originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Ostavili smo 2014. iza sebe, a s njom i tektonske poremećaje u hrvatskom kazalištu koji su započeli izmjenom Zakona o kazalištima, nastavili se postavljanjem nebrojenih vršitelja dužnosti na čelna mjesta javnih kazališta, također nebrojenim izmjenama Statuta tih istih javnih kazališta te - zbrajanjem minusa u blagajnama.
Uglavnom nacionalnih kazališta.
Godina je završila gotovo pa incidentno u Splitu i Rijeci pa nam ni blagdani nisu dali predaha.
Sapunicu oko situacije u Rijeci teško je pratiti.
Pokušat ću rekonstruirati kraj prošle i početak nove godine.
Nakon objave u Novom listu (29. prosinca 2014.) da je Nada Matošević ostavila dug veći od četiri (4) milijuna kuna, stigao je 2. siječnja ove godine i odgovor prozvane bivše intendantice iz kojeg je razvidno da su - svi sve znali!
Od Kazališnog vijeća pa sve do pročelnika za kulturu i gradonačelnika.
Znalo se za dugove pa je ipak na sjednici Kazališnog vijeća od 11. srpnja 2014. godine donesena odluka da se Nadi Matošević prije napuštanja intendantskog mjesta, isplati 99 tisuća kuna.
Sve lijepo piše na stranicama Kazališta.
Crno na bijelo.
Na portalu rijekadanas.com izašao je 30. prosinca 2014. tekst iz kojeg je razvidno da se godišnji i polugodišnji izvještaji o radu Kazališta nisu, kako Zakon predviđa, slali Gradskome vijeću te da su sada svi, kao, začuđeni.
Hoće li Gradsko vijeće pokrenuti postupak smjene Kazališnog vijeća, kako se navodi u članku, tek nam je vidjeti.
Zasad se ne traži ostavka gradonačelnika Obersnela, što bi u civiliziranom i uređenom sustavu svakako trebalo napraviti s obzirom na njegovu snažnu uključenost u sve (protuzakonite) procese u radu Kazališta.
Kako kaže narod, prsti su u pekmezu.
Objavila sam u Slamci pismo koje je Krešimir Dolenčić uputio vodstvu HNK-a Rijeka povodom dodjele godišnjih nagrada u tom kazalištu, a za koje se ustvrdilo da ga je novinarima dala - Nada Matošević.
O tom se pismu nova riječka uprava nije previše izjašnjavala, sve dok se 3. siječnja 2015. nije oglasio intendant Oliver Frljić odgovarajući na već spomenuti tekst Nade Matošević.
Saznajemo da je Nada Matošević još 23. prosinca 2014., zbog distribucije navedenog Dolenčićeva pisma, dobila upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa, u roku od tri dana ona mora dati odgovor na pitanja koja su joj postavljena, a nakon toga će se intendant ponovno pisanim putem obratiti Matošević i obavijestiti je o daljnjem važenju ili mogućem otkazivanju ugovora o radu.
Iliti, Nadi Matošević Oliver Frljić prijeti otkazom jer nije postupala u skladu s Ugovorom o radu. Pismo završava rečenicom: «Ujedno Vas upozoravamo da će svako daljnje kršenje obveza iz radnog odnosa, ovakvo ili slično, za sobom povući mogući otkaz ugovora o radu.»
Umjesto od Frljića čekanog odgovora o tome zašto i kako je Dolenčićevo pismo dijelila novinarima, Matošević se obratila javnosti.
Sada vjerojatno i ona čeka pismo u kojoj će joj Frljić otkazati ugovor o radu.
Ispravno.
Slažem se s Frljićem da se valja držati zakona, i to kao pijan plota.
Ostavimo li novac po strani (kojeg očito u javnom sektoru ima toliko da se minus od 8 % godišnjeg budžeta uoće ne smatra minusom), ostaju nam - protuzakonita djelovanja.
Kako stoje stvari?
