23.07.2012.
Natječaji, natječaji, miš bijeli sreću dijeli!
Blamaža s javnim natječajima za izbor ravnatelja javnih kazališta – nastavlja se. Traje li to, traje, sve zajedno već neko vrijeme, a u posljednje doba stvarno imam osjećaj da se nalazim u kazalištu apsurda. O propalim natječajima u HNK-u u Splitu neću ni govoriti. Nakon toga imali smo «situaciju» u Šibeniku, i to – nekoliko puta. Onda su bezbolno prošla dva tajna (javna) natječaja, za ravnatelja kazališta Gavella i Žar ptica u Zagrebu na koje se zbog tajnosti (javnosti) prijavio po jedan kandidat. Ne baš friški.

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Dakle, od užasa ne znam odakle bih počela.
Blamaža s javnim natječajima za izbor ravnatelja javnih kazališta - nastavlja se. Traje li to, traje, sve zajedno već neko vrijeme, a u posljednje doba stvarno imam osjećaj da se nalazim u kazalištu apsurda.
O propalim natječajima u HNK-u u Splitu neću ni govoriti. Nakon toga imali smo «situaciju» u Šibeniku, i to - nekoliko puta. Onda su bezbolno prošla dva tajna (javna) natječaja, za ravnatelja kazališta Gavella i Žar ptica u Zagrebu na koje se zbog tajnosti (javnosti) prijavio po jedan kandidat. Ne baš friški.
No, proljeće je donijelo buđenje ludila u naš kazališni sustav pa je prvi tektonski poremećaj izazvala Gordana Vnuk neplanirano se (po nekima i drsko) prijavivši za ravnateljicu ZKM-a. Odjednom su se (ajme, užasa) pojavile na jednom natječaju čak DVIJE kandidatkinje. E, tu se zakompliciralo. Otkud sad - dvije? Ne može to tako. Pak je onda predsjednik Odbora za kulturu izgovorio da je Vrgoč, kao kandidatkinja koja je preporučena od Kazališnog vijeća, prošla čak pet (5) instancija na kojima je potvrđena i da nema nikakvih nepravilnosti s javnim natječajem. A onda se ustanovilo da je samo program gđe Vrgoč i bio prezentiran na svim instancijama iznad Kazališnog vijeća pa je mogla proći i 105 instancija kad drugog programa nakon prvog koraka više - nije ni bilo!
Odnosno, program Gordane Vnuk netragom je nestao iz procedure. I nikad se nije pojavio ni na stolovima raznih Odbora, a ni na internetskim stranicama Skupštine Grada Zagreba. Mogao se samo pročitati na pojedinim internetskim portalima, a oni koji odlučuju o izboru nisu ga službeno ni imali u rukama. A kamoli se službeno očitovali o njemu. Ovo pokazuje da u Zagrebu programe čitaju samo članovi kazališnih vijeća (ako i oni) i da je cijela daljnja procedura koju provodi VLASNIK kazališta (Grad Zagreb) - samo puka formalnost. Odnosno FARSA.

Onda je u travnju krenula sapunica s natječajem za intendanta HNK-a u Zagrebu. Poništena su dva natječaja zbog neusklađenog teksta natječaja sa Statutom i postojećom zakonskom regulativom.

