originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Iza mene je optimističan tjedan.

O, da, iznimno optimističan!
Počeo je sa Sveopćim saborom glumaca koji je inicirao Sindikat zaposlenih glumaca. I prije je bilo pokušaja da se svi glumci, bez obzira na status, ujedine i počnu zajednički djelovati, ali sve su dosadašnje inicijative propadale.
Skup koji je u ponedjeljak održan potaknut pogoršanom situacijom umjetnika i najavama još većih promjena koje neće poticati umjetničko stvaralaštvo, možda i ima šanse. Osobito što se tijekom rasprave moglo primijetiti da je skupina mladih glumaca prilično osviještena i spremna na rad na duge staze.
Više se ne osjećam glumicom, ali sam se ipak priključila.
Izgradnja trokuta POSLODAVCI - SINDIKAT - DRŽAVA, kao što sam već u više navrata pisala, temelj je kvalitetnijih odnosa na tržištu i smatram da bi za cjelokupni sustav uistinu bilo dobro da se ŽAR koji su sudionici pokazali na ovom prvom skupu ne ugasi.
Sindikat zaposlenih glumaca uputio je i Ustavnom sudu zahtjev za procjenu ustavnosti donošenja Izmjena i dopuna Zakona o kazalištima što je još jedan pokazatelj da se misli - ozbiljno. I da će se morati prestati s praksom potpunog marginaliziranja onih na koje se nova regulativa odnosi.
Sa skupa je upućena jasna poruka Vladi (Ministarstvu kulture) da je neprihvatljiv način na koji rade.
Dakle, podrška inicijativi, osobito mladima!

Drugi događaj koji mi je prošli tjedan učinio ljepšim jest osnivanje Mreže evaluatora Hrvatske. Sama činjenica da se evaluatori iz svih područja žele udružiti u Mrežu (koja je dio Regionalne mreže evaluatora) pokazuje da je potreba za jačanjem ideje o važnosti evaluacije sve veća. Na osnivanju Mreže bili su sudionici iz različitih područja javnih politika.
U kulturnim politikama redovita praksa evaluacije ne postoji.
Zašto?
Eh, to pitanje treba uputiti na adresu Runjaninova 2.
Znanstvenici koji se bave javnim politikama kažu da je evaluaciju najjednostavnije i najlakše uvesti u sustav s ministarske razine.
Zašto se to ne želi učiniti?
Baš ću ih pitati!
Na osnivanju Mreže bila sam jedina iz područja kulture, ali se nadam da će se ideja brzo proširiti i da će nas uskoro biti dovoljno da počnemo raditi na konkretnim projektima.

Zajedničko i jednoj i drugoj inicijativi jest to što su obje potekle iz BAZE, civilnog društva. Dok nam javni sektor sve više tone u nesnalaženju sa svakodnevnom praksom, započelo je polagano buđenje ZAINTERESIRANE JAVNOSTI.
Oh, kako samo vjerujem u tu javnost!
Kasnimo, dakako da kasnimo. Samo nekih dvadesetak godina… Ali nikada nije kasno za novi početak.
I dok je izvjesno da novi, najavljeni, Zakon o umjetnicima neće doći do Sabora do kraja ove godine (kako je to bilo najavljeno iz Ministarstva kulture), sve je izglednije da će umjetnici početi uzimati stvari u svoje ruke.

Još jedna dobra priča dolazi iz Zagreba gdje je prošloga tjedna objavljeno osnivanje Savjeta za kulturu koji je okupio predstavnike svih područja. Članovi će raditi volonterski za dobrobit kulture Grada Zagreba, a jedan od ciljeva rada (ponovno) je osnivanje samostalnog Ureda za kulturu, odnosno, izlazak kulture iz MegaUreda u kojem su i obrazovanje i sport. Pardon, šport.
Ovu smo inicijativu još prošloga ljeta, kao Akcija 155+, predstavili članovima Skupštine Grada Zagreba i izgleda da je to posijano sjeme napokon počelo nicati.
U dobre vijesti prošloga tjedna spada i to da je na Dnevni red Skupštine Grada Zagreba postavljen prijedlog rebalansa proračuna za 2013. godinu po kojem će se neovisnoj kulturi, u odnosu na predviđeno, povećati iznos sufinanciranja programa za milijun kuna.

