originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Dakle, od užasa ne znam odakle bih počela.
Blamaža s javnim natječajima za izbor ravnatelja javnih kazališta
- nastavlja se. Traje li to, traje, sve zajedno već neko vrijeme, a
u posljednje doba stvarno imam osjećaj da se nalazim u kazalištu
apsurda.
O propalim natječajima u HNK-u u Splitu neću ni govoriti. Nakon
toga imali smo «situaciju» u Šibeniku, i to - nekoliko puta. Onda
su bezbolno prošla dva tajna (javna) natječaja, za ravnatelja
kazališta Gavella i Žar ptica u Zagrebu na koje se zbog tajnosti
(javnosti) prijavio po jedan kandidat. Ne baš friški.
No, proljeće je donijelo buđenje ludila u naš kazališni sustav pa
je prvi tektonski poremećaj izazvala Gordana Vnuk neplanirano se
(po nekima i drsko) prijavivši za ravnateljicu ZKM-a. Odjednom su
se (ajme, užasa) pojavile na jednom natječaju čak DVIJE
kandidatkinje. E, tu se zakompliciralo. Otkud sad - dvije? Ne može
to tako. Pak je onda predsjednik Odbora za kulturu izgovorio da je
Vrgoč, kao kandidatkinja koja je preporučena od Kazališnog vijeća,
prošla čak pet (5) instancija na kojima je potvrđena i da nema
nikakvih nepravilnosti s javnim natječajem. A onda se ustanovilo da
je samo program gđe Vrgoč i bio prezentiran na svim instancijama
iznad Kazališnog vijeća pa je mogla proći i 105 instancija kad
drugog programa nakon prvog koraka više - nije ni bilo!
Odnosno, program Gordane Vnuk netragom je nestao iz procedure. I
nikad se nije pojavio ni na stolovima raznih Odbora, a ni na
internetskim stranicama Skupštine Grada Zagreba. Mogao se samo
pročitati na pojedinim internetskim portalima, a oni koji odlučuju
o izboru nisu ga službeno ni imali u rukama. A kamoli se službeno
očitovali o njemu. Ovo pokazuje da u Zagrebu programe čitaju samo
članovi kazališnih vijeća (ako i oni) i da je cijela daljnja
procedura koju provodi VLASNIK kazališta (Grad Zagreb) - samo puka
formalnost. Odnosno FARSA.
Onda je u travnju krenula sapunica s natječajem za intendanta HNK-a u Zagrebu. Poništena su dva natječaja zbog neusklađenog teksta natječaja sa Statutom i postojećom zakonskom regulativom.
I upravo dok su se lomila koplja oko ovog slučaja, pomalo u
sjeni, raspisan je natječaj za ravnatelja kazališta Trešnja. No,
kao da su oni na Trešnjevci spavali na ušima dok su «padali»
natječaji na Trgu maršala pa su (također nakon nekoliko pokušaja)
uspjeli objaviti natječaj u Narodnim
novinama, i to 18. travnja.
Fokusirajmo se sad na Trešnju.
Ionako sam to obećala još u travnju i već dobila prigovore da
nisam ispunila obećanje.
Dakle, Saši Anočiću, ravnatelju Trešnje od 29. ožujka 2009.
godine, mandat istječe 28. ožujka 2013. Zakon
o kazalištima (Čl. 27) nalaže da se najkasnije godinu dana
PRIJE isteka mandata mora raspisati natječaj za novog ravnatelja.
E, sada, natječaj je izašao u Jutarnjem
listu 29. ožujka, dakle, već IZA roka na koji ZOK obvezuje. Ali
nije izašao i u Narodnim novinama, a trebao je. Dakle, pik,
spas za mene, natječaj ne vrijedi! Onda smo čitali u
nastavcima na Teatru.hr
kako se u Trešnji pokušava saznati gdje je, zapravo, natječaj,
zapeo, nestao, iščeznuo? I, bingo! Pojavio se na
internetskim stranicama Narodnih
novina 18. travnja, 20 dana nakon prve objave u Jutarnjem! Sad
smo već daleko premašili rok u kojem je trebao biti raspisan, ali
kako nikada nitko nigdje nije vidio kada je poništen onaj natječaj
od 29. ožujka, a novi je ponovno uskrsnuo 17. travnja (opet u
Jutarnjem), postavilo se pitanje - koji sad natječaj vrijedi i od
kojeg datuma? No, dobro, radi se o kazalištu za djecu pa se nitko
baš nije time pozabavio niti tražio poništenje natječaja. Nije to
HNK da se sad tu nešto hvatamo za sitnice! A što je jedan
mjesec?
