26.08.2013.
Polijeću avioni bez krila i motora
Ako M.B. kaže da može voditi Grad Zagreb šest, sedam, osam mandata, ako D.LJ. može voditi Kerempuh šest, sedam, osam, devet ili deset mandata, valjda ja svoju toliko željenu Strategiju kulturnog razvoja mogu čekati isto toliko. Mandata. M.B. i D.LJ. rade, delaju, a ja samo čekam. Baš sam nezahvalna.
Nije moguće u današnjoj Slamci prešutjeti da od sljedeće nedjelje, 1. rujna 2013. godine, naša matična nacionalna kazališna kuća HNK u Zagrebu, nema intendanta.
Danas gledam po internetu i ne nalazim ni jedan osobito zanimljiv tekst o toj temi. Najzanimljiviji mi je, i to po nepojmljivu nepoznavanju problematike, ovaj koji vam donosim. U njemu je napisano da će se novi intendant birati po novom Zakonu, a da novi Zakon slijedi - europsku tradiciju.
Ovo s europskom tradicijom mi je vrh!
Koja to europska tradicija?
Što bi to u ovom slučaju bila «europska tradicija»?
U Europi ima toliko različitih modela koji su izrasli iz tradicije svake pojedine zemlje da je potpuno nevjerojatno da itko može spominjati nešto što bi se zvalo «europska tradicija». Da, naučila sam iz ovog teksta i da 90% intendanata matičnih kazališnih kuća u Europi postavljaju ministri kulture, i to «po svom ukusu».
To me asocira na to da neki ministar kulture voli ćevape, a neki jastoge. Pa si odabere. Po svom ukusu.
Pa će se tako valjda i kod nas birati između ćevapa i jastoga.
Ili možda sarme i češnjovki.
Nestvarno.
A novi Zakon?
Daleko smo mi od novog Zakona o kazalištima!
Svjetlosnim godinama daleko.
Ne znam kako vi, ali ja se vrlo dobro sjećam da je za 2013. godinu bilo predviđeno donošenje 15 novih normativnih akata u području kulture.
15.
Za drugi kvartal 2013. bilo je predviđeno donošenje Zakona o kazalištima.
Nije donesen ni nacrt ni prijedlog zakona ni prijedlog nacrta ili nacrt prijedloga, a kamoli Zakon.
O, da, predložene su izmjene i dopune nekoliko članaka koje su bile postavljene na dnevni red posljednjeg zasjedanja Sabora prije ljetne stanke, ali su iz dana u dan, slobodnim padom padale sve niže i niže po tom istom dnevnom redu dok jednostavno nisu - iscurile iz njega. I danas na stranicama Sabora pored «našeg zakona» stoji plava kockica koja znači - nije raspravljano o tom prijedlogu.
Sada se špekulira da će doći na jesensko zasjedanje Sabora. Već spomenute izmjene i dopune.
Prvo čitanje.
Onda ide javna rasprava.
Pa drugo čitanje.
Izmjena i dopuna.
I tako…
Onda kad se sve to izmijeni i dopuni pristupa se izradi novog zakona.
A onda će vam, dragi čitatelji Slamke, biti već 2. tromjesečje 2015., čak ne ni 2014. godine.
Ah, da, kad smo već kod ove teme, za četvrto tromjesečje 2013. predviđeno je donošenje Zakona o umjetničkoj djelatnosti. Ako je netko čuo da se nešto radi na tome, neka mi odmah javi. Jako me zanima.
A mislim da bi trebalo zanimati i oko 15 tisuća umjetnika u RH.
Moram priznati da sam si danas baš lijepo zakomplicirala život. Tražeći popis normativih akata koji su bili predviđeni za promjenu u 2013. godini po stranicama Ministarstva kulture ponovno mi je za oko zapela Strategija i ponovno me uhvatio jad nad cijelom tom našom situacijom u kulturi.
Ali neću ponovno započinjati svoju «Svakidašnju jadikovku» kako bez prave strategije nema napretka…
Nema pa nema. Ne mogu si pomoći. Jednostavno je tako.
Proći će i cijeli mandat prije negoli netko u Runjaninovoj to shvati.
Sad već čekam da dođu novi. Koji će možda shvatiti.
Ako ni onda ništa, imam ja vremena pa ću čekati i one - iza njih.
Ako M.B. kaže da može voditi Grad Zagreb šest, sedam, osam mandata, ako D.LJ. može voditi Kerempuh šest, sedam, osam, devet ili deset mandata, valjda ja svoju toliko željenu Strategiju kulturnog razvoja mogu čekati isto toliko. Mandata.
M.B. i D.LJ. rade, delaju, a ja samo čekam. Baš sam nezahvalna.
Vraćam se na HNK u Zagrebu.
Što o ovoj temi mislim u ovom trenutku moći ćete pročitati u Aktualu koji izlazi u srijedu, 28. kolovoza. Premda se do tada možda dogodi i čudo pa saznamo ime v. d. intendanta.
Možda je sve već odavno dogovoreno, a mi razbijamo glavu?
Hm, uzevši u obzir koliko je zanimanje vlasnika HNK-a za organizaciju od 517 zaposlenika koja godišnje guta preko 100 milijuna kuna, može se dogoditi da to ime ne saznamo ni do sljedeće Slamke.
Svašta se priča po gradu (a i šire). Nema nam druge nego i na ovo - čekati.
Sve je kod nas moguće. S jedne strane ljudi zbog 10 kuna viška ili manjka u blagajni moraju zatvoriti firmu na najmanje pet dana, a s druge pak strane nikog nije briga za 100 milijuna kuna.
I još koji milijunčić više.
