović Milković je kao samostalna umjetnica dugi niz godina uspješno vodi ZPA i ovom prigodom uopće ne želim govoriti o mogućoj kvaliteti njezina ravnateljstva ZKM-om.
Moguće je da bi bila odlična.
Ali to nije meritum stvari.
Govorim o praksi donošenja i mijenjanja regulative koja je ovu državu dovela do dna na kojem smo se našli: u privatizaciji su se zakoni mijenjali prema osobnim potrebama, otkupljivali se stanovi prema zakonima koji su također bili krojeni po imenima i prezimenima, gotovo cjelokupno hrvatsko zakonodavstvo u svim područjima mijenjano je ad hoc, što znači - da zadovolji osobne, a ne javne interese.
Dugo sam se ustručavala usporediti Bandićev Zagreb s Jeljcinovom Rusijom 1992. kada je dobio pravo godinu dana samostalno mijenjati sve zakone.
No, nakon sjednice koju sam gledala u izravnom prijenosu ovoga petka, više uopće ne dvojim da usporedba drži vodu.
Na Skupštini su o izmjeni Statuta ZKM-a govorili zastupnici Žele (SDP), Kosor (HSLS), Mikulić (HDZ) i Stojak (HNS) te su naglasili da se radi o promjeni zbog imena i prezimena, a ne javnog interesa. Moglo je njih četvero u Vijećnici dubiti i na trepavicama, kad je odluka već unaprijed bila donesena. Raspravu zastupnice Bogdanke Srdić Vulpe i potpredsjednice Skupštine Jelene Pavičić Vukičević neću ni komentirati. Pavičić Vukičević ustvrdila je da su nam Statuti prenormirani (?), a Bogdanka Srdić Vulpe, koja uopće ne zna i ne razumije što i o čemu govori, imala je trenutak prosvjećenja. Veći dio diskusije odnosio joj se na balet (kao da je ZKM baletno kazalište!), a nakon toga objasnila nam je da postoje ljudi koji se bave menadžmentom u teatru (Isuse!) i da su menadžeri potrebni u svim ustanovama u kulturi. A da sadašnji Statuti to ne podržavaju.
(To sam si odmah zapisala da slučajno ne zaboravim!)
Ne znam je li joj itko ikada rekao da postoji Zakon o kazalištima prema kojem je na čelu kazališta u Hrvatskoj umjetnička osoba (kao što je to oduvijek i bila i na čemu se temelji naša tradicija). Srdić Vulpe je rekla da je ova promjena sa ZKM-om slučajno prva u nizu onih koje će se dogoditi.
Nakon ove izjave - znate što nas čeka.
Masovno mijenjanje statuta. Naime, oko ovoga su se složili svi govornici.
Nemam riječi.
Mislim da ću se uskoro kandidirati za ravnateljicu KBC-a Rebro.
Mislim, zašto ne? Ako će se liječnici i brodograditelji, zubari, metalurzi, šumari ili veterinari moći natjecati za ravnatelje kazališta, zašto ja ne bih mogla voditi bolnicu?
Vrhunac rasprave bio je govor moje drage kolegice, koju osobno volim i poznajem preko 35 godina, Kostadinke Velkovske.
Ljudi moji, ta količina gluposti koja glumi razumnost, ta količina naučenih nesuvislih rečenica koje žele biti prirodne i logične i suvisle, e, to se ne da opisati. To je jednostavno trebalo čuti.
Započela je naša Kosta s obrazloženjem da je dosad ravnateljem mogla biti samo osoba iz humanističkog područja, a već se u sljedećoj rečenici demantirala kroz hvalospjev svom bivšem ravnatelju Dušanu Ljuštini, koji se predstavlja kao ekonomist, dakle, spada u društveno područje.
Saznali smo da je 21. stoljeće stoljeće menadžera u kulturi jer je novca sve manje, a financije su bitne.