Ono za što bismo se ipak morali uhvatiti jest da je objavljeni
natječaj od 18. travnja, kao i onaj od HNK-a u Zagrebu nekoliko
dana ranije, NEUSKLAĐEN sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju i trebao je biti promptno poništen! Ali -
nije.
Dobro, sad smo već detektirali samo tri (3) nezakonitosti oko
ovoga natječaja koje nisu uzbudile širu javnost. A kamoli službene
krugove. Ne uzbuđuju kulturnu javnost, pa što bi onda uzbuđivale
mene, zar ne? Ma koga briga za zakone u ovoj zemlji, osobito kad se
radi o kazalištu za djecu! Neka cvjeta tisuću cvjetova!
Ali, pustimo sad cvijeće jer priča ide dalje.
Kazalište Trešnja ima tri članice
Kazališnog vijeća. Kada su otvorene natječajne omotnice
ustanovilo se da su stigle i tri prijave: Saše Anočića, Dore
Ruždjak Podolski i Saše Božića. I da su sve tri valjane. Nikome
nije nedostajala ni potvrda o znanju jezika, a ni radna knjižica.
Sve by the book. Tako kaže izvještaj koji možete pročitati
ovdje.
Naizgled.
Jer, jedini na internetu dostupan
prijedlog programa, onaj Saše Anočića, NE SADRŽI NIŠTA od onoga
što je PROPISANO u Natječaju: četverogodišnji program rada koji
obvezno sadrži financijski i kadrovski plan ostvarenja predloženog
programa.
Gledam Anočićev nepismeni trag… i ne znam ni sama kako bih nazvala
TO NEŠTO što je NIŠTA i u njemu NEMA NIČEGA OD ONOGA ŠTO SE
TRAŽI.
Nema ni programa, ni plana, ni kadrovskog plana, a bome ni
financijskog.
Ima samo neizmjerna količina neznanja, nekompetencije,
nepismenosti i - bahatosti.
A kako je i zašto upravo taj (ne)prijedlog proglašen
najboljim?
Sva tri prijedloga nisu se odmah razmatrala na Kazališnom vijeću
jer je članica Vijeća, predstavnica umjetničkog ansambla, tražila
konzultacije sa svojom «bazom». Logično.
I baza je rekla - hoćemo Anočića.
E, sada, je li «baza» čitala programe ili se glasovalo po nekim
drugim kriterijima, nije poznato. Ali je poznato da, kad je
predstavnica ansambla rekla ostalim članicama Vijeća da «baza» hoće
Anočića, one su rekle, pa onda ga hoćemo i mi.
I uputile na Odbor za kulturu Grada svoje ŽELJE: da Anočić ostane
ravnateljem sve do 2017. godine.
Sada se događa sljedeće: na dnevni red 34. sjednice Odbora za
kulturu stiže cjelokupna dokumentacija koja se postavlja na
internetske stranice, ali, avaj, dokumentacija je samo ona -
Saše Anočića!
Božić i Ruždjak Podolski nestali su s menija u ovoj
kuhinji, kao i njihovi programi. Kao uostalom i Vnukičin.
Na sjednici Odbora za kulturu nazočna bijahu (samo) tri člana
Odbora i oni jednoglasno zaključiše da nema boljeg kandidata od
Anočića. Onda se tako izjasnio i Odbor za imenovanje, pa će i
Skupština i - to je to! Anočić je novi/stari ravnatelj
Trešnje!
Na temelju čega?
E, tu vam ne znam dati odgovor jer je i površna analiza Anočićeva
programa pokazala da se ovog kandidata uistinu nema zbog čega
postaviti na mjesto ravnatelja najvećeg kazališta za djecu u
Hrvatskoj.
Evo samo malo - analize.
Grad Zagreb kao vlasnik kazališta Trešnja propisao je nešto što
se zovu PROGRAMSKE FUNKCIJE KAZALIŠTA, a koje se moraju zadovoljiti
da bi se svako kazalište kretalo unutar svojih zadanih okvira.
