originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Robert Anić, Pixell

... I velika je bila prošlotjedna ruševina.

Kao što se moglo pretpostaviti, ostali smo bez ministrice kulture. O svim aspektima odlaska Andree Zlatar Violić neću pisati. Oni koji prate Slamku znaju da mislim da je trebala biti smijenjena odmah nakon prve godine mandata kad se vidjelo da nije započela promjene, da nema vizije, da se okružila ekipom koja se bavila isključivo osobnim, a ne javnim interesom. Definitivno je trebala biti smijenjena nakon dvije sramotne promjene Zakona o kazalištima koje su jasno pokazale da se ne poštuje procedura, da se radi protivno nacionalnim interesima i da se pogoduje pojedincima koji čine hrvatsku kuturnu hobotnicu.

Govorim, dakako, o problemima kazališne djelatnosti tijekom mandata Zlatar Violić, a koliko mi je poznato, i u ostalim područjima praksa je bila jednaka: sustav bez jasne regulative, bez strategije, bez kriterija i evaluacije, urušavanje strukture, poništavanje protokla i procedure, i uvijek na prvom mjestu - osobni interes male skupine.

Uz kadroviranje bez kriterija.

Na svim razinama.

Ukratko, trebala je odavno odstupiti ili biti smijenjena zbog nekompetencije u vođenju resora.

Na kraju je (prema pisanju mnogih medija) ispala žrtvom. Otišla je bez sankcija, a uz nju nisu procesuirani ni smijenjeni ostali članovi njezina najužeg tima.

Još jedna sramota ove Vlade.

Vjerujem da ovo ipak nije kraj priče, nego tek početak.

I da će svakome tko je «jamio», račun doći na naplatu.

Izgubljene godine za hrvatsku kulturu nitko ne može vratiti, a u tome je najveći problem.

Andrea Zlatar Violić željela je biti zapamćena po (potpuno promašenom) projektu Ruksak (pun) kulture, a pamtit ćemo je po tome što nije dala podršku osnivanju 3. Programa na Hrvatskoj televiziji na kojem se emitiraju sadržaji iz područja kulture, znanosti i obrazovanja, da nije napravila medijsku reformu, da nije riješila Zakon o umjetnicima, da je protiv sebe podigla na noge i muzealce suludim prijedlogom izmjene Zakona, da je vlastiti sukob interesa okarakterizirala kao malu i nebitnu «grešku u koracima», da nije uvela dvosmjernu komunikaciju ni evaluaciju, a ni kriterije.

Ukratko, s jedne strane možemo reći da je smjena (ostavka!) nastupila prekasno, a s druge pak strane, sretni smo što nije donijela još poneki zakonski ili podzakonski akt koji bi nas dodatno unazadio.

A lako se i to moglo dogoditi.

Pak zaključujem, kao optimist, da je čaša ipak - napola puna. Odnosno, da Andrea Zlatar Violić ipak nije uništila sve što je mogla i planirala.

No, AZV je prošlost.

A sve što se događalo u Gradu Zagrebu i njegovoj (ne)kulturi prošloga tjedna, stvar je budućnosti.

Pa ću se danas ipak baviti onim što nas čeka.

Skupština Grada Zagreba u četvrtak je izglasala da, usprkos peticiji koju je potpisalo gotovo 900 kulturnjaka, kultura ostaje s obrazovanjem i sportom u zajedničkom Uredu.

U petak je ta ista Skupština dala prolaznu ocjenu nebulozi koja sebe naziva Strategijom kulturnog i kreativnog razvitka Grada Zagreba 2015. - 2022.

Nasilje, nekompetencija, politikantsvo, bezobrazluk i diletantizam, pobijedili su argumente.

Kako se to dogodilo?

Ne bavim se politikom pa nemam odgovor na ovo pitanje, ali zato danas analiziram dokument koji je sročio Milan Bandić 2009. godine za svoju predsjedničku kampanju, a u kojoj obećava sve ono što su «njegovi» prošlog četvrtka i petka - demantirali.

