originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Otvaranje prostora Male scene, 6.12.1989.
Kao i svaki put kada se donose važne odluke na lokalnoj ili državnoj razini iz područja kojim se bavim, i prošloga tjedna poslala sam skupštinskim zastupnicima Grada Zagreba dokumente i tekstove vezane za osnivanje novog centra za kulturu u gradu Zagrebu koje je inicirao Zlatko Vitez.
Poučena višegodišnjim iskustvom, nisam očekivala u Skupštini «čudo da se desi». Daleko od toga.
Ali nakon što sam većini zastupnika (ne svima, jer neki čak nemaju javno objavljene internetske adrese!) poslala dokumente, argumente, zakonske akte i ostale razloge zbog kojih je sasvim suludo da se u Gradu Zagrebu osniva još jedan centar za kulturu, ipak sam očekivala suvislu raspravu.
Ono što sam čula i vidjela u izravnom prijenosu iz Starogradske vijećnice, mjestu na kojem je prije više od 170 godina djelovalo i prvo zagrebačko kazalište, bilo je ispod svake civilizacijske razine.
Od svih zastupnika Skupštine grada Zagreba, o tako važnoj točki dnevnoga reda, govorilo je samo njih četvero: Tomislav Stojak, Sandra Švaljek i Silva Žele (protiv osnivanja centra) te Ljubica Matijević Vrsaljko.
Koja nije govorila o novom centru za kulturu.
Ni o pravnom aspektu osnivanja nove javne ustanove u Zagrebu, nego o Vitezu i meni.
I osobnoj razini.
I propisno se Matijević Vrsaljko osramotila te izgubila kredibilitet kao pravnica i bivša pravobraniteljica.
Ah, da, «uključio» se u raspravu i predsjednik Skupštine, Darinko Kosor, koji je Matijević Vrsaljko «šeretski» dobacio da mu je – najdraža zastupnica.
To je Kosoru, u cijeloj ovoj namještenoj i politički konstruiranoj priči, bio prioritet. Pa je na kraju podigao svoj glas kao – suzdržan.
Za nekog tko je još nedavno tražio odvajanje kulture iz meganefunkcionalnog Ureda za obrazovanje i sport, tko je osnovao svoj neovisni Odbor koji je trebao osobito skrbiti o kulturi Grada, sasvim začuđujuće.
Ali ne i neočekivano.
Politika je još jednom pokazala da joj kultura, umjesto za razvoj, služi za «potkusurivanje» i trgovinu interesima, položajima i funkcijama.
Bljak.
Glas razuma zastupnice Sandre Švaljek, koja je rekla da nije samo protiv osnivanja novog centra za kulturu, nego i za preispitivanje postojećih, nitko nije čuo.
Zastupnica Silva Žele ukazala je na podatak da ugovor, koji je predočen Ministarstvu kulture i na koje je isto dalo mišljenje, nije isti dokument koji se našao na Skupštini. To znači da se na Skupštini predočen ugovor Ministarstvo nije očitovalo.
Ni to nije zainteresiralo 22 zastupnika (koji su glasali ZA osnivanje novog centra za kulturu u Zagrebu).
Nitko nije komentirao da je Odluka Histriona da osnuju centar – protuzakonita. Naime, tu su odluku trebali donijeti osnivači umjetničke organizacije koji su ujedno i članovi, a ne Zlatko Vitez.
Isti osnivači i članovi su na svojoj skupštini (koja se nigdje ne spominje) trebali donijeti Odluku o udruživanju, a sukladno Zakonu o udrugama.
Gdje je zapisnik sa skupštine Histriona?
Ili je Zlatek sve to skupa sam odlučio?
Je li tu odluku zaprimilo Ministarstvo kulture? Što je napravilo po pitanju te odluke? Na koji način je evidentiralo promjene kad se ne zna o kakvim je promjenama riječ?
Što radi Ministarstvo uprave, kada već zastupnici Skupštine grada Zagreba ne drže do zakonitosti?
Zakonitost rada u kulturi u Gradu Zagrebu nije predmetom ničijeg interesa.
Pa ni pravnice Matijević Vrsaljko.
Briga Bandićevu družinu za zakonitost!
Tedi Lušetić se kao predstavnik predlagača – iskazao.
Rekao je da će u novom centru za kulturu biti zaposlen samo ravnatelj!