Da je angažiranje Ozrena Prohića na mjesto ravnatelja Opere u doba intendature Nade Matošević bilo protuzakonito, znamo. Pisala sam o toj temi još u svibnju 2012. godine, a tekst Leteći dečko Ozren Prohić i leteći s posla Staša Zurovac možete pročitati ovdje. Prohićev angažman u riječkom HNK-u detaljno se analizira i u već spomenutom članku na portalu rijekadanas.com .
Sadašnji ravnatelj Opere, Marin Blažević, očito ima isti problem kakav je imao i Ozren Prohić - zaposlen je u Rijeci i u Zagrebu.
Pola - pola.
«Pola Rijeka» u HNK-u, a «pola Zagreb» na Akademiji dramske umjetnosti.
Pozitivni zakoni Republike Hrvatske jasno govore da ravnatelji trebaju biti zaposleni na četverogodišnje razdoblje i da se takav angažman ne može potpisati na autorski ugovor ili ugovor o djelu.
Premda je Frljić došao na mjesto intendanta 1. rujna 2014. (i Frljić i Blažević se potpisuju s Marin i Oliver), Blažević je tek 11. studenoga 2014. godine izabran za ravnatelja Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, i to na sjednici koja je održana elektroničkim putem. Do tog je datuma bio savjetnik i suradnik za koncertni i operni program.
Vjerojatno je ove poslove obavljao na autorski ugovor ili onaj o djelu.
Dobro.
Pogledate li sjednicu Kazališnog vijeća od 18. studenoga 2014., vidjet ćete da je Marin Blažević, samo tjedan dana nakon imenovanja, ponovno - suradnik za koncertni i operni program!
Kako je u tjedan dana od ravnatelja Opere ponovno došao na bivši status?
Hm, možda su članovi Kazališnog vijeća zaboravili da su ga imenovali elektronskim putem?
Gdje i kako je Marin Blažević zapravo zaposlen i na koje moguće (i nemoguće) načine, trebali bi znati njegovi poslodavci na čijim se stranicama vodi kao zaposlenik: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Kao što se i Ozren Prohić vodio na stranicama istih poslodavaca: Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Očito ova kombinacija snova dobro funkcionira.
Ne piše se Nadi Matošević dobro s ugovorom o radu u HNK-u Ivana pl. Zajca.
Pitanje je dana kada će krenuti u samostalne umjetnike. Ili će možda osnovati svoju umjetničku organizaciju ili...?
I tako, kad sam pomislila na umjetničku organizaciju, sjetih se da je Oliver Frljić bio osnivač umjetničke organizacije pod imenom Banana gerila koju svake godine viđam u dokumentima Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba.
I, kako kažu mladi, Google je tvoj najbolji prijatelj, upisah.
I?
Na stranicama Ministarstva kulture nalazim u on line Registru umjetničku organizaciju Banana gerila, osnovanu 2005. godine.
Djelatnost je kazališna i plesna.
Jedna od ovlaštenih osoba?
Oliver Frljić.
Zakon o kazalištima je nedvosmislen, Frljić se morao odreći funkcija u Banani gerili, a prema Zakonu o kazalištima, članak 49., u roku od 15 dana.
Dakle, do 15. rujna 2014. godine.
Zašto to nije napravio?
Vjerojatno ga nije briga.
Više je puta Frljić rekao što misli o ovoj («banana») državi pa vjerojatno smatra da ga se, sukladno njegovu stavu, ne bi trebali ticati ni zakoni Republike Hrvatske.
Također valja primijetiti da Banane gerile nema u Očevidniku kazališta premda je djelatnost kojom se bavi i kazališna, što znači da se organizacija trebala upisati u Očevidnik.
Malo sam tražila po dokumentima Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba unatrag nekoliko godina i naišla na zanimljive stvari. Naprimjer, Banana gerila dobila je 2009. godine na Natječaju 30 tisuća kuna za projekt koji se zvao «Umri, Olivere Frljiću, umri!» u režiji - Olivera Frljića.
Nisam gledala tu predstavu. Je li tko gledao? Je li predstava imala premijeru?
Je li u predstavi umro Oliver Frljić pa sada u Rijeci imamo nekoga drugog Olivera Frljića?