Pak se pitam, zna li jadni Milan Bandić, koji privremeno boravi u Remetincu, što su mu napravili njegovi najbliži suradnici? Je li mu itko rekao da su mu srušili sve ideale vezane za kulturu i da su ga osramotili pred širom i kulturnom javnošću? Zna li, jadan, Milan Bandić kakve jude i kakve zmije njeguje u svojim njedrima?

Ne znam ni sama kako da mu dojavim što se događalo u Skupštini!

Da mu pišem list?

Hoće li mu ga isporučiti?

Kako da mu dojavim informacije?

Možda čita Slamku?

Ako ne, molim dečke koji ga čuvaju da mu je nekako proture pa da sazna što mu rade!

Evo, pišem list, možda ga dobije:

Dragi Milane,

Kada si krajem 2009. godine u tisku objavio svoj proglas pod imenom: «Vrhunska kulturna ostvarenja rezultat su potpune predanosti svom poslu» nakon kojih je slijedilo (samo) pedesetak potpisa uvaženih kolega / kulturnjaka, gotovo sam požalila što nisam među potpisnicima.

Divno si zborio, a ja se, nesvjesna tvoje vizije, nisam potpisala.

Da te podsjetim, dragi Milane, rekao si:

• Da će istinski umjetnici i kulturni prvaci, kulturne institucije i kulturna vijeća odlučivati o sudbini kulture. Ma pogledaj, Milane, što su Ti napravili ovi Tvoji koji su čak osnovali i stranku s Tvojim imenom! Odlučili su ne čuti istinske umjetnike, prvake, kulturne institucije, njih gotovo 900, i izglasali sve suprotno onome čemu si ih učio i podučavao! Odluke Kulturnih vijeća prekrajaju se onako kako odgovara njihovim «krakovima» i prave se da Vijeća uopće ne postoje. Ne znam je li Ti to itko prenio, ali to je živa istina. Otišao si u Remetinec, a oni odmah - sve po svom i protiv Tebe.
• Napisao si da si protiv političkog i ideološkog kadroviranja i rekao: «Kultura kulturnjacima!» Pogledaj što su Ti napravili! Kulturnjaci traže svoj Ured, a ovi Tvoji ne daju da se čuje njihov glas. Kao da to nikad nisi rekao. Milane, ne znam što da Ti kažem, očajna sam, znam da nemaš mogućnost zaprijetiti im ili narediti da Te moraju slušati, ali oni zlorabe Tvoje ime i rade protivno Tvojim uvjerenjima. Ako ikako mogu, javi mi da nešto učinim. Strašno je što Ti rade, a prave se da su Tvoji.
• Rekao si da ćeš predano služiti kulturi, ponositi se njome i promovirati je u zemlji i inozemstvu. A znaš li što rade ovi Tvoji? Žele Te osramotiti u zemlji i inozemstvu izglasavanjem Strategije koja je, dragi Milane, moram Ti to, inter nos, reći, premda će Te pogoditi - nepismena. Pa što će Ti ljudi u inozemstvu reći kad vide da potpisuješ dokument koji nema nikakve veze sa Strategijom?
• Napisao si da nitko nije nad kulturom i slobodom i da kultura ne priznaje mandate i dekrete. Milane, dragi, ovi Tvoji čine upravo to, zatiru slobodu i dekretom nameću umjetnicima i ostalim kulturnjacima ono što oni, kao struka, ne žele. Strašno, strašno. Oni se ponašaju kao da Ti nikad nećeš izaći iz Remetinca i kao da ih neće dočekati Tvoja srdžba i bijes i kazna što rade sve suprotno onome što si Ti rekao i za što su Ti uvaženi kolege dali čak 50 potpisa. Pa znaš i sam toliko brojiti da je 50 mnogo više od 864.
• Milane moj (oprosti što Te svojatam, ali sve ono što si napisao osjećam kao svoje, pak onda u tom paketu dolaziš i Ti), napisao si da ćeš podržavati svaku kulturnu politiku koja razvija odgovornost i inicijativu kulturnih stvaratelja. Ne daju, Milane, ne daju stvarateljima da izraze svoju inicijativu! Ovi Tvoji, pod vodstvom Jelene Pavičić Vukičević, u koju si polagao toliko nade, odbijaju inicijativu kulturnih stvaratelja. A Tvoja Vesna Kusin čak kaže da su kulturni stvaratelji lijenčine. I to za skupštinskom govornicom. Ma to Ti je sve, dragi Milane, podmetnuo HDZ, sigurna sam. Čak su se u Skupštini udružili s Tvojima da Ti podmetnu. Pa znaš kojoj stranci pripada Vesna Kusin, a Ti si joj vjerovao i čak joj dao da bude Milan Bandić umjesto Milana Bandića. E, moj Milane, tako mi je teško što se baš na Tvom slučaju obistinila poslovica: tko će kome ako ne svoj svome?
