originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Berislav Šipuš, ministar kulture, Foto: Patrik Macek/Pixsel

Vijest dana, tjedna, mjeseca, godine, a možda i desetljeća, svakako je skidanje s programa ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara predstave Elementarne čestice Michela Houellebecqa.

Zbog sigurnosnih razloga.

Premda je izgledalo bezizlazno, čini se da ima šanse da se ova predstava izvede kako je i planirano. Nadam se da će i biti tako jer bi svako drugačije rješenje bilo nezapamćeno uvođenje cenzure u suvremeno hrvatsko kazalište.

I imalo bi dalekosežne posljedice.

Mnogo je toga o slučaju Elementarnih čestica napisano tijekom proteklih nekoliko dana (predlažem nekoliko poveznica: Teatar.hr , Kult-portal , Tportal ) pa se u Slamci neću baviti pitanjem umjetničkih sloboda. U više sam navrata izrazila svoj stav, a poklapa se s Gundulićevom Himnom slobodi kojom se svake godine otvaraju te iste Dubrovačke ljetne igre.

Bavit ću se temom o kojoj se (očekivano) ovih dana nitko nije oglasio.

O (ne)poštovanju zakona.

Mnogih.

Dubrovačke ljetne igre naš su najstariji nacionalni festival.

Zadnji zakonski akt koji je samo dva dana prije ostavke na ministarsko mjesto potpisala Andrea Zlatar Violić bio je Pravilnik o prestanku važenja Pravilnika o organiziranju, financiranju i donošenju programa festivala Splitsko ljeto (NN 36/15). Nakon potpisa na taj sramotni Pravilnik prema kojem je Splitsko ljeto bez odgovarajuće analize prestalo biti nacionalnim festivalom, Dubrovačke ljetne igre ostale su jedini festival ovog ranga.

Pročitate li Pravilnik o organiziranju, financiranju i donošenju programa festivala Dubrovačke ljetne igre  (NN 58/11) vidjet ćete da problem koji se dogodio s predstavom Elementarne čestice ima više važnih aspekata koji se ne smiju zanemariti.

Pravilnik je vrlo jasan u pogledu donošenja programa, a Članci 9. i 10. propisuju da Vijeće donosi program Igara na prijedlog intendanta. Vijeće također usvaja programski okvir i nacrt financijskog plana usuglašen od strane intendanta i ravnatelja, koje ravnatelj upućuje na natječaj Ministarstvu kulture te na natječaje za financiranje javnih potreba u kulturi Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije radi osiguravanja sredstava.

Rekonstruirajmo predviđenu proceduru za donošenje programa Dubrovačkih ljetnih igara:

• intendant (s ravnateljima) osmišljava program
• program predlaže Vijeću
• Vijeće usvaja program
• Nakon usvajanja - ravnatelj (ravnateljica) ustanove Dubrovačke ljetne igre aplicira za financiranje javnih potreba u kulturi države i Grada.

Da se poštovala Pravilnikom propisana procedura, sve navedeno trebalo je biti završeno još tijekom 2014. godine i ne bi se moglo dogoditi da se samo dva mjeseca prije planirane premijere naslov skida s repertoara.

Veliki europski međunarodni festivali započeli su s prodajom ulaznica za ovo ljeto još prošle godine, a kod nas se na najvećem nacionalnom festivalu dva mjeseca prije premijere mijenja naslov!

Kao što sam već bezbroj puta ponovila, planiranje i odlučivanje, kao prvi i glavni instrument svake kulturne politike, u Hrvatskoj je nepoznata kategorija. Pak je onda i moguće da na najvećem nacionalnom festivalu imamo što imamo.

Odnosno - nemamo.

Potvrđeni program.

U navedenom Pravilniku piše da je predsjednik Vijeća - ministar kulture.

Na stranicama Festivala DLJI, ali ni na stranici javne ustanove DLJI ne možete naći imena članova Festivalskog vijeća, kao ni članova Upravnog vijeća javne ustanove Festivala.

