originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Uzurpirat ću danas, poštovani Milane Bandiću, prostor vlastita bloga da Vam napišem ovo pismo.
U Slamci, koju pišem već više od četiri godine, a u kojoj se bavim hrvatskim kazališnim temama, već sam Vam se nekoliko puta obraćala jer sam smatrala, a smatram i danas, da kulturna politka našega Grada nije dobra.
Bolje reći, da ne postoji.
Kao što ne postoji ni Strategija kulturnog razvoja koju ste, preko svog savjetnika Dušana Ljuštine, najavili još u siječnju 2009. godine.
Kultura Vam oduvijek, kao što smo vidjeli iz mnogih slučajeva u prošlosti, a svjedoci smo iste prakse i danas, služi za kadroviranje i ušrafljivanje svojih ljudi u sustav.
Kvaliteta (izvrsnost) programa i organizacije, rezultati, ekspertiza, analiza, evaluacija i slične «sitnice», nisu nešto čime se bavite (a ne bave se ni «Vaši»), pak moje pisanje kod Vas (i «Vaših») uglavnom izaziva bijes.
Što rezultira dodatnim problemima za moje kazalište, a i za mene osobno.
Ukratko, svako moje javno obraćanje Vama završilo je loše.
Po mene, dakako.
Ali eto, nisam osoba koju se može zastrašiti ili uplašiti, a nisam sklona ni bezrazložnu posluhu.
Pak Vam ponovno pišem.
Ovoga Vam puta ne pišem kao osnivačica i ravnateljica privatnoga kazališta koje su «Vaše strukture» pokušale zatvoriti zbog javnoga govora.
Ne pišem Vam ni kao znanstvenica kojoj nije jasno da ste mogli i uspjeli ušutkati gotovo cjelokupnu zagrebačku kulturnu javnost koja pognute glave i bez riječi prati Vaše «marifetluke» koji su izmakli svakoj kontroli.
Ne pišem Vam ni zbog toga što nam je cijela gradska kultura, zbog osobnih interesa «Vaših» poslušnika, zapela u slijepoj ulici iz koje se neće uskoro izvući.
Ne pišem Vam ni zbog toga što zbog nekazališnih interesa onemogućavate i opstruirate normalan rad i funkcioniranje zagrebačkih kazališta.
Pišem Vam kao građanka i kao stanovnica Grada Zagreba, jedna od (otprilike) 10 000 oboljelih od epilepsije. Ili padavice, ako Vam je tako bliže.
Prisiljena sam iskoristiti prostor koji imam na svom blogu u ime 40 000 osoba sličnih sebi, koliko nas otprilike živi u Hrvatskoj.
U Zagreb godišnje dolazi sve više turista, a i među njima također ima onih koji boluju od ove najčešće neurološke bolesti.
Ako niste znali, Milane Bandiću, epilepsija je bolest koju prati stigma i mnogi od nas diskriminirani su zbog svoje bolesti u svakodnevnom životu, i to na različite načine. Osobno je čak i Vaš savjetnik za kulturu Dušan Ljuština, u emisiji kod Željka Matića na Radiju 101, 20. travnja 2013. rekao da mi je zbog moje bolesti potrebna «resocijalizacija». Vrlo ljudski i gospodski, nema što.
No, Vama i «Vašima» koji vodite ovo kolo, a u koje su vas građani izabrali, sve je dopušteno.
Neću Vam dalje elaborirati činjenice o epilepsiji jer ste s njima upoznati s obzirom na to da gotovo svake godine podržavate naš Nacionalni dan (14. veljače).
I priključujete se našim akcijama koje organiziramo u svrhu skidanja stigme.
Pišem Vam, Milane Bandiću, jer ste desetcima tisuća stanovnika Hrvatske, kojima je Zagreb glavni grad, ograničili kretanje javnim prostorom.
Svečano ste prekjučer u 22 sata otvorili obnovljenu Mesničku ulicu u koju ste dali ugraditi svijetleću signalizaciju koja je mogući okidač za epileptični napad mnogim oboljelima, a koja je štetna i osobama koje pate od migrene i drugih bolesti.
U svom poznatom, bahatom stilu, prokomentirali ste da ćete lampice maknuti ako dobijete suvisle potpise 'barem pet stanara'.
Nisam stanarka Mesničke ulice.
Ne vrijedim za pet ljudi.
Ali se znam suvislo potpisati (što god Vam to značilo suvislo se potpisati).
Dakle, ne govorim uime pet mogućih suvislo pismenih stanara Mesničke ulice, nego govorim uime desetaka tisuća osoba kojima ste onemogućili slobodno kretanje središtem glavnoga grada.
Onemogućili ste normalan život u metropoli građanima jedne od 28 država članica Europske unije.
Onemogućili ste nam slobodu.
Problem rasvjete u Mesničkoj ulici nije samo pitanje stanara Mesničke ulice, nego i građana cijele zemlje kojoj je Zagreb glavni grad, a Mesnička ulica u srcu je glavnoga grada.
Gradonačelniće Bandiću, uništavajte i dalje kulturu, kada Vam već oni o kojima se radi to dopuštaju i šute u mišjim rupama u koje ste ih Vi i «Vaši» utjerali ohološću i zastrašivanjem.
Svojim su Vam odabirom na izborima dali legitimitet, a šutnjom nakon izbora samo ga potvrdili.
Ali ne možete i ne smijete onemogućiti mnogim građanima ove zemlje prolaz kroz ulicu u središtu glavnoga grada.
Kako se čuje, i još neke druge ulice čeka slično svjetlosno rješenje Vaših suradnika, a koje bi nam dodatno onemogućilo kretanje gradom.
Opasno je, jako je opasno kada netko za sebe pomisli da sve zna i sve može.
I da mu je sve dopušteno.
A opasno je i kada čovjek sam za sebe pomisli da je vječan, nepogrešiv i neuništiv.
A sve je to još opasnije za okruženje koje takvom čovjeku klima glavom u svim njegovim pothvatima i u svim područjima.
Klanjanje Vaših poslušnika okrenut će se protiv Vas prvom prigodom. To je jedino u što možete biti sigurni. A kada se to dogodi, imat ćete dovoljno vremena za proučavanje fenomena svjetlosnog zagađenja i onečišćenja. A i zakonodavstva o toj temi koje je na snazi u Republici Hrvatskoj.
A dok se ne dogodi što se dogoditi mora, ispravite ono što možete - promijenite rasvjetu na pločniku u Mesničkoj ulici.
Ugasite igračku koja je nas, porezne obveznike, stajala nevjerojatnih 200.000,00 kuna i može nas stajati života.
Uime mnogobrojnih građana koji boluju od epilepsije,
pozdravlja Vas suvisla i socijalizirana
Vitomira Lončar
P. S. Sve je više nezaposlenih kolega bez ikakve zaštite. Sindikat ne funkcionira, odnosno, štiti samo prava zaposlenih, a ni to ne čini kako treba. Poslodavci ne isplaćuju honorare i oglušuju se o legitimne zahtjeve umjetnika da za obavljeni posao budu i plaćeni. Svjedoci smo milijunskih dugova u javnim kazalištima, a najveći vjerovnici upravo su umjetnici.
Vijest dana svakako je osnivanje Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca!
U samo 48 sati stiglo je preko 300 prijava. Mladi su se ljudi počeli organizirati! Podrška!