Za autorski honorarčić. Intendantice i njezine poslovne ravnateljice. I intendantičine tajnice.
Kad smo već kod novina, ipak mi je prošlog tjedna prvi na Top 10 završio Tonći Bilić, intendant HNK-a u Splitu. Naučila sam od Tonćija prošlog tjedna da je on dao četverogodišnji program koji se, kaže, može modificirati, a da ravnatelji Opere, Drame i Baleta samo PROVODE ono što je intendant napisao.
Baš tako piše.
PROVODE.
Vidim ravnatelja Drame kako, kao hostesa koja SPROVODI gledatelje do svojih mjesta, PROVODI program koji je Tonći Bilić napisao još prošle godine. Kako to ravnatelji PROVODE tuđe programe?
Uh, što bih voljela da je Bilić bio malo precizniji pa da si to zapišem!
Kaže, ma ovo moram citirati: Nije dakle problem u sastavljanju programa, nego u njegovoj provedbi. Ravnatelji sektora se naprosto, po logici stvari, trebaju posvetiti radu na tome programu, od rada na dnevnoj bazi, do završnog, umjetničkog rada. Dobro, ali na jesen moramo naći šefa Drame, mandat šefu Opere, njegov v.d. mandat, istječe negdje u listopadu…
Nakon toga kaže da ravnatelju Opere mandat istječe - u prosincu. Eh, puno posla ima čovjek pa više ne zna je li prosinac ili listopad. A ionako je svejedno, ravnatelji su ionako samo provoditelji, PROVODNICI.
Dobro da nisu SPROVODNICI.
Ono što mi nije jasno, kad već Bilić ima četverogodišnji program, zbog čega taj program nije javan?
Da si osoba koja će preuzeti Dramu ili Operu malo pogleda to što piše i, onako, malo se barem pripremi i zna što će PROVODITI na dnevnoj bazi.
A pri kraju procesa i nešto umjetnički.
Dobra je vijest da Tonći ipak zna da najesen mora naći šefa Drame.
I dodaje da je bitno da HNK u Splitu ima upravljačku stabilnost!
Umireeem!
Nema ravnatelja Drame, za koji mjesec neće imati ni ravnatelja Opere, njega kao intendanta pola tjedna nema u Splitu jer je u Zagrebu, ali kuća ima upravljačku stabilnost!
To je kao da vozite avion bez jednog motora i jednog krila i tvrdite da je sve u redu, da vam je avion stabilan.
Da vidite takav avion na pisti biste li se u njega ukrcali?
Ja ne bih. Ali eto, Split se u njega ukrcava svaki dan.
Kaže nadalje Bilić da je kazalište fluentan organizam, suradnici dolaze i odlaze, ali bitno je ostvariti program.
Ponavljam, molim Vas, Tonći Biliću, dajte nam više stavite na internetske stranice taj program da ga svi znamo! Splitsko kazalište je nacionalno kazalište i, kako kaže Zakon, zadovoljava potrebe građana na nacionalnoj razini te sukladno tome svi građani ove zemlje imaju pravo vidjeti Vaš četverogodišnji program.
Ukratko, nepodnošljiva lakoća govorenja besmislica.
Samo me zanima, tko PROVODI i drži leđa Tonćiju Biliću da može ovako javno pokazivati svoju nekompetentnost za mjesto na koje je izabran.
I to s tolikom količinom bahatosti.
Sljedeći ću put o ovoj temi progovoriti kad se imenuju provoditelji PROGRAMA.
Koji je Tonći navodno napisao još prije više od godinu dana.
I dok je na naslovnici stranice HNK-a u Splitu danas, krajem kolovoza, još uvijek zadnja vijest iz lipnja (!), dok na stranici rasporeda nema ni jedne jedine predstave, a kazališna se sezona otvara ovih dana, nova se predstava (za naivne) ponovno događa u Zagrebu.
Ali izvan kazališta.
Kako sam jučer čitala u novinama, one dvije dvorane za kulturne sadržaje koje je u Centru Cvjetni Tomo Horvatinčić odvojio za kulturne potrebe, prenamijenit će se u - druge sadržaje.
Kafići, dućani i tak…
Kaže, Grad nije pokazao zanimanje za te prostore, nema interesa! Nema zanimanja za dvije nove, lijepe, funkcionalne dvorane u srcu grada?!
Hm.
Dakle, čim je bila objavljena vijest da će u Centru Cvjetni biti prostor koji može služiti za potrebe kazališta, mi kao Mreža neovisnih kazališta i kazališnih družina u RH pisali smo Uredu za obrazovanje, kulturu i sport da računaju na nas kada se bude radio program za te prostore. Zapravo, nadali smo se da će nam ga možda po povoljnoj cijeni dati na korištenje.
Odgovor nikada nismo dobili.
A sada vidim da za taj prostor - nema interesa.
U petak, 30. kolovoza održava se sjednica Gradske skupštine. Zasad na Dnevnom redu vidim samo Zagrebački holding. U pet točaka. Što se kulture tiče - nema ni jedne točke. Na Dnevnom redu Odbora za kulturu jedna je točka.
Ali ta nije ni HNK ni prostori u Centru Cvjetni.
Eh, kulturo, i Bogu si teška!
P. S. U utorak ponovno imam sastanak s pročelnikom Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivicom Lovrićem. «Po pitanju» Male scene, naravno.
Nismo se vidjeli od 12. srpnja, od onog šestosatnog maratonskog sastanka. Veselim se! I dakako, u nedjelju javljam novosti!