Prema riječima Kostadinke Velkovske u Kazališnom vijeću ZKM-a sjede pioniri novog kazališta i oni su se prvi dosjetili čarobnog štapića koji će promijeniti hrvatsko glumište.
Ono što mi nije baš jasno jest kako to da se, kao članica i Kazališnog vijeća kazališta Gavella, Kostadinka Velkovska tog istog pionirskog rješenja nije dosjetila prije tri mjeseca kada se raspisivao natječaj za Gavellu?
(Neću komentirati to da je Kostadinka Velkovska članica čak dvaju kazališnih vijeća od samo sedam javnih kazališta u Gradu Zagrebu. Nema drugih, valjda, koji bi radili to što ona radi.)
U posljednje vrijeme raspisana su čak tri natječaja za čelne osobe zagrebačkih kazališta bez promjene Statuta, pak se pitam što je članove Kazališnog vijeća ZKM-a odjednom tako prosvijetlilo da su postali pioniri maleni?
Odgovor je rekao predsjednik Skupštine Kosor u završnoj riječi prije glasovanja: «Mogu odmah reći koje će struke biti budući ravnatelj ZKM-a.»
Eh, sad dolazi najzanimljivije: u dvorani Skupštine bilo je u trenutku glasovanja samo 35 zastupnika.
SDP-ova su bila samo četiri.
Premda je Silva Žele uistinu kvalitetno govorila protiv izglasavanja novog Statuta, partija očito nije smatrala da bi bilo oportuno zamjerati se onima drugima pak su bili izvan dvorane.
I tako je s 18 glasova ZA i 17 PROTIV novi Statut ZKM-a dobio prolaznu ocjenu.
Radilo se, dakle, o jednom jedinom glasu koji je presudio.
Kao da su se dogovorili.
Kao nisu.
Gdje su bili ostali zastupnici, to samo oni znaju. Sve dokle ih građani ne pitaju da polažu račune, može im tako i biti.
O tome koje su zapravo programske funkcije ZKM-a i kakav se program traži, nije na Skupštini bilo ni govora. Izgleda da su svi zaboravili da je još nedavno u dokumentima Grada Zagreba pisalo da je ZKM «HNK za djecu i mlade».
Kakvog se ravnatelja traži?
Onoga koji će nastaviti liniju koju je uvela Dubravka Vrgoč i koji nema nikakve poveznice s programskim funkcijama (da ne kažem misijom) kazališta ili će se tražiti netko tko će raditi kazalište koje bi se zaista moglo zvati HNK za djecu i mlade? Kako je to osnivač zamislio.
To ključno pitanje nitko ne postavlja.
Pitanje koje se tiče programa, onoga što će se na scenama ovoga kazališta gledati, nikog ne zanima.
Kao ni ostala pitanja.
Tko će gledati predstave, koja publika?
I zašto?
I u koju svrhu?
I kako će se to postići?
Sve one lijepe stvari koje nam donose strateške odrednice jedne organizacije u kulturi.
Ili i ovo moje razmišljanje također spada u prenormiranost sustava?
Sada nam samo ostaje čekati natječaj i imenovanje.
Može kladionica?
Humanisti, društvenjaci, umjetnici, ostavite svaku nadu prije negoli s dokumentacijom za natječaj uđete u Teslinu 7.
A sada se ponovno moram vratiti na zastupnicu Bogdanku Srdić Vulpe.
Naime, nakon hvalospjeva Dubravki Vrgoč za vođenje ZKM-a, ustvrdila je Srdić Vulpe da će novi ravnatelj ZKM-a voditi i Festival svjetskog teatra.
Nitko joj nije rekao da se festival zove - kazališta, a također ni to da je isti (kako god se već zvao) već otišao za svojom gazdaricom na Trg maršala, u HNK.
I da se već ovogodišnje izdanje festivala održavalo pod još uvijek (za javnost) nerazriješenim odnosima.