Dobro, na stranu što se danas to zove misija, vizija, strategije i
ciljevi i što bi Grad MORAO promijeniti te svoje PROGRAMSKE
FUNKCIJE za sva svoja kazališta, ali, one naprosto - postoje. I dok
je tako, valja ih se držati!
U ovom slučaju, za kazalište Trešnja piše da Trešnja (izdvajam
samo prvu rečenicu)
- prezentira dramsko, plesno i lutkarsko stvaralaštvo za djecu
od 6 do 14 godina iz opusa klasika hrvatske i svjetske
književnosti.
Hm, hm, odem na internetske stranice kazališta
Trešnja i ustanovim da od 19 naslova na repertoaru čak njih 10
(deset) NIJE U SKLADU S PROGRAMSKIM FUNKCIJAMA koje je zadao
vlasnik. Odnosno, da NISU za uzrast od 6 do 14 godina. A Anočić već
više od tri godine vodi ovo kazalište. On, očito, nikada nije čuo
da bi vlasnik imao nekih želja u svezi ciljnih skupina za koje se
predstave rade, a nije pročitao ni odluku Gradske Skupštine u Službenom glasniku
od 30. ožujka 2012. u kojoj mu to ponovno piše. Ako do sada nije
znao.
No, ako više od 50% programa NIJE U SKLADU s programskim
funkcijama, onda znači da se ovo kazalište bavi nečim što njegov
vlasnik nije planirao! Recimo, otvori gazda dućan za planinarsku
opremu i u njemu umjesto gojzerica odlučimo, mimo gazde koji nas je
zaposlio u dućanu, prodavati - štikle. Jer nam se štikle više
sviđaju! U istom smjeru ide i Anočićev prijedlog da se postupno
Trešnja pretvori i u kazalište - za odrasle. Zar vlasnik uistinu TO
želi? Je li mu to u interesu, da najveće kazalište za djecu (HNK za
djecu, kako ga odmila zove Anočić) pretvori u još jednu scenu za
odrasle u Zagrebu?
Hm, ako jest, zašto onda vlasnik/gazda to ne napiše u programskim
funkcijama?
Kadrovski plan Saše Anočića svodi se na to da kaže da mu je
ansambl - super. S time se itekako mogu složiti, ali TO NIJE
KADROVSKI PLAN. Isto kao što i popis izvora financiranja NIJE
FINANCIJSKI PLAN. Ako to nije jasno baš ni jednoj instanciji na
kojoj je Anočićev program prošao, onda me zanima ŠTO IM JE JASNO? I
jesu li uopće čitali tu blamažu koja sebe naziva PROGRAMOM?
O «listi želja» naslova koje je Anočić naveo da bi igrao ne treba
trošiti riječi jer je to bez ikakve glave i repa. A neki se naslovi
već i igraju u javnim kazalištima - istog vlasnika. Grada
Zagreba.
No, ostavimo ono što Anočić nije napisao, a MORAO JE napisati kako
bi natječajna dokumentacija bila potpuna. Krenimo na ono što je
Anočić u tri godine napravio, a o čemu baš i ne piše u svom
programu. Ali piše na stranicama Službenog
glasnika.
U 2009. godini predložio je sljedeće premijere: Basne
(kao otvorena kazališna forma) F. Perković, Rene Medvešek:
Hrvatske narodne pripovijetke i H. Lofting: Doktor
Doolittle (S. Anočić/Z. Sviben). Od sva tri najavljena naslova
nije napravio - NI JEDAN.
Obvezao se igrati 280 izvedaba za 1.425.000,00 programskih kuna i
dodatnih 50.000,00 za gostovanja. Imao je 244 izvedbe, a gostovao
je samo 6 puta (za tih 50 tisuća!). Najsmješnije je od svega što u
svom «programu» piše da je u 2009. godini gostovao - tri (3) puta!
Pa koliko je puta, na kraju, gostovao? Koji su podaci
relevantni?
Sljedeće godine, 2010. prijavio je da će igrati: K. Čapek: Iz
života kukaca (M. Koležnik), L. Lipovac/T. Curić:
Kutije, V. Nazor: Veli Jože (Z. Mužić) i nar.
pripovjetku: Čardak ni na nebu ni na zemlji (D. Ruždjak)
za 1.355.000,00 programskih kuna i 45 tisuća za gostovanja.