I upravo dok su se lomila koplja oko ovog slučaja, pomalo u sjeni, raspisan je natječaj za ravnatelja kazališta Trešnja. No, kao da su oni na Trešnjevci spavali na ušima dok su «padali» natječaji na Trgu maršala pa su (također nakon nekoliko pokušaja) uspjeli objaviti natječaj u Narodnim novinama, i to 18. travnja.
Fokusirajmo se sad na Trešnju.
Ionako sam to obećala još u travnju i već dobila prigovore da nisam ispunila obećanje.
Dakle, Saši Anočiću, ravnatelju Trešnje od 29. ožujka 2009. godine, mandat istječe 28. ožujka 2013. Zakon o kazalištima (Čl. 27) nalaže da se najkasnije godinu dana PRIJE isteka mandata mora raspisati natječaj za novog ravnatelja. E, sada, natječaj je izašao u Jutarnjem listu 29. ožujka, dakle, već IZA roka na koji ZOK obvezuje. Ali nije izašao i u Narodnim novinama, a trebao je. Dakle, pik, spas za mene, natječaj ne vrijedi! Onda smo čitali u nastavcima na Teatru.hr kako se u Trešnji pokušava saznati gdje je, zapravo, natječaj, zapeo, nestao, iščeznuo? I, bingo! Pojavio se na internetskim stranicama Narodnih novina 18. travnja, 20 dana nakon prve objave u Jutarnjem! Sad smo već daleko premašili rok u kojem je trebao biti raspisan, ali kako nikada nitko nigdje nije vidio kada je poništen onaj natječaj od 29. ožujka, a novi je ponovno uskrsnuo 17. travnja (opet u Jutarnjem), postavilo se pitanje - koji sad natječaj vrijedi i od kojeg datuma? No, dobro, radi se o kazalištu za djecu pa se nitko baš nije time pozabavio niti tražio poništenje natječaja. Nije to HNK da se sad tu nešto hvatamo za sitnice! A što je jedan mjesec?
Ono za što bismo se ipak morali uhvatiti jest da je objavljeni natječaj od 18. travnja, kao i onaj od HNK-a u Zagrebu nekoliko dana ranije, NEUSKLAĐEN sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i trebao je biti promptno poništen! Ali - nije.
Dobro, sad smo već detektirali samo tri (3) nezakonitosti oko ovoga natječaja koje nisu uzbudile širu javnost. A kamoli službene krugove. Ne uzbuđuju kulturnu javnost, pa što bi onda uzbuđivale mene, zar ne? Ma koga briga za zakone u ovoj zemlji, osobito kad se radi o kazalištu za djecu! Neka cvjeta tisuću cvjetova!
Ali, pustimo sad cvijeće jer priča ide dalje.
Kazalište Trešnja ima tri članice Kazališnog vijeća. Kada su otvorene natječajne omotnice ustanovilo se da su stigle i tri prijave: Saše Anočića, Dore Ruždjak Podolski i Saše Božića. I da su sve tri valjane. Nikome nije nedostajala ni potvrda o znanju jezika, a ni radna knjižica. Sve by the book. Tako kaže izvještaj koji možete pročitati ovdje.
Naizgled.
Jer, jedini na internetu dostupan prijedlog programa, onaj Saše Anočića, NE SADRŽI NIŠTA od onoga što je PROPISANO u Natječaju: četverogodišnji program rada koji obvezno sadrži financijski i kadrovski plan ostvarenja predloženog programa.
Gledam Anočićev nepismeni trag… i ne znam ni sama kako bih nazvala TO NEŠTO što je NIŠTA i u njemu NEMA NIČEGA OD ONOGA ŠTO SE TRAŽI.
Nema ni programa, ni plana, ni kadrovskog plana, a bome ni financijskog.
Ima samo neizmjerna količina neznanja, nekompetencije, nepismenosti i - bahatosti.
A kako je i zašto upravo taj (ne)prijedlog proglašen najboljim?
Sva tri prijedloga nisu se odmah razmatrala na Kazališnom vijeću jer je članica Vijeća, predstavnica umjetničkog ansambla, tražila konzultacije sa svojom «bazom». Logično.
I baza je rekla - hoćemo Anočića.
E, sada, je li «baza» čitala programe ili se glasovalo po nekim drugim kriterijima, nije poznato. Ali je poznato da, kad je predstavnica ansambla rekla ostalim članicama Vijeća da «baza» hoće Anočića, one su rekle, pa onda ga hoćemo i mi.
I uputile na Odbor za kulturu Grada svoje ŽELJE: da Anočić ostane ravnateljem sve do 2017. godine.
Sada se događa sljedeće: na dnevni red 34. sjednice Odbora za kulturu stiže cjelokupna dokumentacija koja se postavlja na internetske stranice, ali, avaj, dokumentacija je samo ona - Saše Anočića!
Božić i Ruždjak Podolski nestali su s menija u ovoj kuhinji, kao i njihovi programi. Kao uostalom i Vnukičin.
Na sjednici Odbora za kulturu nazočna bijahu (samo) tri člana Odbora i oni jednoglasno zaključiše da nema boljeg kandidata od Anočića. Onda se tako izjasnio i Odbor za imenovanje, pa će i Skupština i - to je to! Anočić je novi/stari ravnatelj Trešnje!
Na temelju čega?
E, tu vam ne znam dati odgovor jer je i površna analiza Anočićeva programa pokazala da se ovog kandidata uistinu nema zbog čega postaviti na mjesto ravnatelja najvećeg kazališta za djecu u Hrvatskoj.
Evo samo malo - analize.

