originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
"Amelija ide na ples" na otvaranju dvorane MUZA
U zadnje vrijeme gotovo da nema informativne emisije ili medija koji kao relevantan izvor informacija ne spominje Facebook. Zapravo smo se vrlo brzo navikli da važne stvari saznajemo s društvenih mreža.
Prije dva dana na profilu jednog poznanika naišla sam na vijest koja me uistinu šokirala: Gasi se Prix Marulić!
Za one koji možda ne znaju, Prix Marulić jedinstveni je međunarodni ambijentalni festival igrane i dokumentarne radiodrame koji se održava u gradu Hvaru, a u organizaciji Dramskog programa Hrvatskoga radija. Festival se održava još od 1997. godine, a okuplja radijske znalce s različitih strana svijeta kojima se predstavljaju djela temeljena na tekstovima književne baštine. Nakana je festivala poticati izvornu radiofonsku izražajnost pa su tako na festival dobrodošli svi radiofonski oblici i forme temeljene na starom tekstu/baštini, nastalima prije 1921. godine kad je emitirana prva radiodrama. Međunarodni ocjenjivački sud svake godine proglašava i nagrađuje po tri najkvalitetnije produkcije u dramskoj i dokumentarnoj kategoriji te u kategoriji male forme.
Važno je naglasiti da se festival održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, a ova mu je godina trebala biti jubilarna, dvadeseta.
U državi koja se zaklinje u svoju kulturu «od stoljeća sedmog», a u novije vrijeme i u kulturni turizam, nepoznat netko (ili ipak poznat?) donio je odluku o ukidanju ovako važnoga međunarodnog događaja.
Na stranicama Ministarstva kulture o ukidanju Prix Marulića nećete naći ni slova.
Zasad je reakcija za ovaj neobjašnjivi potez svedena na reakcije pojedinaca iz cijeloga svijeta koji pišu pisma Goranu Radmanu, ravnatelju Hrvatske televizije.
Već dva i pol mjeseca država nam funkcionira na «automatskom pilotu» pa Radmanu ionako nitko ništa ne može.
Idealno vrijeme za ukidanje neželjenog projekta.
Želim vjerovati da će se Vlada konstituirati već ovoga tjedna i na vrijeme poništiti ovu, za hrvatsku kulturu, štetnu i sramotnu odluku.
Ili neće?
Dragi čitatelji Slamke spasa, dragi Slamkari, podijelite vijest o ukidanju festivala koji je od iznimne važnosti za hrvatsku kulturu, koji je tijekom 19 godina postojanja u Hrvatsku doveo predstavnike više od pedeset zemalja i kroz radijske programe poslao u svijet sliku o Hrvatskoj kao zemlji kulture i jedinstvene ljepote.
Novoizabrani saborski zastupnici, tražite odgovornost Gorana Radmana i ne dopustite još jedan kulturocid.
Pojedinci mogu svoj stav o ukidanju Prix Marulića nasloviti na adresu goran.radman@hrt.hr i na taj se način usprotiviti devastaciji hrvatske kulture.
Kao što sam rekla, Ministarstvo kulture još se nije oglasilo o ovoj sramotnoj odluci, ali su Veliki dečki (i cure) našli vremena da 31. prosinca u 14 sati (!) otvore dijalog!
Dakle, intendantica HNK-a u Zagrebu, kao što se vidi iz priloženog, poslala je Radničkom vijeću HNK-a u Zagrebu novu sistematizaciju radnih mjesta s napomenom da se u svrhu savjetovanja (!) o istoj očituju najkasnije do 8. siječnja 2016.!
Uz dopis koji vidite, pristiglo je i točno – deset priloga, koje vam sada neću postavljati, a radi se specifikaciji za balet, dramu, operu, prodaju, marketing i odnose s javnošću, računovodstvo, službu javne nabave, tehniku, ured intendanta, pravnim i općim poslovima i na kraju je još i detaljan prikaz sistematizacije poslova i radnih mjesta s pripadajućim koeficijentima i dodatcima.
Sasvim pristojna količina literature za praznike!
Ako se sjećate, 31. prosinca (Stara godina) bio je u četvrtak, petak je bio neradni dan, slijedili su subota i nedjelja, a srijeda, 6. siječnja, također je bio neradni dan. Dakle, valjalo je tijekom blagdana (pet neradnih dana!) razgovarati s više od pet stotina zaposlenika ne bi li se poslalo mišljenje.
Nikakav dopis Dubravka Vrgoč nije poslala o tome da u samoj ustanovi (osobito u Operi) radi sve više vanjskih suradnika, a sve manje zaposlenika.
To nije jedna od top-tema na Trgu maršala Tita.
Eh, završava družina iz Runjaninove (potpomognuta trabantima) svoj mandat na način na koji je i radila – samo bez dijaloga, molim!
A o tome da rade korake koji će imati dugoročne posljedice na funkcioniranje matičnoga nacionalnog kazališta u trenutku kada su već spakirali kofere, neću trošiti riječi.
Valja nam što je moguće prije zaboraviti protekle četiri godine i nadati se da se ništa sličnoga nikad više neće ponoviti.
Ah, da, napokon je osvanuo novi natječaj za intendanta u Varaždinu! Ovo već zaista postaje zanimljivo!
Sezona pakiranja kofera je – počela!
P. S. Dobra vijest je da je otvorena Koncertna dvorana Blagoje Bersa na Muzičoj akademiji u Zagrebu! Neka joj je dug i sretan život!
P. P. S. S. Zabavna vijest je da je Milan Bandić dao otisnuti priručnik kojim želi podučiti svoje činovnike kako odbiti ručak ili podijeliti dobivenu bombonjeru! Obvezna literatura za ugodnu laku noć!