• Rekao si da u modernom svijetu više ne vrijedi paradigma da najprije treba izgraditi ekonomiju, a tek onda kulturu. Napisao si i to da se moraju povećati sredstva za kulturu, a znaš što govore ovi Tvoji, i to s govornice Skupštine? Da će smanjiti ta sredstva! Ej, moj Milane, zamisli, pa njima je ekonomija važnija od kulture! Režu kulturi sredstva, režu krila na kojima počiva Tvoj program i Tvoj životni moto! Pa to znači da nisu naučili osnovnu lekciju koju si im dao! Ajme, kakve si to đake upisao u svoju školu, moooj Milane.
• Napisao si, lijepo, jako lijepo, Milane, da kultura mora biti slobodna jer bez slobode nema stvaralaštva, prosperiteta. Napisao si da birokratsko upravljanje kulturom ubija stvaralaštvo i pasivizira društvo. A vidi, Milane, tko nam vodi zagrebačku kulturu! Tedi Lušetić! Pa jesi li uopće tako nešto mogao pomisliti kad si pisao svoj dragocjeni proglas za nas kulturnjake i umjetnike? Jesi li i u najgoroj noćnoj mori mogao zamisliti tko će se ukazati na čelu kulture onog trenutka čim Ti privremeno skočiš do Remetinca? Sigurna sam da nisi. I da je bolje za Tvoje zdravlje da Ti ovo nisam ni napisala.
• Napisao si (s uskličnikom) da nam u kulturi ne trebaju poslušnici - nego umjetnici! Vidi, Milane dragi, kako li su se samo ti poslušnici nametnuli u Tvoju utopiju o izvrsnosti! Bio si toliko zaokupljen važnim stvarima kao što je, naprimjer, kako građanima dovesti u Zagreb danajski darak Limeno kazalište, i uopće nisi primijetio da su se poslušnici instalirali na vodeća mjesta. Eh, Ti si, vizionarski, mislio na nas, građane i umjetnike, da nam Limenko uljepša život, a oni su, moj Milane, samo kovali planove kako da se uhljebe na mjesta za koja si Ti predvidio vrhunske menadžere. Oh, kako Te razumijem! Htio si najbolje, ali previše je kukolja oko Tebe, onih koji nisu mogli pratiti Tvoje plemenite ideje. A i od ovih 50 potpisnika mnogi su se prometnuli iz umjetnika u poslušnike čim si ih postavio na vodeća mjesta. Znam da Ti je u to teško povjerovati, ali, perspektiva iz Remetinca sasvim je drugačija od ove naše, vanjske.
• Rekao si, vizionarski, da je kultura bogatstvo raznolikosti i da svaka vlast, bez obira na stranačke i ideološke preferencije, mora osigurati ravnopravni status različitostima u svakom pogledu. A vidi, Milane, kako se sad HDZ uguzio Tvojim poslušnicima kako bi minirao Tvoje divne misli i vizije. Pokušavaju s ovim Tvojim zmijama uništiti sve lijepe ideje koje si, sva sreća, zapisao u svom Proglasu, da ne ostane zaboravljeno. Zli su ljudi, mili Milane, Tvoj Proglas maknuli s interneta pa je uistinu bilo potrebno dubinsko istraživanje da bi se do njega došlo. Pogledaj samo dokle ide miniranje Tvojih ideala, vizija i želja, dragi Milane. Žalost.
• Napisao si da u kulturu treba vratiti ljude koji su odgurnuti jer nisu željeli služiti politici. A što da Ti na ovo kažem, dragi Milane? Ne daju, ne daju pa ne daju. Ima nas koji odbijamo služiti politici, ali premda si jasno artikulirao da to ne smije biti prepreka, ne slušaju Te. Čak ne odgovaraju ni na dopise ni na pisma! Ne tako davno naredio si im da moraju odgovarati na predstavke u roku od jednog dana. Eto, Ti odeš do Remetinca, ni dvije autobusne stanice od Rotora, a oni ne odgovaraju nikako. Strašno, moj Milane, strašno, što Ti rade i što rade Tvojim odlukama i Tvom obrazu.
• Napisao si, Milane, da su naš kapital obrazovani ljudi puni znanja i vještina. Zalagao si se za kulturni menadžment. A oni? Zalažu se za diletantizam i ne daju napredovanje. Što si manje obrazovan, što imaš manje kompetencija, znanja i vještina, to si poželjniji u njihovim redovima. Milane, Milane mili, shvaćaš li do koje mjere zlorabe Tvoje ime i Tvoj program?