Na stranicama Ministarstva kulture (tek nakon dužeg traženja) možete pronaći ovaj sastav Festivalskog vijeća:

dr. sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture RH, predsjednica Vijeća

mr. sc. Andro Vlahušić, gradonačelnik Grada Dubrovnika

Nikola Dobroslavić, župan Dubrovačko-neretvanske županije

Goran Merčep, akademski glazbenik

Joško Juvančić, kazališni redatelj

prof. Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture

Nikša Kušelj, dramski umjetnik 

Nevjerojatno je da od 25. ožujka, dakle, tijekom gotovo dva mjeseca, na stranicama nije promijenjeno ime bivše ministrice Zlatar Violić kao predsjedavajuće Vijeća i da ne znamo tko je došao na mjesto, sada predsjedavajućeg ministra, Berislava Šipuša? Je li funkciju u Vijeću po službenoj dužnosti možda već preuzeo novi zamjenik ministra?

Možda.

A možda i nije.

Suludo je da u civiliziranoj državi moramo nagađati o tome tko odlučuje o programu i organizaciji s nacionalnim predznakom za koji se izdvaja, kako piše u nalazu Državne revizije za 2013. godinu, oko 16 milijuna kuna poreznih obveznika godišnje.

Pregledala sam sve stranice povezane s Dubrovačkim ljetnim igrama i nisam pronašla osnovne podatke koji bi prema Zakonu o pravu na pristup informacijama trebali biti dostupni s dva klika:

• zakoni i ostali propisi koji se odnose na područje rada (nema)
• opći akti i odluke koje donose, kojima se utječe na interese korisnika, s razlozima za njihovo donošenje (nema)
• godišnji planovi, programi, strategije, upute, izvještaji o radu, financijska izvješća i drugi odgovarajući dokumenti koji se odnose na područje rada (nema)
• podatci o izvoru financiranja, proračunu i izvršenju proračuna (nema)
• informacije o dodijeljenim potporama, bespovratnim sredstvima ili donacijama uključujući popis korisnika i visinu iznosa (nema)
• informacije o unutarnjem ustrojstvu, s imenima čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica i njihovim podatcima za kontakt (djelomično)
• zapisnici i zaključci sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službeni dokumenti usvojeni na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti (nema)
• informacije o postupcima javne nabave i dokumentaciji za nadmetanje te informacije o izvršavanju ugovora (za 2015. godinu - nema)
• obavijesti o raspisanim natječajima te natječajna dokumentacija (nema)
• obavijesti o načinu ostvarivanja prava na pristup informacijama i ponovnoj uporabi informacija s podatcima za kontakt službenika za informiranje (nema)
• najčešće tražene informacije (nema)
• ostale informacije (vijesti, priopćenja za javnost, podatci o drugim aktivnostima) (djelomično).

I tako dalje... Ima toga još.

Kao što vidite, na stranicama javne ustanove DLJI u kojoj je zaposleno 23 djelatnika većine od navedenih, a obveznih informacija - nema.

Kako je to moguće?

Pogledate li nalaz Državne revizije za 2013. godinu vidjet ćete da su i Dubrovačke ljetne igre, kao i samo Ministarstvo kulture, kao i još mnoge ustanove u kulturi u RH, dobile uvjetno mišljenje. Odnosno, nađene su im mnoge nepravilnosti u radu.

Premda je Državna revizija nakon obavljenog nadzora 2009. godine naredila Dubrovačkim ljetnim igrama da moraju ispraviti propuste koji su pronađeni, najvažnije se nije riješilo: Godišnji program rada Ustanove, ni pet godina od traženja Revizije, nije donesen u skladu s odredbama Statuta!

Kao što ni program za 2015. godinu nije donesen u skladu s Pravilnikom koji sam već citirala.

I nikome ništa.

Državna revizija nalaže donošenje financijskog plana prije početka godine na koju se odnosi te dostavljanje godišnjeg programa rada na usvajanje Upravnom vijeću.