Ili je možda već 2009. godine Oliver Frljić bio sklon promjenama naslova, pa makar i svoga vlastitog komada sa svojim vlastitim imenom.
A gdje je zalutao novac?
Pa što se sad Slobodan Šnajder čudi što je Frljić mijenjao njegov komad, kad je mijenjao i svoj, s vlastitim imenom i prezimenom, koji moguće nije ni izveo? Kao ni Šnajderova «Hrvatskog Fausta», na kojem je temeljio cijeli svoj četverogodišnji repertoar.
(Pročitajte ovdje Šnajderov tekst o ovoj problematici.)
Nada Matošević najvjerojatnije će odletjeti s radnog mjesta jer je kršila Ugovor o radu, a Frljić će ostati i dati joj otkaz premda krši Zakon o kazalištima.
Odletio je 2012. godine zbog Nade Matošević Staša Zurovac, a protuzakonito angažirani Ozren Prohić - nije.
Oliveru Frljiću Kazališno je vijeće HNK-a Ivana pl. Zajca bez problema dalo dopusnicu za režiju u Grazu, Austrija. Premijera se očekuje 19. ožujka 2015. godine, što znači da će zbog angažmana u drugoj državi Frljić biti odsutan iz Rijeke, u gradu udaljenom više od 300 kilometara.
Staša Zurovac dobio je otkaz zbog predstave koju je također radio u drugoj državi jer mu Kazališno vijeće po naputku Nade Matošević nije dalo dopusnicu, premda je intendant (sada Frljić) ipak viša razina od ravnatelja Baleta (nekad Zurovac).
Kod nas je i dalje - tko je jači, taj kvači.
Kad je Matošević bila jača - kvačila je. Sad je Frljić jači pak i on kvači.
A sve konce vuče Obersnel Nezamjenjivi i njegovi Veliki partijski dečki.
Koji itekako kvače.
Sve po spisku.
Kao što je u Zagrebu sve konce do 19. listopada 2014. godine vukao i Milan Bandić, također Nezamjenjivi.
Poslovica kaže: «Puna su groblja nezamjenjivih».
Da, kad smo već kod groblja na kojima uglavnom obitavaju mrtvaci, svakako pročitajte najnoviji blog Snježane Banović na teatru.hr pod nazivom Tijelo hrvatskog kazališta raspalo se do neprepoznatljivosti: vrijeme je za forenzičare.
P. S. Ovih se dana u javnosti, a radi predsjedničke kampanje, govori o tome tko je koga i kojim prijevoznim sredstvima nepotrebno ili protuzakonito vozio za osobne potrebe službenim automobilima. Izvlače se popisi s inkriminacijama i predočavaju javnosti u svakoj prigodi. Zar do predizborne kampanje o tim i takvim praksama nitko ništa od Velikih dečki nije znao? Čudna mi čuda! Zar zapovjednik vojnih snaga RH, predsjednik Josipović, nikada nije čuo da se plovilima Hrvatske ratne mornarice već godinama u privatne svrhe na Brijune prevoze osobe koje nemaju nikakve veze s Hrvatskom ratnom mornaricom, a sve o trošku poreznih obveznika?
Kakve veze imaju Dušan Ljuština ili braća Stazić ili obitelj Rade Šerbedžije i njihovi prijatelji s Hrvatskom ratnom mornaricom i njezinim plovilima, a uredno se već godinama vozikaju po Brijunskom arhipelagu?
Bilo bi mi drago kad bi neki novinar u sučeljavanju pitao predsjedničke kandidate hoće li i u sljedećem mandatu HRM biti na raspolaganju ekipi s Brijuna.
Eh, kada bi službeni vozači progovorili, sigurna sam da se ni u jednom ministarstvu, ni u jednoj Vladi ne bi moglo pronaći dužnosnika koji bi imao pravo «baciti kamen» na one druge.
Ah, da, gumenjak s fotografije troši između 30 i 100 litara benzina. Na sat. Pa računajte.
P. P. S. S. U međuvremenu se pojavio i video "Umri, Olivere Frljiću, umri!". Pogledajte.