originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Imam osjećaj da se cijela naša kultura nekako ubrzano
počela raspadati po šavovima. Gdje god zagrebeš - smeće. Kud god se
okreneš - katastrofa.
Na svim razinama, u svim segmentima, područjima i
sektorima.
Pokraj nas (kulturnjaka) odvija se jedan drugi, usporedni
život, s drugim i drugačijim pravilima igre, u kojem sve
funkcionira na uglavnom predvidljiv način: tvrtke koje ne rade kako
treba odlaze u stečaj, radnici sele na zavod za zapošljavanje,
kriminal se prijavljuje DORH-u i USKOK-u itd.
Ali, kultura je u drugoj galaksiji. Nema veze sa stvarnošću,
sa životom, ukratko, nema veze s vezom.
Upravo kad sam razmišljala na koji način nabrojiti sve
apsurde u našoj kulturi kad… sudbina me pretekla!
U jednom jedinom tekstu koji je napisao Zvonko Maković,
predsjednik Odbora za kulturu Grada Zagreba, a koji je objavljen u
popularnom tjedniku prošloga utorka, sadržano je sve!
Baš sve.
Tako da se ne moram mučiti kopajući po bezbrojnim
izvorima.
Umjesto toga, dovoljno je analizirati ovaj Makovićev tekst
pa će svakom slučajnom putniku namjerniku biti jasno do koje smo
mjere zaglibili. U glib, u glib…
Povod ovom Makovićevu neupućenom i neciviliziranom uratku,
koji pokazuje sve apsurde i paradokse zagrebačke kulture, izbor je
nove/stare ravnateljice ZKM-a.
Naime, na natječaj za ravnatelja ZKM-a javile su se sadašnja
(i bivša ravnateljica) Dubravka Vrgoč i Gordana Vnuk. Obje su
uspješne i poznate osobe iz hrvatskoga kazališnog svijeta i obje
zadovoljavaju sve formalno-pravne uvjete za radno mjesto ravnatelja
javnoga kazališta.
Mislim, važno je istaknuti da ni jedna od kandidatkinja nije
vodoinstalaterka ili, recimo, frizerka, pa je Maković zgranut tko
se, eto, javlja na natječaj.
Razumijem Makovićevo čuđenje nad time što su se pojavile
DVIJE (!) kandidatkinje jer je to doista čudo - da se na natječaj u
jednom zagrebačkom kazalištu ne javi samo JEDNA osoba.
Mislim, dakle, molit ću lijepo, kako se netko usudi javiti
na natječaj, a već nije u sustavu?!
To je čak i nepristojno. U demokraciji skoro pa zabranjeno!
Ili…?
Kako je samo lijepo, lagodno i civilizirano bilo birati
ravnatelje kazališta Gavella i Žar ptica u rujnu 2011.! Javili se
samo stari ravnatelji u tkoznakojiporedumandat - i sve
savršeno!
To što program ravnateljice Žar ptice nije sadržavao
financijski plan koji je prema Zakonu OBVEZAN dio natječajne
dokumentacije, nije bitno! Pih, novac, nevažno. Važno je da nitko
nije «remetio krugove» i sve se na svim instancijama lijepo
JEDNOGLASNO potvrdilo.
Ma bajka!
A sad odjednom dođe nekakva Vnuk i nešto bi se, kao,
kandidirala i pisala program.
Baš svašta.
No, pitanje tog izbora za današnju je Slamku nebitno i njime
se neću baviti.
Kao ni programima.
Dakle, krenimo redom po «Makovićevu obračunu s
Vnuk».
Već u podnaslovu teksta «Zašto je Gordana Vnuk - kazališni
apsurd» Maković konstatira da je Eurokaz (Festival koji vodi Vnuk)
PROGRAMSKI NEUSPJEŠAN.
Zanimljivo.
Prije manje od četiri mjeseca, točnije 2. prosinca 2012.
godine, isti Zvonko Maković ustvrđuje da u Zagrebu i danas
postoje
«…vrlo važni programi koji našu sredinu povezuju s kvalitetnom
stranom. Podsjetio bih samo na Eurokaz, Tjedan suvremenog
plesa…».
Reče Maković.