Javna Ustanova u Kulturi Dubrovacke Ljetne Igre

Pitam se, kako je moguće da javna ustanova koja u nadležnosti ima naš najveći festival na čelu čijeg Vijeća sjedi sam ministar, ima takve kardinalne propuste u planiranju i radi neusklađeno s propisima koje je donijelo samo ministarstvo?

Kako je moguće da, premda Zakon o pravu na pristup informacijama nalaže drugačije, ne možemo vidjeti zapisnike sjednica Vijeća i iz njih zaključiti kako je tekla cijela priča s Elementarnim česticama?

O čemu se tu ZAPRAVO radi?

O šlamperaju, nemaru i svemu onome o čemu sam već toliko puta pisala u Slamci spasa.

A generator kaosa sâmo je Ministarstvo kulture jer propisuje zakone i pravilnike kojih se - ne drži.

Sankcije?

Možete mislit!

Svatko tko traži sankcije za taj šlamperaj proglašava se «neprijateljem naroda».

A riba i dalje smrdi - od glave.

I to sve jače i jače.

Kao jedan od rezultata toga kaosa koje generira i Zakon o kazalištima mijenjan isključivo zbog osobnih interesa, u Rijeci ponovno imamo «slučaj». Za ravnateljicu Gradskog kazališta lutaka imenovana je kandidatkinja u čijem financijskom planu nema ni jedne brojke!

Svatko može napisati financijski plan bez financija, ali takva prijava nije važeća i trebala je, sukladno Zakonu o kazalištima, biti odbačena zbog nedostatne dokumentacije. Međutim, u sustavu u kojem se nitko ne drži zakona, sve je moguće, pa tako i da se financijskim planom proglasi esej o financijama.

Umjesto tablice, dobili smo esej. Sastavak.

A sve instancije, od kazališnog vijeća pa sve do gradskog vijeća i gradonačelnika, kažu - može!

Kao da Rijeci nije dosta što ima nacionalno kazalište s najgorim nalazom Državne revizije ikad objavljeno u Hrvatskoj, nego ide dalje u nezakonitosti u kazališnoj djelatnosti. A gradonačelnik Rijeke daje izjavu za HTV (Dnevnik, 16. svibnja 2015.) da zar on mora biti odgovoran baš za svakoga goluba koji leti po Rijeci?

Halo?

Pa može mu i biti kada većina - glumi gljive.

Kao što i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić već puna dva dana glumi gljivu i nije se oglasio o proširenju istrage zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti te trgovanja utjecajem za potrebe manifestacije Bundekfest 2013., a po kojoj je zamjenik pročelnika za kulturu Tedi Lušetić postao - petookrivljenik. O samom predmetu više možete pogledati u tekstu od 9. veljače 2015. godine.

U posljednje vrijeme najuzbudljivije je čitati stranice Državnog odvjetništva i Državne revizije.

A nađe se ponešto i na stranicama Sukoba interesa.

Dno dna.

Na čelu sa smrdljivim ribama.

P. S. Prošlog tjedna napisala sam kako je tekst o ministru Berislavu Šipušu, koji je napisala Snježana Banović, Jutarnji list cenzurirao. Pa je objavljen na Kontraportalu i mogli ste ga pročitati. Danas objavljujem nikad objavljen intervju sa mnom koji je napravio Večernji list povodom promocije treće knjige Slamke spasa. Sigurna sam da moji čitatelji žele čuti što mislim o kulturi u Hrvatskoj danas. Neće Jutarnji, neće Večernji, ali hoće Slamka spasa!

Uživajte!

Producentica i znanstvenica Vitomira Lončar objavila je treću dio zbirke kolumni Slamka spasa koju piše na Blogosferi Večernjeg lista. Temeljito pretresa kulturnu politiku i zbivanja koja je prate.