Grad Zagreb kao vlasnik kazališta Trešnja propisao je nešto što se zovu PROGRAMSKE FUNKCIJE KAZALIŠTA, a koje se moraju zadovoljiti da bi se svako kazalište kretalo unutar svojih zadanih okvira. Dobro, na stranu što se danas to zove misija, vizija, strategije i ciljevi i što bi Grad MORAO promijeniti te svoje PROGRAMSKE FUNKCIJE za sva svoja kazališta, ali, one naprosto - postoje. I dok je tako, valja ih se držati!
U ovom slučaju, za kazalište Trešnja piše da Trešnja (izdvajam samo prvu rečenicu)
- prezentira dramsko, plesno i lutkarsko stvaralaštvo za djecu od 6 do 14 godina iz opusa klasika hrvatske i svjetske književnosti.
Hm, hm, odem na internetske stranice kazališta Trešnja i ustanovim da od 19 naslova na repertoaru čak njih 10 (deset) NIJE U SKLADU S PROGRAMSKIM FUNKCIJAMA koje je zadao vlasnik. Odnosno, da NISU za uzrast od 6 do 14 godina. A Anočić već više od tri godine vodi ovo kazalište. On, očito, nikada nije čuo da bi vlasnik imao nekih želja u svezi ciljnih skupina za koje se predstave rade, a nije pročitao ni odluku Gradske Skupštine u Službenom glasniku od 30. ožujka 2012. u kojoj mu to ponovno piše. Ako do sada nije znao.
No, ako više od 50% programa NIJE U SKLADU s programskim funkcijama, onda znači da se ovo kazalište bavi nečim što njegov vlasnik nije planirao! Recimo, otvori gazda dućan za planinarsku opremu i u njemu umjesto gojzerica odlučimo, mimo gazde koji nas je zaposlio u dućanu, prodavati - štikle. Jer nam se štikle više sviđaju! U istom smjeru ide i Anočićev prijedlog da se postupno Trešnja pretvori i u kazalište - za odrasle. Zar vlasnik uistinu TO želi? Je li mu to u interesu, da najveće kazalište za djecu (HNK za djecu, kako ga odmila zove Anočić) pretvori u još jednu scenu za odrasle u Zagrebu?
Hm, ako jest, zašto onda vlasnik/gazda to ne napiše u programskim funkcijama?
Kadrovski plan Saše Anočića svodi se na to da kaže da mu je ansambl - super. S time se itekako mogu složiti, ali TO NIJE KADROVSKI PLAN. Isto kao što i popis izvora financiranja NIJE FINANCIJSKI PLAN. Ako to nije jasno baš ni jednoj instanciji na kojoj je Anočićev program prošao, onda me zanima ŠTO IM JE JASNO? I jesu li uopće čitali tu blamažu koja sebe naziva PROGRAMOM?
O «listi želja» naslova koje je Anočić naveo da bi igrao ne treba trošiti riječi jer je to bez ikakve glave i repa. A neki se naslovi već i igraju u javnim kazalištima - istog vlasnika. Grada Zagreba.
No, ostavimo ono što Anočić nije napisao, a MORAO JE napisati kako bi natječajna dokumentacija bila potpuna. Krenimo na ono što je Anočić u tri godine napravio, a o čemu baš i ne piše u svom programu. Ali piše na stranicama Službenog glasnika.
U 2009. godini predložio je sljedeće premijere: Basne (kao otvorena kazališna forma) F. Perković, Rene Medvešek: Hrvatske narodne pripovijetke i H. Lofting: Doktor Doolittle (S. Anočić/Z. Sviben). Od sva tri najavljena naslova nije napravio - NI JEDAN.
Obvezao se igrati 280 izvedaba za 1.425.000,00 programskih kuna i dodatnih 50.000,00 za gostovanja. Imao je 244 izvedbe, a gostovao je samo 6 puta (za tih 50 tisuća!). Najsmješnije je od svega što u svom «programu» piše da je u 2009. godini gostovao - tri (3) puta! Pa koliko je puta, na kraju, gostovao? Koji su podaci relevantni?