Eurokaz, «programski neuspješan i financijski rastrošan» iz
naslova prošlotjednoga teksta prije samo četiri mjeseca bio je za
tog istog čovjeka na prvom mjestu ljestvice važnih i kvalitetnih
programa u Gradu Zagrebu!
Je li Eurokaz uistinu između dvaju svojih izdanja od
uspješnog projekta postao najveći balast zagrebačke i hrvatske
kulture?
Ili se nešto drugo dogodilo?
Spominje Maković u svom tekstu pet instancija koje se mora
proći da bi se imenovao ravnatelj: Kazališno vijeće kazališta,
Odbor za kulturu Skupštine, Odbor za izbor i imenovanje Skupštine,
Ured za obrazovanje, kulturu i sport i, na kraju, sama
Skupština.
Uistinu izgleda da programe kandidata «rešetaju» stručnjaci
na svim razinama!
Ali, to se samo tako čini. Programe eventualno čitaju
članovi Kazališnih vijeća. Ali sve daljnje razine odlučivanja s
programima nemaju baš mnogo veze tako da je pozivanje na pet
instancija u najmanju ruku - smiješno.
U Uredu za obrazovanje, kulturu i sport, kako sam Maković
kaže,
zaposleno je 135 (opaa!) djelatnika od kojih je većina po
inerciji ostala iz davnih vremena, i ne zna se što s njima. Kaže
Maković. Prije četiri mjeseca.
Kaže da su u Ured dolazili i odlazili pročelnici, a neki su
trajno ostajali na izmišljenim mjestima, pa sam sebe Maković pita
koliko ima «savjetnika» (navodnici su Makovićevi) i što ustvari oni
rade te pronicljivo zaključuje da bi restrukturiranje trebalo
početi - upravo u Uredu.
Eh, nije da Maković ima neko visoko mišljenje o ovom Uredu
koji je pak jedno od tih važnih tijela koja odlučuju o kazališnim
ravnateljima!
O ustroju hrvatskoga kazališta čak i predsjednik Odbora za
kulturu, sâm Zvonko Maković, ne zna previše i ima problema s
razumijevanjem osnovnih pojmova.
Vidi se to iz njegova bavljenja likom i djelom Gordane
Vnuk.
Uzrujao se Maković što je Gordana Vnuk četvrt stoljeća na
čelu Eurokaza.
Da. Jest. Gordana Vnuk jest već četvrt stoljeća na čelu
Eurokaza.
A zašto ne bi bila?
Gordana Vnuk osnovala je, zajedno s još dvoje umjetnika,
umjetničku organizaciju koja se bavi kazališnom djelatnosti, i
budući da je festival Eurokaz PRIVATNI, a ne JAVNI subjekt, Vnuk na
čelu ORGANIZACIJE KOJU JE OSNOVALA može ostati dokle god želi. Po
kojem bi to kriteriju, zakonu ili pravilniku Gordana Vnuk trebala
odstupiti?
Ona može odstupiti samo ako ostali osnivači, a prema Statutu
Eurokaza, tako odluče.
I gotovo.
Ne bi li predsjednik Odbora za kulturu trebao znati razliku
između javnog i privatnog?
Ne znam zašto, ali čini mi se da - bi.
«Kazalište Gorgona», kako ga Maković naziva i koje je Vnuk
također (prema Makoviću) «upropastila», nije nikakvo KAZALIŠTE
kojem je Vnuk na čelu nego je dvorana u sastavu Muzeja suvremene
umjetnosti koja je namijenjena različitim programima i koja se može
uzeti u najam. "Gorgona" nikada nije bila KAZALIŠTE, ni javno ni
privatno.
Ne bi li to Zvonko Maković trebao znati?
Govori Maković o katastrofalnim rezultatima rada Gordane
Vnuk koji se mogu «vrlo opipljivo mjeriti - kontinuiranim gubitcima
i dozlaboga dosadnom repertoarnom politikom za koju jedino ona ne
vidi da je otišla u pluskvamperfekt».
Odlično.
Vidi li Maković repertoare javnih gradskih kazališta? Pa oni
su ne u pluskvamperfektu nego u razdoblju prije stvaranja svemira!
U Kaosu.
Je li vidio Maković Stazićev program za kazalište Gavella i
program Žar ptice koji su jednoglasno prošli na njegovu
Odboru?