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar


Nije moguće u današnjoj Slamci prešutjeti da od sljedeće nedjelje, 1. rujna 2013. godine, naša matična nacionalna kazališna kuća HNK u Zagrebu, nema intendanta.
Danas gledam po internetu i ne nalazim ni jedan osobito zanimljiv tekst o toj temi. Najzanimljiviji mi je, i to po nepojmljivu nepoznavanju problematike, ovaj koji vam donosim. U njemu je napisano da će se novi intendant birati po novom Zakonu, a da novi Zakon slijedi - europsku tradiciju.

Ovo s europskom tradicijom mi je vrh!

Koja to europska tradicija?

Što bi to u ovom slučaju bila «europska tradicija»?

U Europi ima toliko različitih modela koji su izrasli iz tradicije svake pojedine zemlje da je potpuno nevjerojatno da itko može spominjati nešto što bi se zvalo «europska tradicija». Da, naučila sam iz ovog teksta i da 90% intendanata matičnih kazališnih kuća u Europi postavljaju ministri kulture, i to «po svom ukusu».

To me asocira na to da neki ministar kulture voli ćevape, a neki jastoge. Pa si odabere. Po svom ukusu.
Pa će se tako valjda i kod nas birati između ćevapa i jastoga.
Ili možda sarme i češnjovki.
Nestvarno.

A novi Zakon?
Daleko smo mi od novog Zakona o kazalištima!
Svjetlosnim godinama daleko.
Ne znam kako vi, ali ja se vrlo dobro sjećam da je za 2013. godinu bilo predviđeno donošenje 15 novih normativnih akata u području kulture.
15.
Za drugi kvartal 2013. bilo je predviđeno donošenje Zakona o kazalištima.
Nije donesen ni nacrt ni prijedlog zakona ni prijedlog nacrta ili nacrt prijedloga, a kamoli Zakon.