Sljedeće godine, 2010. prijavio je da će igrati: K. Čapek: Iz života kukaca (M. Koležnik), L. Lipovac/T. Curić: Kutije, V. Nazor: Veli Jože (Z. Mužić) i nar. pripovjetku: Čardak ni na nebu ni na zemlji (D. Ruždjak) za 1.355.000,00 programskih kuna i 45 tisuća za gostovanja. Smanjili su mu broj izvedaba na 220, a odigrao ih je 244 od čega - 6 na gostovanju. Sam Anočić ponovno demantira samog sebe pa u svom novom programu kaže da je gostovao četiri (4) puta! Od prijavljenog programa odigrao je samo Velog Jožu. Napokon! Nakon dvije godine - jedan naslov koji je prijavio i odigrao! Yeees! To se zove dobro planiranje!
Evo nas u 2011. godini, prijavio je: R. Kipling: Knjiga o džungli (S. Anočić), L. Lipovac/T. Curić: Kutije (ponovno!), I. Brlić Mažuranić: Regoč (D. Ruždjak) i H. Hoffmmann: Janko Raščupanko (K. Zec/S. Božić) i, dakako, od toga nije napravio NIŠTA. Regoč je, naime, imao premijeru u 2012. godini. Određeno mu je da odigra 220 izvedaba (za 1.130.000,00 programskih sredstava) i čak 75 gostovanja (za 40 tisuća kuna), a on je napravio 239 izvedaba i samo 19 gostovanja. Sam u svom programu navodi da je gostovao - 12 puta.
Od najavljenog programa za 2012. godinu - još NIŠTA prijavljenoga - nismo vidjeli, ali, eto, neka se nađe: R. Kipling: Knjiga o džungli (ponovno!)(S. Anočić), Braća Grimm: Crvenkapica (A.Tomić) i M. Lovrak: Vlak u snijegu (N. Kleflin).
I kakva je bilanca?
Prosudite sami. Veli Jože i Regoč (ne u planiranoj godini). Točka. Za više od tri godine mandata. Svaka čast, ovakvo što još nikada nisam ni vidjela ni čula u cijelom svom životu. Anočić je - genije planiranja!
Važno je da sam Anočić piše u svom «programu» da je u ovom mandatu - mnogo naučio. E, baš super, da ČOVJEK UČI godišnje na preko 10 milijuna kuna poreznih obveznika, a da čak ne zna ni koliko zaposlenih ima njegovo kazalište. Pogledate li internetske stranice - vidjet ćete broj od 56, a zbrojite li sve stalno zaposlene koji su navedeni, taj je broj 59. Ma, tri čovjeka ovdje ili ondje, pa nije to neka stavka! Ili je to neka nova vrsta kadrovskog plana koji se tražio u Natječaju?
Piše Anočić da njegov prethodnik Šušković Stipanović čak nije učlanio Trešnju u ASSITEJ. Ne zna Anočić da je Šušković Stipanović bio JEDAN OD OSNIVAČA ASSITEJ-a. A kako bi i znao, kad sve kreće od njega i završava na njemu. Od Anočića, mislim. Saše.
Nevjerojatno je i to da je priložio svojoj dokumentaciji i svoj «program» za razdoblje 2009-2013. iz kojeg se jasno vidi da većinu predloženoga - nije ostvario, kao na primjer ovo: pojačana suradnja s ostalim zagrebačkim i hrvatskim profesionalnim kazalištima ili male ansambl predstave s naglaskom na gostovanje… itd.
Vidjeli smo koliko je Trešnja gostovala u njegovu mandatu, a i kako se surađivalo s ostalim zagrebačkim i hrvatskim profesionalnim kazalištima. Ko u priči.
Ali poznato je i to da je za vrijeme trajanja svog mandata ravnatelj Anočić IZVAN svog radnog mjesta režirao najmanje deset predstava, i to u različitim gradovima.
Pa mislim, s takvim jasnim planovima, ciljevima i postavljenom upravljačkom strukturom, mogao je mirne duše ne biti na radnom mjestu - nekoliko mjeseci godišnje!

I na kraju, čitajte sami ovaj «program». Vrijedi pročitati što može u Gradu Zagrebu u 21. stoljeću biti prezentirano i prihvaćeno kao NAJBOLJI program za NAJVEĆE KAZALIŠTE ZA DJECU U HRVATSKOJ.
E, sada, uskoro počinje teći rok od 30 dana od kojega se Božić i Ruždjak Podolski mogu žaliti na nepravilnosti u natječaju i, u krajnjoj liniji, diskriminaciju njihovih programa.
Hoće li to učiniti?
Na njima je odluka.
Grad Zagreb je ionako odabrao.
A po kojim, i ČIJIM, kriterijima?
E, to ne znaju ni anđeli.
Ili možda zna - Mama Hobotnica?

 

Danas na programu