originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Kraj godine donio je nekoliko uzbudljivih trenutaka u našu kazališnu/kulturnu stvarnost.
Prije svega, dobili smo prvu ministricu kulture u novijoj hrvatskoj povijesti - Andreu Zlatar. Doduše, Vesna Girardi Jurkić bila je ministrica i tog resora, ali sve do 1994. godine prosvjeta i kultura bile su spojene i nije bilo zasebnog ministarstva kulture. Ujesen 1994. godine došlo je do razdvajanja, a od tog trenutka imali smo samo ministre kulture. Nabrojimo ih redom: Zlatko Vitez, Božo Biškupić, Antun Vujić, pa opet Božo Biškupić i na kraju, Jasen Mesić. Ako se uzme da su Vitez i Mesić "trajali" samo po godinu dana, jasno je da su Biškupić i Vujić imali najveći utjecaj na ovo naše trusno kulturno područje.
Promjena se u ovom trenutku događa i što se tiče stranačke pripadnosti vodeće osobe u kulturi, a to je da po prvi put nakon dvadeset godina u igru ulazi - treća opcija.
Ipak, prerano je još govoriti o tome što nas čeka i u kojem će se smjeru krenuti.
Tako ćemo za komentare pričekati konkretne korake nove vlasti.
No, ovih su se dana na lokalnoj razini dogodile neke zanimljive stvari u kulturi. A svi dobro znamo da nam lokalna razina već godinama funkcionira kao da je na sedativima.
Prvi slučaj - Rijeka.
Premda svi mi koji živimo i radimo u kulturi već godinama priželjkujemo da u novu godinu uđemo sa znanjem o tome kako smo prošli na javnim natječajima, bolje reći, s kojim sredstvima možemo računati u sljedećoj godini, to se nikako ne događa. Višegodišnje financiranje u ovim je našim krajevima još uvijek - utopija. Pa tako ponekad uđemo i u drugo tromjesečje tekuće godine prije negoli saznamo što od planiranoga možemo ostvariti.
Ali, u Rijeci se već sve zna što se tiče 2012. godine!
Sretnici… Em žive na moru, em znaju što ih čeka…
Gledam malo dostupne podatke, čitam kako novonastalu situaciju vidi javnost i - evo što vam novoga mogu reći.
Dakle, promjena Pročelnika za kulturu koja se dogodila tijekom 2011. godine u Rijeci, donijela je i sasvim vidljive rezultate. Uz javni natječaj koji je izašao početkom rujna, pojavili su se i jasni KRITERIJI te tablice s bodovanjem iz kojih je svakome tko se natječe jasno što će se u kojem programu vrednovati.
Za naše prilike - ludilo od napretka!
A prošloga tjedna, prije samoga Božića, objavljeno je kako je tko "prošao" u novim okolnostima.
Iz samoga naslova članka koji je objavio Novi list na temu proračuna za kulturu, jasno je da se široj javnosti već na prvu loptu odlučilo prenijeti neutemeljenu senzaciju, a ne pravo stanje stvari.
Naime, u tekstu piše: PRIORITET IZVANINSTITUCIONALNIMA - USTANOVAMA OSTALE MRVICE.
Gledam, čitam i ne vjerujem svojim očima kako se jednostavno može krivotvoriti stvarnost!
Dakle, krenimo iz početka.
Novi je riječki Pročelnik Ivan Šarar objavio da cjelokupni proračun za kulturu Grada Rijeke iznosi 78,9 milijuna kuna. Nakon toga objavljuje da će se za PROGRAME odvojiti 5,8 milijuna kuna, što iznosi 7,5% od ukupnoga proračuna za kulturu. Sva ostala sredstva u iznosu od 73,1 milijun kuna (iliti 92,5% proračuna) pripasti će - JAVNOM SEKTORU.
Ruku na srce, stvarno su institucionalnoj kulturi OSTALE MRVICE od 73,1 milijuna kuna!
Ma koje mrvice?!
I manje od mrvica!
Da čovjeku srce pukne od tuge što će sada, kako prenosi Novi list, riječke javne ustanove financirati sami kulturnjaci (citiram): Na kraju se na računima ustanova ipak našlo nešto novaca, ali samo zahvaljujući smanjenju plaća njihovih djelatnika. Plaće su smanjene za 3 posto i programska će djelatnost ustanova kulture biti sufinancirana upravo iz te uštede, pa bi se moglo zaključiti da će je financirati sami kulturnjaci, odricanjem od vlastitih prihoda.
Moram priznati da mi nije jasno ne žele li oni koji bi trebali shvatiti o čemu se radi ili uistinu ne shvaćaju o čemu govore?