Lončar: Bavim se 40 godina umjetničkima poslom, kroz teoriju i proučavanje kazališne tranzicije gotovo 15 godina. Poznati su mi svi dokumenti od 1861. otkad je u Saboru Franji Josipu predložen prvi Zakon o kazalištima. Naglo urušavanje sustava u mandatu Andree Zlatar Violić dovelo je do toga da danas ne znate gdje je veće žarište kriza. Ne može se izabrati intendant, ne može se izabrati ravnatelj, ne može se izglasati statut, nema odobrenog programa, nema višegodišnjeg planiranja. Nema niti jedne nužne pretpostavke da bi sustav funkcionirao. U posljednje tri godine bez većeg skandala prošao je tek izbor ravnatelja u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu. Ostalo je sve povezano s promjenom statuta ili žalbom ili dugogodišnjim v.d.-ovanjem ili poništavanjem natječaja ili smjenom kazališnog vijeća, promjenom donesenih odluka. Sve ukazuje na potpuno urušen sustav.

Unatoč svemu iznimna djela su moguća, a kao jedno od njih navodi predstavu "260 dana" osječkog HNK-a koje je u veljači gostovalo u Histrionskom domu.

Lončar: Bilo bi očekivano da predstava nekog HNK gostuje u zagrebačkom HNK-u. Da varaždinsko nacionalno kazalište nije gostovalo u ZKM-u ne bismo vidjeli odličan autorski projekt Olje Lozice "Gozba". Javna kazališta ne surađuju, jedan te isti naslov igra u četiri-pet kazališta jer nema planiranja, kulturne politike, strategija djelovanja, promišljanja, pa onda nema ni umjetnosti. Mora se promijeniti vlast koja vodi računa isključivo o kadroviranju, podjeli sredstava podobnima i osobnim intersima. Potrebno je napraviti analizu postojećeg stanja, uvesti kriterije i evaluaciju koje nemamo. Posljednji Nacionalni izvještaj u kulturi u Hrvatskoj donesen je davnog 8. travnja 1998. kada je i predstavljen u Vijeću Europe, a bez kriterija, evaluacije i zakonskih izmjena ne mogu se postaviti strateški prioriteti ni ciljevi. 

U Hrvatskoj postoji cca 15 tisuća umjetnika, 5,5 tisuća ih je zaposleno, oko 1300 je zaslužnih samostalnih umjetnika kojima država uplaćuje doprinose, a ostali su razasuti i jasno je da nemaju iste interese. Eksperti šute, svi su zastrašeni. Sustav je nekada imao kostur kojeg više nema i zato su prijevremeni izbori jedini spas. Novca je sve manje, a bez analize postojećeg stanja i određivanje ciljeva gdje želimo doći, ne možemo krenuti naprijed. Pogledajte HNK u Osijeku, kazalište s 208 zaposlenih više od godinu dana 'funkcionira' u v.d. statusu jer se vlasnici, Grad i Županija ne mogu dogovoriti. Sve je postalo trgovina, kultura je postala jedan ogroman supermarket, a najpogubnija netransparentnost. Jedina šansa koju imamo jest krenuti s obrazovanjem svih sudionika u kulturi, od administracije do kreativaca. Da Ministarstvo želi osnažiti područje okupilo bi nas nekoliko stručnjaka i uz relativno mala uaganja postavili bismo sustav na noge. Edukacija na svim razinama jedina nam je šansa. Nezainteresiranost premijera Milanovića za resor kulture vidi se i kroz imenovanje Berislava Šipuša na mjesto ministra. Šipuš je bio zamjenik Andree Zlatar Violić i bio je upućen u sve što se događalo u resoru. Kaže da je ona odstupila iz moralnih razloga pak se pitam, zar za njega ne vrijede ista moralni principi? I dalje smatram da su Zlatar Violić i Šipuš tebali biti smijenjeni još prije dvije godine i to zbog iznimno lošeg vođenja resora, pogrešnih odluka i neizvršavanja obećanog iz predizborne kampanje. Trebalo ih je smijenit najkasnije u rujnu 2013. godine kada su nasilnički i bez javne rasprave mijenjali Zakon o kazalištima i Varaždinu iz političkih i osobnih interesa dali nacionalno kazalište. Dobra je vijest da će «šipušovanje» u Runjaninovoj trajati - kratko.