A kako mi pitanje Čiji je Festival svjetskog kazališta? već tjednima ne izlazi iz glave, ponovno krenuh u potragu.
Za činjenicama.
Zahvaljujući Bogdanki koja me podsjetila.
I kako to redovito biva kad po nečem dublje zagrebeš, stigao mi je u inbox mail sa zanimljivim dokumentom:
Odlukom Vrhovnog suda u kojem se odbacuje revizija prvotužiteljice D. V. i drugotužitelja I. B. i odbija se tužbeni zahtjev protiv tuženika Udruga Festival svjetskog kazališta.
Hm, pogledajte dokument.
Nakon tog izvora, stvari su se počele otvarati same od sebe.
A internet k'o internet, počeo je nuditi mnoge tekstove iz kojih se vidi da ovo moje pitanje (čiji je FSK?) nije prvi put postavljeno.
Prijepori započinju još 2006. godine, a od tada (najvjerojatnije) traje i sudski spor između Dubravke Vrgoč i Ivice Buljana s jedne te Valentine Zeljak Božović, producentice i osnivačice udruge Festival svjetskog kazališta (FSK) s druge strane. U prijeporima je u početku bio i Vladimir Stojsavljević, današnji pomoćnik ministrice kulture. Premda je još 1. prosinca 2006. godine Stojsavljević poručio Vrgoč da Ako želi imati svoj festival, neka joj ga tata plati, u sudskom se spisu Vrhovnog suda njegovo ime ne spominje.
I danas u Registru udruga kraj imena FSK-a stoji samo ime Valentine Zeljak Božović.
Zanimljivo je da su, kako kaže dokument iz 2012., Vrgoč i Buljan iz Udruge FSK izbačeni još 14. srpnja 2006. godine zbog neplaćanja članarine, ali se sudski spor vodio još do ove godine, točnije, 5. veljače 2014.
Od te 2006. do 2014. godine mnogo se sudovalo, i to po različitim sudovima, a prema dostupnim presudama i rješenjima, Vrgoč i Buljan sve su izgubili.
Evo dokumenta iz 2012. godine iz kojeg se može pročitati povijest ovog slučaja.
Iz tekstova koje možete pročitati, a koji su svi dostupni na internetu, jasno je da je FSK pod čudnim okolnostima prešao u ZKM. Vidi se da je Udruga FSK 2006. godine dobila ugovor od Ministarstva kulture za produkciju Festivala, ali je nakon toga stiglo pismo da se ugovor vrati jer da će novac ići na ZKM. Dakle, proljeće 2006. godine vrijeme je u kojem nam valja tražiti početak cijele ove priče.
Ili možda čak prije?
Možda 2001. godine kada bilježimo prvu predstavu u kojoj su zajedno radili Stojsavljević i Zeljak Božović u Kazalištu Dubrava?
Kako se FSK selio svih ovih godina sve dosad kad je «prešao» u HNK - javnost još uvijek ne zna.
A pitanje je hoće li ikada i saznati.
P. S. O HNK-u u Rijeci danas neću pisati. Ima vremena. Samo ću vas uputiti da pročitate razgovor sa Slobodanom Šnajderom u Novom listu iz kojeg se vidi zašto je njegova kultna drama Hrvatski Faust nestala s repertoara toga kazališta, a i kako nam nacionalna kazališta najavljuju projekte - bez potpisanih ključnih ugovora. Ili i potpisivanje ugovora možemo također svesti pod pojam prenormiranosti našega sustava?
P. P. S. S. Prošlu Slamku pročitalo je preko 9000 čitatelja. Mnogi su se složili da su bljeskalice na Mesničkoj ulici loše rješenje. Pa i štetno. No, na već spomenutoj sjednici Skupštine, Milan Bandić je rekao da mu se još uvijek nije javilo dvoje ljudi koji bi rekli da im to smeta. Eh, kako samo slabo stojimo s tom matematikom, Gradonačelniče!