Pogledate li IPFU obrazac, koji je Grad postavio kao obvezni dokument za osnivanje nove ustanove, vidjet ćete da će novi centar imati – pet zaposlenika!
Hm, jednog ili pet?
Tko laže?
Obrazac?
Lušetić?
Ili Netko Treći, tko je cijelu ovu perverznu organizaciju osmislio?
Zar nitko od zastupnika Skupštine ne zna brojiti do pet?
Nisu u stanju primijetiti razliku u broju zaposlenika?
Pitam se, jesu li čuli da je u Gradu na snazi Bandićeva zabrana zapošljavanja u javnom sektoru?
Kako to da Ljubica Matijević Vrsaljko i družina od 22 «pozitivna» zastupnika nije vidjela razliku u broju zaposlenika?
Imala je Matijević Vrsaljko pametnijeg posla: komentirati – mene.
Vrh je ipak bio kad je Lušetić rekao da će novi centar za kulturu imati i nove mogućnosti financiranja, iz fondova EU-a.
Ljudi, kad im kapne prvi EU novac za ovu čudovišnu organizaciju, Mala scena časti!
Ma, što časti!
Diže šator na Medveščaku i tulum će trajati najmanje tri dana!
Koliko gradski zastupnici skrbe o kulturi bilo je vidljivo u raspravi o gradskoj Strategiji kulturnog razvoja, koju nikome i ne pada na pamet pokušati implementirati.
Je li netko snosio posljedice za debakl kandidature Zagreba za EPK 2020?
Je, kak ne!
Ekipa koja ju je radila dobila je dodatnih 200 tisuća kuna financiranja!
Pogledajte internetske stranice kulture Grada Zagreba i vidjet ćete neviđeni kaos, a nabrojit ću samo nekoliko primjera:
- Kazališnu družinu Kufer već odavno ne vodi Franka Perković.
- Dubrava nije kazališna družina, nego ju je sam Grad proglasio gradskim kazalištem, pa valjda, zaboravio na to.
- Udrugu (kazalište) Prozor vodi Mladen Čutura. Niti kazalište može biti osnovano kao udruga (prema Zakonu o kazalištima), a niti Čutura može biti voditelj istoga, jer je zaposlen u javnom kazalištu. Što je također protuzakonita rabota. Sukob interesa, tako drag zagrebačkim kulturnjacima.
- Saša Gregurić, osnivač i voditelj kazališta Ivana Brlić Mažuranić, je umro.
- Ivica Buljan je ravnatelj Drame HNK-a i više nije voditelj Novog kazališta.
- Željko Zorica iz Studija Artless, također je umro.
- Ivica Vidović, osnivač Teatra Rugantino, nije više među nama.
- Vilim Matula zaposlen je u kazalištu Kerempuh i nije i ne može biti voditelj Teatra 2000, jer bi to bilo protuzakonito. Sukob interesa.
- Triko Cirkus Teatar već odavno nije udruga jer prema Zakonu udruga ne može biti – kazalište.
- Bananu Gerila više ne vodi Oliver Frljić jer je intendant u Rijeci.
- Slavica Maras Mikulandra je također umrla i ne vodi Bagatellu...
A sukobi interesa?
Ima ih i na ostalim Vijećima, ne samo na onom za kazališnu djelatnost kojim predsjedava Zlatko Vitez, premda je Odluka koja to zabranjuje, koju sam postavila u prošloj Slamci, na snazi već 12 godina.
Ukratko, kultura u našoj metropoli prepuštena je nekompetentnim i politički manipuliranim kadrovima.
I nikome ništa.
A posljedica takva odnosa jest sivilo i prosječnost koje će publika kazniti.
I već kažnjava.
Nekidan sam govorila na konferenciji «Žene u biznisu» i jedan od govornika je rekao da riječi odlaze u zrak, a ostaje samo – zapisano.
Pak pišem.
I tiskam knjige o vlastitu trošku.
I jednoga će dana netko čitati što su radili oni koji su trebali skrbiti za našu kulturu.
Presudit će im povijest.
Ne ja.
Ili Slamkari.
A do onda – osuđeni smo na bandićevizaciju zagrebačke kulture.
P. S. Danas Mala scena slavi rođendan. Vlastitim sredstvima i radom otvorili smo 6. prosinca 1989. godine (točno u podne) naše malo kazalište. Sretan nam rođendan! Hvala svima koji nas podržavaju!