O, da, predložene su izmjene i dopune nekoliko članaka koje su bile postavljene na dnevni red posljednjeg zasjedanja Sabora prije ljetne stanke, ali su iz dana u dan, slobodnim padom padale sve niže i niže po tom istom dnevnom redu dok jednostavno nisu - iscurile iz njega. I danas na stranicama Sabora pored «našeg zakona» stoji plava kockica koja znači - nije raspravljano o tom prijedlogu.
Sada se špekulira da će doći na jesensko zasjedanje Sabora. Već spomenute izmjene i dopune.

Prvo čitanje.

Onda ide javna rasprava.

Pa drugo čitanje.

Izmjena i dopuna.
I tako…
Onda kad se sve to izmijeni i dopuni pristupa se izradi novog zakona.

A onda će vam, dragi čitatelji Slamke, biti već 2. tromjesečje 2015., čak ne ni 2014. godine.

Ah, da, kad smo već kod ove teme, za četvrto tromjesečje 2013. predviđeno je donošenje Zakona o umjetničkoj djelatnosti. Ako je netko čuo da se nešto radi na tome, neka mi odmah javi. Jako me zanima.
A mislim da bi trebalo zanimati i oko 15 tisuća umjetnika u RH.
Moram priznati da sam si danas baš lijepo zakomplicirala život. Tražeći popis normativih akata koji su bili predviđeni za promjenu u 2013. godini po stranicama Ministarstva kulture ponovno mi je za oko zapela Strategija i ponovno me uhvatio jad nad cijelom tom našom situacijom u kulturi.
Ali neću ponovno započinjati svoju «Svakidašnju jadikovku» kako bez prave strategije nema napretka…
Nema pa nema. Ne mogu si pomoći. Jednostavno je tako.
Proći će i cijeli mandat prije negoli netko u Runjaninovoj to shvati.
Sad već čekam da dođu novi. Koji će možda shvatiti.
Ako ni onda ništa, imam ja vremena pa ću čekati i one - iza njih.

Ako M.B. kaže da može voditi Grad Zagreb šest, sedam, osam mandata, ako D.LJ. može voditi Kerempuh šest, sedam, osam, devet ili deset mandata, valjda ja svoju toliko željenu Strategiju kulturnog razvoja mogu čekati isto toliko. Mandata.

M.B. i D.LJ. rade, delaju, a ja samo čekam. Baš sam nezahvalna.

Vraćam se na HNK u Zagrebu.

Što o ovoj temi mislim u ovom trenutku moći ćete pročitati u Aktualu koji izlazi u srijedu, 28. kolovoza. Premda se do tada možda dogodi i čudo pa saznamo ime v. d. intendanta.
Možda je sve već odavno dogovoreno, a mi razbijamo glavu?
Hm, uzevši u obzir koliko je zanimanje vlasnika HNK-a za organizaciju od 517 zaposlenika koja godišnje guta preko 100 milijuna kuna, može se dogoditi da to ime ne saznamo ni do sljedeće Slamke.
Svašta se priča po gradu (a i šire). Nema nam druge nego i na ovo - čekati.
Sve je kod nas moguće. S jedne strane ljudi zbog 10 kuna viška ili manjka u blagajni moraju zatvoriti firmu na najmanje pet dana, a s druge pak strane nikog nije briga za 100 milijuna kuna.

I još koji milijunčić više.

Za autorski honorarčić. Intendantice i njezine poslovne ravnateljice. I intendantičine tajnice.

Kad smo već kod novina, ipak mi je prošlog tjedna prvi na Top 10 završio Tonći Bilić, intendant HNK-a u Splitu. Naučila sam od Tonćija prošlog tjedna da je on dao četverogodišnji program koji se, kaže, može modificirati, a da ravnatelji Opere, Drame i Baleta samo PROVODE ono što je intendant napisao.

Baš tako piše.

PROVODE.

Vidim ravnatelja Drame kako, kao hostesa koja SPROVODI gledatelje do svojih mjesta, PROVODI program koji je Tonći Bilić napisao još prošle godine. Kako to ravnatelji PROVODE tuđe programe?

Uh, što bih voljela da je Bilić bio malo precizniji pa da si to zapišem!