Iz kojeg su to oni vremena?
Ma je li Maković uopće pročitao dokument Grada Zagreba koji
se zove PROGRAMSKE FUNKCIJE KAZALIŠTA? Da jest, malo bi se više
bavio SVOJIM (javnim) kazalištima i nesuglasju između onoga zbog
čega su ta kazališta osnovana i što rade danas, a ne bi mu glavna
briga bila NEOVISNA KAZALIŠNA PRODUKCIJA.
Za koju Grad Zagreb izdvaja 0,03% od cjelokupnog proračuna
za kulturu. Ne 'mali nul tri' nego 'nul nul tri'!
Čovječe, Maković o Eurokazovu repertoaru govori kao da smo u
najmanju ruku Berlin ili London pa nam sad Eurokaz kvari visoki
standard suvremenog kazališnog stvaralaštva!
Recimo da to i jest tako, da se radi o repertoarnom
pluskvamperfektu i o «kontinuiranim financijskim gubitcima», u
redu, ali pitam se samo KAKO TO ZNA Zvonko Maković kad Grad Zagreb
nije NIKOME (pa ni svom Odboru za kulturu kojemu je Maković
predsjednik) predočio REZULTATE RADA u kulturi - ni za 2010. ni za
2011. godinu, a za 2009. dao je samo (djelomičan) izvještaj JAVNIH
ustanova.
Prije 2009. NIKADA NIJE NAPRAVLJEN IZVJEŠTAJ planiranog i
ostvarenog u kulturi Grada Zagreba!
Maković bi i kao znanstvenik trebao znati da se takvi
"pokazatelji" kakve on "otkriva" u svom tekstu ne «čitaju iz dlana»
nego ih je potrebno i - dokazati.
Zašto Zvonko Maković kao predsjednik Odbora za kulturu Grada
Zagreba nije već više od godinu dana tražio izvještaje o ostvarenim
programima u 2010. godini? Zašto Maković već prije nije zatražio da
se ispitaju «katastrofalni gubitci» koje je stvorila Vnuk kad ima
takva saznanja? Nije li njegova profesionalna i građanska dužnost
prijaviti kada netko rasipa novac za kulturu poreznih
obveznika?
Ali, iskreno, cijeli Makovićev obračun s Vnuk obična
je kamilica prema onome što je Maković
napisao o Zagrebačkom kazalištu lutaka. Dakle, o JAVNOM gradskom
kazalištu. Sa 70 (ne 67 ili 60) zaposlenih djelatnika, kako navodi
Maković na dvama različitim mjestima).
Umjesto da ode izravno u DOH ili USKOK, raspisao se Maković
u tjedniku, u svojoj kolumni, o nepotizmu, klijentelističkom
zapošljavanju i pogodovanju u ovom najvećem kazalištu lutaka u
Hrvatskoj, šiba po imenima, hrabar je ko Supermen, nadlijeće,
vrijeđa, prokazuje…
Genijalno.
Govori stvari koje svi znamo.
I da, bio bi Zvonko Maković Supermen kada to ne bi bilo u
tjedniku u njegovu «Obračunu s Vnuk».
Nego kada bi to učinio na svom Odboru.
Ili kada bi napravio tiskovnu konferenciju i rekao javnosti
sve što ima reći kao Predsjednik Odbora za kulturu.
Ili kada bi uputio otvoreno pismo Skupštini grada i
Gradonačelniku.
Halo?
O čemu se radi?
Kad je sličan tekst o nepotizmu, klijentelističkom
zapošljavanju i pogodovanju bio napisan o HEP-u i Hrvatskim
željeznicama, ljudi su završavali u Remetincu.
Kad se piše o kulturi - nitko ni da trepne!
Pa čak ni oni kojima je povjereno da odgovorno i pošteno
skrbe o toj istoj kulturi.
Onda?
Što ćemo?
Izaći iz sjene i obznaniti precizne podatke koje, reklo bi
se, imamo ili ćemo svoj «pravedni gnjev» i dalje iskaljivati na
neprihvatljiv, neciviliziran i jadan način, na potpuno nebitnu
slučaju samo zato što se netko odlučio NEŠTO PITATI.
NEDODIRLJIVE.