Znam da imaš mnogo briga u Remetincu i ne možeš se baviti samo kulturom, premda jednako tako znam da Ti je ona oduvijek i zauvijek bila najvažnija u životu. Također znam da si možda zaboravio sve one divne misli koje si zapisao i podijelio s nama u svom Proglasu, a možda i imena svih onih koji su Te podržali, pa Ti sada šaljem u Slamci kao podsjetnik. Ujedno možeš vidjeti i tko Te od ovih juda već izdao, na prvom koraku prema Remetincu.

potpisi za Bandića

Nadam se da će Tvoje snažno, sportsko srce izdržati sve ove niske udarce i izdaje koje su Ti priredili najbliži i da ćemo se izboriti za ideale koji su nam - zajednički.

A vjeruj mi, zajednički su i još za najmanje 864 kulturnjaka i intelektualaca Grada Zagreba koji su potpisali peticiju sa zahtjevom da se kultura izdvoji iz Ureda za obrazovanje, kulturu i sport.

Puno mi pozdravi društvo iz Remetinca i, ako što treba, samo javi! Tu smo.

Ima nas najmanje 864 koji ćemo sve napraviti da se što prije vratiš i dovedeš stvari u zagrebačkoj kulturi u red, a izdajice spremiš na njihovo zasluženo mjesto.

A također moraš što prije, jedne nedjelje navečer, otići u Tkalčićevu gdje u nekom klubu svira Tvoj prijatelj Davor Štern i na taj način aktivno participira u kulturi Grada Zagreba. Kroz svirku se bavi zagrebačkim kulturnopolitičkim potrebama, a i izgleda da bolje razumije kulturu otkako s dečkima redovito svira. Mislim, tako je barem rekao u Skupštini kad je diskutirao o problemima zagrebačke kulture. Mlad je umjetnik, kreativac, treba mu podrška, pa mislim da bi mu Tvoj dolazak mnogo značio.

Uh, umalo zaboravih, čuj, nisi trebao u Skupštinu baš po onom Robertu Ljutiću poslati pismo kojim smjenjuješ Sandru, a instaliraš Vesnu. Jest da su naši ljudi zaboravljivi i kratke su pameti, k'o djeca, ali malo je vremena prošlo otkako se otkrilo da je Tvoj Robi prepisao diplomski i falsificirao stručnu spremu. Neka se ta priča malo ohladi. Drugi put Znakove iz Remetinca ipak šalji po nekom tko nije do jučer bio u nekoj masnoj aferi. Evo, možda po Dušanu Ljuštini, pa da podijeliš s njim žlicu zatvorske juhice, on je ipak Tvoj stari i vjerni kadar koji iza sebe ne vuče baš nikakve afere.

Puno te pozdravljam i jedva čekam da se sretnemo!

Vita

P. S. Bonus današnjoj Slamki tekst je Snježane Banović koji se nadovezuje na proglas iz 2009. godine.