Kaže, ma ovo moram citirati: Nije dakle problem u sastavljanju programa, nego u njegovoj provedbi. Ravnatelji sektora se naprosto, po logici stvari, trebaju posvetiti radu na tome programu, od rada na dnevnoj bazi, do završnog, umjetničkog rada. Dobro, ali na jesen moramo naći šefa Drame, mandat šefu Opere, njegov v.d. mandat, istječe negdje u listopadu…
Nakon toga kaže da ravnatelju Opere mandat istječe - u prosincu. Eh, puno posla ima čovjek pa više ne zna je li prosinac ili listopad. A ionako je svejedno, ravnatelji su ionako samo provoditelji, PROVODNICI.
Dobro da nisu SPROVODNICI.
Ono što mi nije jasno, kad već Bilić ima četverogodišnji program, zbog čega taj program nije javan?

Da si osoba koja će preuzeti Dramu ili Operu malo pogleda to što piše i, onako, malo se barem pripremi i zna što će PROVODITI na dnevnoj bazi.

A pri kraju procesa i nešto umjetnički.
Dobra je vijest da Tonći ipak zna da najesen mora naći šefa Drame.
I dodaje da je bitno da HNK u Splitu ima upravljačku stabilnost!
Umireeem!
Nema ravnatelja Drame, za koji mjesec neće imati ni ravnatelja Opere, njega kao intendanta pola tjedna nema u Splitu jer je u Zagrebu, ali kuća ima upravljačku stabilnost!
To je kao da vozite avion bez jednog motora i jednog krila i tvrdite da je sve u redu, da vam je avion stabilan.
Da vidite takav avion na pisti biste li se u njega ukrcali?
Ja ne bih. Ali eto, Split se u njega ukrcava svaki dan.
Kaže nadalje Bilić da je kazalište fluentan organizam, suradnici dolaze i odlaze, ali bitno je ostvariti program.
Ponavljam, molim Vas, Tonći Biliću, dajte nam više stavite na internetske stranice taj program da ga svi znamo! Splitsko kazalište je nacionalno kazalište i, kako kaže Zakon, zadovoljava potrebe građana na nacionalnoj razini te sukladno tome svi građani ove zemlje imaju pravo vidjeti Vaš četverogodišnji program.
Ukratko, nepodnošljiva lakoća govorenja besmislica.
Samo me zanima, tko PROVODI i drži leđa Tonćiju Biliću da može ovako javno pokazivati svoju nekompetentnost za mjesto na koje je izabran.
I to s tolikom količinom bahatosti.
Sljedeći ću put o ovoj temi progovoriti kad se imenuju provoditelji PROGRAMA.
Koji je Tonći navodno napisao još prije više od godinu dana.
I dok je na naslovnici stranice HNK-a u Splitu danas, krajem kolovoza, još uvijek zadnja vijest iz lipnja (!), dok na stranici rasporeda nema ni jedne jedine predstave, a kazališna se sezona otvara ovih dana, nova se predstava (za naivne) ponovno događa u Zagrebu.
Ali izvan kazališta.

Kako sam jučer čitala u novinama, one dvije dvorane za kulturne sadržaje koje je u Centru Cvjetni Tomo Horvatinčić odvojio za kulturne potrebe, prenamijenit će se u - druge sadržaje.

Kafići, dućani i tak…

Kaže, Grad nije pokazao zanimanje za te prostore, nema interesa! Nema zanimanja za dvije nove, lijepe, funkcionalne dvorane u srcu grada?!
Hm.
Dakle, čim je bila objavljena vijest da će u Centru Cvjetni biti prostor koji može služiti za potrebe kazališta, mi kao Mreža neovisnih kazališta i kazališnih družina u RH pisali smo Uredu za obrazovanje, kulturu i sport da računaju na nas kada se bude radio program za te prostore. Zapravo, nadali smo se da će nam ga možda po povoljnoj cijeni dati na korištenje.
Odgovor nikada nismo dobili.
A sada vidim da za taj prostor - nema interesa.
U petak, 30. kolovoza održava se sjednica Gradske skupštine. Zasad na Dnevnom redu vidim samo Zagrebački holding. U pet točaka. Što se kulture tiče - nema ni jedne točke. Na Dnevnom redu Odbora za kulturu jedna je točka.
Ali ta nije ni HNK ni prostori u Centru Cvjetni.
Eh, kulturo, i Bogu si teška!

P. S. U utorak ponovno imam sastanak s pročelnikom Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivicom Lovrićem. «Po pitanju» Male scene, naravno.
Nismo se vidjeli od 12. srpnja, od onog šestosatnog maratonskog sastanka. Veselim se! I dakako, u nedjelju javljam novosti!

 

Danas na programu