Još jedna dobra vijest jest da je u (još uvijek nepravomoćnoj) presudi u postupku koju su protiv Snježane Banović na Kaznenom sudu u Zagrebu podnijeli privatni tužitelji HNK u Zagrebu i Ana Lederer napisano da je neuvjerljivo i neživotno da djelovanje Duška Ljuštine, kao vjenčanog kuma Stele Stazić iz HNK-a, a ujedno i predsjednika Kazališnog vijeća HNK-a u Zagrebu, nije bilo ni od kakva utjecaja na rad i čelne ljude HNK-a.
Ajde, neka je i sud potvrdio ono o čemu već godinama pišem(o)!
U presudi od 20 stranica često se spominje i zloglasna «Kazališna gerila» kojoj je na čelu Banović. Moram priznati da me baš zabavljalo čitati kako su naše AKCIJE CIVILNOG DRUŠTVA ušle i u sudske anale.
Polako ali sigurno mijenja se predznak naših akcija, a uopće ne sumnjam u to kakva će jednoga dana biti ocjena onoga što smo poduzimali.
Bit će toga još… O, da!

Odličnu je vijest donijela i emisija Romana Bolkovića 2U9 u kojoj je prošlog tjedna gostovala Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture. Rekla je (vezano uz pitanje o medijima) da se zakoni više neće donositi bez strategije.
Jeee!
Jedva čekam strategiju!
Ili se to odnosi SAMO NA MEDIJE, a za ostala područja ovo pravilo neće vrijediti?
Možda se prerano radujem?

Dobra je i vijest da sam napokon dobila uvid u svu dokumentaciju koju sam tražila od Ureda za obrazovanje, kulturu i šport i da vam danas jasno i glasno mogu reći da je iz dokumenata razvidno da su sve radnje poduzete od strane tog Ureda protiv kazališta Mala scena i mene osobno bile isključivo u svrhu zastrašivanja i ušutkavanja.
Bolje reći, u svrhu da prestanem pisati Slamku spasa.
Priča nije završena.
Javni govor, JAVNOST, ne može se i ne smije se zaustaviti. Nema te sile i organizirane mreže interesa koja može zaustaviti ARGUMENTE i ISTINU.
Zato - idem dalje. S još više vjere u ono što radim.

A za sljedeći tjedan najavljujem još jedan događaj koji je nastao iz smjera ODOZDO PREMA GORE, a to je Nagrada publike portala Teatar.hr .
Drugu godinu zaredom publika će on line glasanjem odabrati najbolje glumce, najpredstave i najteže skandale iz protekle sezone.
Kao što se pojavljuje sve više inicijativa koje nisu dio ustaljenog i okoštalog sustava, tako i ova Nagrada samo zaokružuje nove trendove u našem okruženju.

Sve više podataka slijeva se u moj inbox, anonimno, ali još uvijek se većina kolega boji javno izreći što im se događa, na koji način im se zakidaju i ukidaju prava, kako im se oduzima zakonom zajamčena olakšica, kako rade bez ugovora ili s ugovorima koji im ne idu u korist i slično.
Međutim, svaka sila za vremena, kaže poslovica. Što već možemo vidjeti na Velikim Dečkima koji su svoje skromne vile zamijenili dvorcem Remetincem.
Mislim da je, kao i na drugim područjima, dozrelo vrijeme za izravnavanje računa i u kulturi.
Pitanje je dana kada će kao kruške početi padati oni koji danas odlučuju o našim glavama. Zar zaista misle da taj trenutak nikada neće doći?
Ne vjerujem.

A manifestaciju Noć kazališta posjetilo je preko 50 tisuća gledatelja!

Bila je ovo kratka, ali optimistična Slamka.
Mislim, kako za koga…
Nastavlja se.

P. S. U izdanju Kulturno informativnog centra (naklada Kreativni Zagreb) izašla je knjiga Milene Dragičević Šešić i Branimira Stojkovića «Kultura, menadžment, animacija, marketing» koja spada u ključne knjige za promišljanje kulture danas. Zanimljivo je da je knjigu financijski poduprlo Ministarsto kulture, ali Grad Zagreb - nije. Što reći na to? Izgleda da Kreativnom Zagrebu ovakva literatura - nije potrebna. Sve znamo, što će nam knjige!