Tko je tu radi čega? Kultura radi djelatnika ili djelatnici radi kulture?
ILI SMO SVI ZAJEDNO IPAK TU RADI PROGRAMA KOJI PROIZVODIMO?
Kultura u kojoj se za program izdvaja 7,5% od ukupnih troškova - nema šanse preživjeti.
Još početkom devedesetih godina vodile su se velike rasprave o tome da je neodrživ odnos 20% programskih sredstava prema 80% sredstava za hladni pogon.
Prevedeno, dokle god fiksni troškovi u nekoj kulturi "jedu" 80% proračuna - nema šanse za napredak! U istraživanju objavljenom 1993. godine (prema: Dragojević, 1993) odnos se u Hrvatskoj mijenja i omjer dolazi na 10% prema 90%- na štetu programa, naravno. Ali "dušobrižnicima" javne kulture i postotak veći od 90% za hladni pogon jest - premalen!
Valjda su kultura samo zgrade, infrastruktura i plaće!
Pa nije li baš PROGRAM ono što gledatelji dolaze gledati?
Ili ipak nije?
Dokle nas je doveo taj poremećeni odnos?
Kad se početkom devedesetih godina prošloga stoljeća donosio prvi Zakon o kazalištima u novoj državi, na saborskoj je sjednici tadašnji ministar Pavletić iznio podatak da je 25% sredstava vlastita prihoda minimum koji mora uprihoditi jedan Burghteatar da bi i dalje dobivao dotaciju od države.
Ni onda, kao ni danas, ništa od svega nije uspjelo doprijeti do većine naših kulturnjaka.
I kad se pokuša uvesti red u tih mizernih 7,5% programskih sredstava, stvari se interpretiraju na neshvatljiv način, odnosno, ispada da javni sektor dobiva - mrvice. A da je izvaninstitucionalna kultura ta koja se razgoropadila i opako prijeti progutati ugroženu javnu kulturu!
Gdje je problem? U kome? U čemu?
Dajem bezrezervnu podršku Ivanu Šararu u uvođenju kriterija i bodovanja, sa željom da se u sljedećoj godini programska sredstva barem dvostruko povećavaju u odnosu na hladni pogon!
Drugi slučaj - Zagreb.
Grad Zagreb donio je (isto tako) nekoliko dana prije Božića promjenu plana financiranja kulture za 2012. godinu u kojoj je odlučio dodati 10 milijuna kuna. I to za PROGRAME JAVNE KULTURE.
Za neovisnu - nema novih dodataka.
Nisam se začudila.
Više me u mome gradu ništa ne čudi.
A o tablici kakvu su objavili u Rijeci u kojoj se vidi tko je koliko dobio i zašto - još uvijek, u prosincu za sljedeću godinu, možemo samo sanjati.
Ali… nešto se ipak događa i u Zagrebu…
Još uvijek ne mogu dokučiti što TOČNO, ali… kao da se ipak kreće!
Nedavno je HINA objavila vijest o tome da se sastao Odbor za kulturu grada Zagreba i da je na njemu bilo - jaaaako burno. Kao da su se pojavile neke nesuglasice oko toga trebaju li ravnatelji javnih ustanova u kulturi koji ne ostvaruju rezultate kakvi se očekuju - i dalje ostati na tim mjestima?
Izgleda smiješno, ali do nedavno takvo što nije bilo upitno!
Gradonačelnik je dao "petice", odnosno, prolazne ocjene za nove mandate starim ravnateljima Međunarodnog centra za usluge u kulturi i Koncertne direkcije Zagreb, ali, Odbor za kulturu - nije. Prenosi HINA da su se na odboru baš nešto jako naljutili.
Uopće, da HINA prenosi što se događa na Odboru za kulturu, na to nisam navikla…
Novi je zamjenik pročelnika Ureda Tedi Lušetić čak izjavio: NOVCA VIŠE NEMA I S POSTOJEĆIM SREDSTVIMA MORAMO RADITI ODLIČAN PROGRAM!
Budući da na Službenom glasniku još uvijek nema izvještaja sa sjednice Poglavarstva, ne znam vam prenijeti kako je priča s Koncertnom direkcijom (koja ima 3,5 milijuna kuna gubitka, a svi bi bili sretni da se isti u godinu dana smanji na "samo" 2 milijuna kuna…) završila, ali da su se stvari ipak počele zvati pravim imenom - to je nedvojbeno.
Možemo li se nadati da je POČELO?
Ne znam.
Ono što možemo, u novogodišnjoj noći jest zažmiriti i poželjeti - bolja vremena za hrvatsko KAZALIŠTE/KULTURU!
Dobro nam došla 2012. godina!
Nadam se, GODINA PROMJENE!