Smanjili su mu broj izvedaba na 220, a odigrao ih je 244 od čega -
6 na gostovanju. Sam Anočić ponovno demantira samog sebe pa u svom
novom programu kaže da je gostovao četiri (4) puta! Od prijavljenog
programa odigrao je samo Velog Jožu. Napokon! Nakon dvije
godine - jedan naslov koji je prijavio i odigrao! Yeees! To se zove
dobro planiranje!
Evo nas u 2011. godini, prijavio je: R. Kipling: Knjiga o
džungli (S. Anočić), L. Lipovac/T. Curić: Kutije
(ponovno!), I. Brlić Mažuranić: Regoč (D. Ruždjak) i H.
Hoffmmann: Janko Raščupanko (K. Zec/S. Božić) i, dakako,
od toga nije napravio NIŠTA. Regoč je, naime, imao
premijeru u 2012. godini. Određeno mu je da odigra 220 izvedaba (za
1.130.000,00 programskih sredstava) i čak 75 gostovanja (za 40
tisuća kuna), a on je napravio 239 izvedaba i samo 19 gostovanja.
Sam u svom programu navodi da je gostovao - 12 puta.
Od najavljenog programa za 2012. godinu - još NIŠTA prijavljenoga
- nismo vidjeli, ali, eto, neka se nađe: R. Kipling: Knjiga o
džungli (ponovno!)(S. Anočić), Braća Grimm:
Crvenkapica (A.Tomić) i M. Lovrak: Vlak u snijegu
(N. Kleflin).
I kakva je bilanca?
Prosudite sami. Veli Jože i Regoč (ne u
planiranoj godini). Točka. Za više od tri godine mandata. Svaka
čast, ovakvo što još nikada nisam ni vidjela ni čula u cijelom svom
životu. Anočić je - genije planiranja!
Važno je da sam Anočić piše u svom «programu» da je u ovom mandatu
- mnogo naučio. E, baš super, da ČOVJEK UČI godišnje na preko 10
milijuna kuna poreznih obveznika, a da čak ne zna ni koliko
zaposlenih ima njegovo kazalište. Pogledate li internetske
stranice - vidjet ćete broj od 56, a zbrojite li sve stalno
zaposlene koji su navedeni, taj je broj 59. Ma, tri čovjeka ovdje
ili ondje, pa nije to neka stavka! Ili je to neka nova vrsta
kadrovskog plana koji se tražio u Natječaju?
Piše Anočić da njegov prethodnik Šušković Stipanović čak nije
učlanio Trešnju u ASSITEJ. Ne zna Anočić da je Šušković Stipanović
bio JEDAN OD OSNIVAČA ASSITEJ-a. A kako bi i znao, kad sve kreće od
njega i završava na njemu. Od Anočića, mislim. Saše.
Nevjerojatno je i to da je priložio svojoj dokumentaciji i svoj
«program» za razdoblje 2009-2013. iz kojeg se jasno vidi da većinu
predloženoga - nije ostvario, kao na primjer ovo: pojačana
suradnja s ostalim zagrebačkim i hrvatskim profesionalnim
kazalištima ili male ansambl predstave s naglaskom na
gostovanje… itd.
Vidjeli smo koliko je Trešnja gostovala u njegovu mandatu, a i
kako se surađivalo s ostalim zagrebačkim i hrvatskim profesionalnim
kazalištima. Ko u priči.
Ali poznato je i to da je za vrijeme trajanja svog mandata
ravnatelj Anočić IZVAN svog radnog mjesta režirao najmanje deset
predstava, i to u različitim gradovima.
Pa mislim, s takvim jasnim planovima, ciljevima i postavljenom
upravljačkom strukturom, mogao je mirne duše ne biti na radnom
mjestu - nekoliko mjeseci godišnje!
I na kraju, čitajte sami ovaj «program».
Vrijedi pročitati što može u Gradu Zagrebu u 21. stoljeću biti
prezentirano i prihvaćeno kao NAJBOLJI program za NAJVEĆE KAZALIŠTE
ZA DJECU U HRVATSKOJ.
E, sada, uskoro počinje teći rok od 30 dana od kojega se Božić i
Ruždjak Podolski mogu žaliti na nepravilnosti u natječaju i, u
krajnjoj liniji, diskriminaciju njihovih programa.
Hoće li to učiniti?
Na njima je odluka.
Grad Zagreb je ionako odabrao.
A po kojim, i ČIJIM, kriterijima?
E, to ne znaju ni anđeli.
Ili možda zna - Mama Hobotnica?